Privremeni šiitski brak, poziv bošnjačkoj omladini na nemoral! (Mut`a Brak)
Čitajući sadržaj internet stranice
Fondacije Mulla Sadr u Sarajevu,
sekciju pitanja i odgovori naišli smo do pitanja
koje je naslovljeno:
„Privremeni brak i spolni odnosi u mjesecu ramazanu“.
Jedna djevojka iz Srbije pita neimenovanog profesora:
„Ja sam iz Srbije i upoznala sam dečka preko interneta koji je musliman i veliki vjernik. Dopisujemo se dva mjeseca i izuzetno dobro nam ide, neka tako i ostane...
Moje pitanje glasi: Nas dvoje smo htjeli da se vidimo na pola puta u Sarajevu za početak, i htjeli smo da to bude sad u ovom mjesecu Ramazanu. Zna se, da kao putnik mora da nadoknadi dane koje ne isposti, ali problem je u tome pošto smo mi, naravno, htjeli stupiti u privremeni brak, imati odnose. Molim da nam pojasnite da li mi to smijemo sada uraditi, u ovom mjesecu, da ne bismo nešto zgriješili???
Mi možemo da sačekamo i slijedeći mjesec, ali ako možete, dajte nam odgovor?“
Profesor je odmah odgovorio Srbijanki;
„... Jedan od propisa aktuelnih u islamu jeste privremeni brak, koji ima svoju posebnu suštinu i narav. On ne smije biti korišten zarad raspojasanosti i nelogičnih zadovoljenja strasti ili biti učinjen sredstvom kojim se razara porodično gnijezdo. Na taj bi način ovo vrijedno i konstruktivno pravilo bilo pretvoreno u štetno i nemoralno.
Ukoliko se pak ispoštuju dobrobiti i ukoliko se ispostave nužnosti toga u mjeri potrebe i čuvanja svetosti vjerozakonika, može se imati više od jedne ili dvije privremene žene. Trajanje ovog braka može biti od jednog sata pa do nekoliko godina. Svakako, žena nakon isteka dogovorenog roka, ukoliko želi stupiti u brak s nekim drugim, mora obavezno čekati iddet, koji je u ovom slučaju kraći nego idet prilikom razvoda trajnog braka“.
Naš komentar
Sultan Mehmed el-Fatih, rahimehullah,kada je prije više od pet stoljeća došao sa vojskom Istine na područje Bosne i Hercegovine, donio je učenje Ehli sunneta vel džema'ta. Došao je sa vojskom i ulemom koji su u svojim čitabima i srcima nosili ono na čemu su bili ashabi Poslanika, savs i generacije poslije njih.
Akida, fikh, ahlak, ljubav prema časnim ashabima i prema Poslanikovoj, savs časnoj porodici (Ehli Bejtu), bili su zasnovani na temeljima hanefijskog mezheba, jednog od četiri priznata mezheba kod Ehli sunneta.
Svjedoci smo, a posebno poslije rata, da određeni krugovi i udruženja kroz providne priče o perzijskoj kulturi, književnosti, umjetnosti, zatim kroz otvaranja koje kakvih kulturnih centara, koledža, organiziranje raznih koncerata i festivala, pokretanje raznih časopisa i prevođenje knjiga, pokušavaju kroz sve navedene načine da Bošnjacima poture nešto sa čime nije došao Poslanik, savs i sa čime nije došao na ove prostore sultan Mehmed el-Fatih, Allah mu se smilovao, a to je šiizam.
Njihove web stranice, knjige, časopisi i predavanja na sav glas poručuju kako oni eto ne mrze ashabe, kako ih priznaju, posebno trojicu prvih halifa a dok u isto vrijeme pitanja u vezi ashaba uvijek vješto izbjegavaju ili na njih odgovaraju na jedan perfidan i licemjerski način. Koliko cijene ashabe a posebno časne halife (Ebu Bekra, Omera i Osmana, r.a.) najbolje govore njihovi web portali i forumi gdje je glavna tema „otimanje“ hilafeta od Poslanikove, savs, porodice (Ehli Bejta) i historijska nepravda koja je njima navodno učinjena od strane ashaba.
Tako su im puna usta da priznaju sve ehli sunnetske mezhebe, da priznaju sunijske zbirke hadisa, posebno Buhariju i Muslima, međutim iz njihovih pisanja i rasprava, njima te zbrike hadisa koje oni ustvari ne priznaju, koriste samo u dokazivanju naše „zablude“, odnosno, koriste hadise koji su na stepenu izmišljenosti i slabosti ili tumače hadise po svom nahođenju, ponavljam, u borbi protiv nas koji volimo ashabe.
