NE DOPUSTI DA TE DUNJALUK I NJEGOVI UKRASI ZAVEDU

Nije neznanac Šama ni Jemena,
već je neznanac u grobu i ćefinima.
Sati mojih dana prolaze bez pokajanja,
bez plača, straha i žaljenja.

Put mi je dalek, a opskrba nedovoljna,
svoj udio još uživam, a smrt mi kuca na vrata.
Koliko je Allah prema meni blag, pa mi odgađa,
ogrezao sam u grijesima, a On ih pokriva.

Ja sam taj koji je zatvorio vrata upornom
neposlušnošću, iako me Allah na oku drži.
Ah, grijehu zapisani, u nehaju učinjeni,
ah, žalosti koja je ostala da mi srce para.

O Ti koji me koriš, korenja se prođi,
jer, kada bi znao šta je sa mnom, oprostio bi mi.
Pusti me da žalim i da sam sebe oplakujem,
da cijelo vrijeme u sjećanju u žalosti provedim.

Pusti da bez prestanka suze lijem,
možda će me pouka od gorčine suza spasiti.
Kao da sam među čeljadi oduzet i da
ležim na postelji na kojoj me njihove ruke prevrću.

Doveli su ljekara da me liječi,

ali ne vidim da mi ljekar danas može pomoći.
Agonija me sve više steže, a smrt sebi vuče,
iz svakog nerva bez ikakve pažnje i olakšanja.

S grcanjem mi se iz grkljanja čupa duša,
u grkljanu osjećam gorčinu grcanja.
Duša je iščupana, a tijelo ostalo ukočeno,
na postelji na kojoj ga njihove ruke okreću.

Zatvorile su mi oči i svi me napustili,
i poslije očaja dali se na kupovinu ćefina.
Onaj koji mi je najbliži traži gasala,
koga će dovesti da me ogasuli.

Govori: "O ljudi, hoćemo dobra i vješta gasala,
koji je slobodan, odgojen, učtiv, učen i bistar!"
Jedan od njih je došao i počeo da mi skida,
odjeću i da me još i od nje rastavi i gola ostavi.

Stavili su me sama na komad daske,
a iznad mene se čuje žubor vode što me pere.
Voda se po meni odozgo sipa i pere me,
po treći put, nakon čega traže ćefine.

Oblače me u odjeću bez rukava,
a moja jedina opskrba je balzam koga staviše.
Ostaviše me ispred mihrama i odoše,
iza imama da klanjaju i od mene se oproste.

Klanjali su mi dženazu bez ijednog ruku'a,
i sedžde, ne bi li mi se Allah smilovao.
I pažljivo me spustili u kabur,
sišao je i jedan od njih da me namjesti.

Skinuo je haljinu sa moga lica da me vidi,
i prolio suze po licu mome da ga natopi.
Ustao je i skupio snage i ostavio me.

Povikali su: "A sada zatrpajte zemljom i zaradite
sevab od Milostivog i Dobrostivog!"

U mraku kabura gde nema ni majke,
ni oca, ni brata da me razgovori.
Ostavili u me i nastavili moliti,
Bože moj, mimo Tebe me nema ko spasiti.

Uplašio sam se kad sam pogledao i
ugledao strahote koje dolaze.
Od Munkira i Nekira, šta da im kažem,
kad sam se od straha od njih ukočio.

Nado moja uli mi snage i oprosta,
okovan sam grijesima i založen.
A moji su, kada su se vratili, imetak počeli krčmiti,
pa se još veći teret na leđa moja svalio.

Zato, ne dopusti da te dunjaluk i njegovi ukrasi zavedu,
već pogledaj šta on pravi od čeljadi i domovine.
Pogledaj šta je od ovog svijeta ostalo,
je li se išta drugo do djela i ćefina ponijelo?

Od ovog svijeta uzmi i zadovolji se sa najnužnijim,
kad bi od njega imao bar koliko je dlan tijela,
O dušo, dosta je neposlušnosti, zaradi bar
jedno lijepo djelo, možda će mi se Allah smilovati!

Allahu, probudi nas iz nešeg sna i nemara, tako Ti Tvoje milosti i dobrote!

Oprosti naše grijehe, tako Ti Tvoga pomilovanja i oprosta!

Pridruži nas onima na koje si izlio Svoje blagodati u Kući Tvoga zadovoljstva! Opskrbi i nas kao što si i njih opskrbio slašću došatavanja sa Tobom!

Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima, tako Ti Tvoje milosti, o od milostivi Najmilostiviji!

--------------------
Izvor:
Bistro more pobožnih i suptilnih 

AUTOR: Šejh Ahmed Ferid 
Obrada: ISLAM, Put Istine