Naše emocije (šejh Aid el-Karni)
Emocije i osjećaji buknu iz dva razloga:
"…Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce…" (El-Hadid, 23)
Zbog ovoga je Muhammed, s.a.v.s., rekao: "Zaista, strpljenje je kod prvog udarca."
Stoga, kada čovjek posjeduje emocije koje su uzrokovane i radosnim i žalostnim događajima, treba da postigne unutrašnji mir i spokoj, zadovoljstvo i utjehu, te ukus pobjede nad samim sobom. Allah je opisao čovjeka kao hvalisavca i razmetljivca, razdražljivog i nezadovoljnog kad ga nesreća pogodi, a škrtog kad ga blagodat snađe. Allah nam govori da su izuzeci oni koji su ustrajni i neprekidni u svom vjerovanju. Jer se nalaze na sredini staze i u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Oni su zahvalni tokom vremena lahkoće i strpljivi u vremenu tegobe.
Neobuzdane emocije mogu uveliko izmoriti čovjeka, uzrokujući mu bol i nesanicu. Kada takvu osobu savlada ljutnja, uveliko "plane", prijeti ljudima oko sebe, gubi samokontrolu i prelazi granice pravde i ravnoteže. Ako u međuvremenu postane radostan, prelazi u stanje zanosa i raskalašenosti. U svom "trovanju" srećom, ta osoba zaboravlja na sebe i premašuje granice skromnosti. Kada odbaci i napusti druženje s drugim ljudima, počinje ih omalovažavati zaboravljajući njihove vrline i pri tom gazeći njihove lične kvalitete. S druge strane, ne ustručava se da iskaže svoje ukupno poštovanje i čast koju osjeća prema voljenim, pri tom ih prikazujući kao savršenstva.
Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Prijatelja voli umjereno,jer ćeš ga već sutra možda neprijateljem smatrati, a neprijatelja mrzi umjereno, jer će ti već sutra, možda, prijateljem postati!"
U drugom hadisu je Poslanik, neka je mir na njega, rekao: "Molim te, Allahu, da me učiniš pravednim u zadovoljstvu i u srdžbi."
Dakle, kada čovjek obuzda svoje emocije, kad kontroliše svoj um i kad svakoj stvari određuje značaj prema njenoj težini, biće jedan korak bliže ka mudrosti i istinskom razumijevanju.
"Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…" (El-Hadid, 25)
Zaista je islam došao kako s ravnotežom u moralu, ponašanju i poslovanju, tako i s poštenim, pobožnim i istinitim načinom života.
"I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu…" (El-Bekare, 143)
Bitii pravedan je ono čime se odlikuje naše ponašanje i principi pravosuđa. Ustvari, islam se temelji na istini i pravdi i to istinitost u svemu što nam je rečeno kroz objave i pravdi u govoru, djelima, upravljanju i ponašanju.
"Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde…" (El-En’am, 115)
Primjedbe
Objavi komentar