Halali mi babo...

Cuvat cu ih babo, dobro cu ih cuvati… 

Babo moj....cesto ti ja ovako pocnem pisati pa stanem. Sad ti babo moram pisati, moram zavrsiti, kazem zavrsiti ako se to moze zvati tako jer kraja nema.

 Halali mi babo, drugacije ne znam a i ne mogu. Kad bi i htjela drugacije, kako cu?! 

Kad ti pisem bude mi lakse, makar malo lakse. Babo moj, kao i svake godine od kada si otisao ja sam tu na istom mjestu cekam, sanjam, mastam i jos uvijek se necemu nadam...iako znam da je to sve uzalud ali ne prestajem nit cu prestati. 

Evo babo jos jedna godina prolazi, jos jedan crni juli dolazi i prolazi, svake godine isto cak i teze. Tesko je, babo, toliko je tesko da pomislim teze biti ne moze, a moze babo vjeruj moze svake godine je teze. Ali eto babo da ne pricam samo lose vijesti ima i lijepih, hvala dragom Allahu dz.s.. Bas neku noc sam te babo sanjala, ti tako lijepo obucen, nasmijan a ja ti trcim u zagrlja, cini mi se da sam mogla poletjela bi.

 

Sve to babo je bilo u onom mjestu gdje smo nekad zivjeli, gdje sam djetinjstvo provela mastaju i nadajuci se tvom dolasku, bas i iza onih starih supa gdje su obicno svi i dolazili, gdje stotine ljudi i djece cekalo nekog svog. Babo moj, nase trenutke uzivanja prekinuo je zvuk ezana za sabah namaz, iskreno bila sam ljuta jer nisam zeljela da se ikad probudim, ali Allah me podsjetio da trebam za to da Mu se zahvalim.

 Babuka moj ima tu jos mnogo lijepih stvari, ali neka to cu ti ostaviti za drugi put kad budem pisala. 

Bice babo svega lijepog samo tebe nema. Znam ja babo da ti nas nikad ne bi ostavio i otisao, ostavio nas same i to bez selama ali si morao. Otisao si da bi nama bilo bolje. 

Tad mi nije bilo jasno zasto nisi sa nama, nista mi nije bilo jasno, a nisam smjela pitati. Nisam babo smjela da ne bi majku povrijedila ili nisam smjela iz straha nekog ne znam ni sto, valjda sam se plasila istine u koju nisam zeljela vijerovati. 

Babo moj, znaj majka je uvijek dobro brinula o nama, borila se za nas kao i svaka majka cak i vise. Mogu reci da je ona jedna najdivnija majka na svijetu, onakva babo kakvu je i ti znas fina, njezna, zivot svoj za nas bi dala.

 Prije je bila sutljivija, nije mnogo pricala a nije se ni smijala mnogo, i to mi nije bilo jasno zasto je mama tuzna ali sad babo tek sad sam shvatila zbog cega je to bilo tako. Bila je mlada babo, mlada sa nas troje u tudjem svijetu bez igdje ikog svog, nije bilo lahko babo. 

Babo moj, niko to ne shvata osim onoga ko je to dozivio, a vjeruj babo bilo ih je mnogo takvih. 

Valjda je to insana i tjesilo sto nisi sam, opet kazem valjda , jer znao si ima neko ko te razumije, sa kim bol da podijelis iako tvoja bol ostaje s tobom. 

Tesko je babo, tesko je bilo sve ove godine a sad najteze i bice teze, znam to osjecam. Falis mi ....svaki trenutak si mi falio, od mog dijetinjstva pa do danas kad sam gotovo pa svoj covjek. 

Kako starim sve mi vise nedostajes, vise si mi potrebniji makar da budes tu savjet da mi das, da me zagrlis nista vise. Da si makar bio tu za moj upis u skolu, moju maturu, moj diplomski sve bi bilo lakse znam da bi....

Znam babo jer vidim kako je kod onih sto imaju babu, a ovako babo moras sve sam na svacija vrata da dodjes, svasta da pretrpis, sam bez igdje ikog svog ali valjda je od Allaha ostalo tako, ne znam vise ni ja sta bi rekla da bi samu sebe utjesila.

 Da si makar bio tu savjet da mi das. Babo moj, svijet je postao zao i okrutan, nije kao nekad, bar tako kazu da je nekad bilo bolje, ljudi su bili bolji.Vidis babo zasto ste zivote svoje dali, ti i hiljade drugih tvojih jarana saboraca sehida, dali ste zivot za bolje a ovo sve jeste osim bolje. 

Vjeruj babo jos malo bice kao da ni postojali niste, ali znaj uvijek ce biti vasa djeca koja ce biti ponosna na vas. Ipak nekad razmislim ostalo je i dobrih ljudi jeste malo ali dovoljno da nadvlada one lose.

 Znaj babo uvijek cu biti ponosna na tebe iako fizicki nisi tu ali ti si tu u dusi, u srcu odakle te uzeti ne mogu. Znaj babo ako Bog da i moje ce dijete znati za tebe, znat ce za sve kako i sta je bilo, kako nas dusmani rastavise ali necu ga mrznji uciti kao sto nisi ni ti mene.

 Ucit cu ga svemu sto si ti mene ucio...sto si mi u pismima pisao iako ni citati nisam znala kao da si znao sta ce biti. Jos uvijek ta pisma imam, cuvam ih kao nesto najvrijednije na svijetu jer za mene to i jesu.

Bezbroj puta babo sam pomislila da ti odgovorim na sva ona tvoja pisma pa da ostavim negdje mozda ih uzmes, jer sad znam pisati, a imala bi danima i nocima sta da pisem. 

Procitam ih cesto jer je to jedino i sto imam od tebe, osim one tvoje stare slike. To je jedino sto znam da si ti u ruci drzao....

jedino sto dijelim sa tobom, to je sve moje. 

Cuvat cu ih babo, dobro cu ih cuvati i svoju cu djecu zamoliti da ih cuvaju jer to je sve sto imam od tebe. 

I sjecas se babo onog paklenog jula kad smo se ponovo nakon 17 godina sreli...kazu da je bilo tog dana toplo kao nikad, tog kobnog dana, ali ja to primjetila nisam. 

''Sjecas se sjedila sam pored kabura, onako u onoj guzvi i cekala da dodjes...

Dosao si babo, dosao si nakon toliko godina al ne onako kako sam ja sanjala lijep i namirisan, vec babo moj donesose te na rukama, zelenim platnom prekriven, toliko si bio lahak da je i najmanje dijete moglo ponijeti. 

To je bio nas prvi susret, na kome te vidjela nisam ali sam osjecala da si tu negdje kraj mene.

 Bilo je tesko babo toliko tesko kao da se tek prvi put rastajemo, kao da su te tog trenutka uzeli ispred mene mozda cak i teze valjda sve se sastalo i sastanak i rastanak u istom trenutku. To je bilo nesto neopisivo. 

Znam babo kad sam krenula na nas prvi i poslednji susret htjela sam da budem sto ljepsa, da ti budem prelijepa, da budes ponosan na mene...nadam se da ti se i svidjelo.''

Eto babo imala bi ja tebi jos pisati svasta ali ne mogu vise, ne mogu babo tesko mi je, tesko....a i ne znam ti ja babo bas nesto pisati, to mi je malo slabija strana ali za tebe cu uvijek pisati nekako mi bude lakse kao da to sve procitas...i jos nesto babo, nemoj da budes tuzan ako nekad vidis da placem, jer kazu ako djete place i mrtvi roditelj place, nemoj ti babo plakati jer ti nisi mrtav, ziv si ti samo mi tebe ne vidimo jer tako bolje pazis na nas, a znas ja to nekad i onako bezveze zaplacem upadne mi nesto u oko...

Pripremio|la: Ahmedina Imamovic

Obrada: ISLAM, Put Istine