Pa se onako zapitam:“Bože moj, da li to mi Bošnjaci ne volimo i ne cijenimo dovoljno Poslanikovu časnu porodicu Ehli Bejt pa nam dođoše šije (rafidije) nepozvane da nam to objasne i približe?“
Da li smo mi muslimani svih ovih pet stoljeća imali pogrešno mišljenje o časnim ashabima pa su nam šijje (rafidijje) došle da objasne ko su ustvari ashabi? Da li je to za nas Bošnjake hanefijski mezheb nedovoljno jasan, pa nam šijje (rafidijje) dođoše dopuniti ga svojim tkz. džaferijanskim mezhebom, kako se oni inače vole zvati,a Imam Džafer es-Sadik, r.a. je čist od njih i njihovih potvora. Da li smo mi muslimani ovih pet stoljeća zanemarivali 12 nepogriješivih i bezgriješnih šiitskih Imama, pa nam šijje dođoše objasniti da su i oni dio IMANA (vjerovanja)?
Zašto nam diraju naš Sunnet, naše ionako krhko bošnjačko jedinstvo? Zašto se malo više ne pobrinu o stanju sunnija u Iranu koji su potlačeni do te mjere da je postalo neizdrživo? Šta hoće od nas u Bosni, jel to mi dovoljno ne poznajemo islam i njegove propise? Podjele su očigledne, rasprave i napadi u vezi ashaba, hilafeta i Sunneta od strane bošnjačkih šijja na internetu su jasan pokazatelj u šta su se ti ljudi pretvorili, nevjerovatan izljev mržnje prema časnim ashabima i Časnom Sunnetu.
Odakle sve to dolazi? Ne smijemo nasjesti na njihovu uglađenost i licemjernu priču, moramo stalno imati u podsvjesti da su ti ljudi (šijje) izdali četvrtog halifu, Aliju, r.a., iste te šijje su izdale, ranile a zatim opljačkale njegovog sina,a Poslanikovog unuka, Hasana, r.a., iste te šijje su njegovog brata Huseina, r.a., pozivali u Kufu obečavši mu pomoć i podršku pa su ga kukavički izdali te učestvovali u njegovom ubistvu.
Šije su uvijek kroz historiju samo muslimanima radile iza leđa, nikada nisu pedalj zemlje oslobodili i u njega donijeli islam, nikada, čak šta više, Osmanlije su se morale povući sa Beća, jer je hilafet bio ugrožen od šija.
Ali, počeli su i javno da šire i prezentuju svoj poganluk. Nedavno pročitah na jednom njihovom web portalu pitanje jedne djevojke koja je u vezi sa jednim muslimanom vjernikom te šiitskog profesora pita sa savjet u vezi privremenog braka.(pitanje i odgovor na sa pocetka texta).
Kakv je odgovor dobila?, pa tipično rafidijjski, dakle odgovor je suprotan ehli sunnetskom učenju, što je jasan pokazatelj širenja šiitskog islama. Šiitski profesor joj je rekao, citiram:
“Trajanje ovog braka može biti od jednog sata pa do nekoliko godina....
....svakako žena nakon isetka dogovorenog baka , ukoliko želi stupiti u brak sa nekim drugim, mora obavezno čekati idet.“
I na kraju fetve kao šlag na sve to, šejh veli, citiram:
“i žene i muškarci moraju biti krajnje ozbiljni i oprezni i ni po koju cijenu propise Božije ne smiju uzimati za zabavu i igru..”
Međutim, ovo nije ništa čudno, jer je privremeni brak odnosno mu’ta brak ili moderna-prostitucija dozvoljena kod šijja (rafidijja).
O statistikama o broju rođene djece u Iranu kroz ove brakove, bolje da ne govorimo. Nego da se osvrnemo malo i da vidimo šta kažu same šijje o ovom braku.
>>Kako se sklapa mu'ta brak?<<
Na ovo pitanje da će nam šitske zbirke hadisa koje su priznate kod šija.
Od Ebu Besira se prenosi da se prilikom sklapanja mut'a braka koriste slijedeći uslovi: Riječi:
“Ženim te, na toliko i tolko dana i za toliko i toliko novca.“ (Tehzib, 2/188; El-Istibsar, 3/146)
- Mut'a brak je dio imana. Prenosi se da je Džafer Es-Sadik rekao:
“Nije od nas ko ne vjeruje u naš povratak i ko ne dozvoljava mut'a brak.“ (Men la jahduruhu fekih, 2/148)
- Prenosi se da je Džafer es-Sadik takođe rekao:
“Uzvišeni Allah je nama šijjama zabranio svaku vrstu opojnog pića,
ali nam je zato dozvolio mut'a brak.“ (Men la jahduruhu fekih, 3/151; i Vesailu šij'a, 14/443)
- Otišli su dalje, pa su pravdajući prostituciju, slagali i na Poslanika, savs.
Prenosi se da je Ebu Džafer rekao: “Kada je Poslanik, savs bio na Isra i Mi'radžu, Džibril mu je rekao:
“O Muhamede, Allah ti poručuje da je oprostio svim ženama koje su u mut'a braku iz tvog ummeta.“
(Men la jahduruhu fekih, 2/150)
- Mut'a brak sa pravim prostitutkama.
Od Zerare se prenosi da je upitao Džafera:
“Moj komšija je oženio mut'a brakom nevaljalicu (prostitutku), pa šta misliš“? Džafer reče: “Ne smeta.“ (Et-Tehzib, 2/312 i Istibsar, 3/132)
Postoje još mnoge predaje u kojima se objašnjava i dozvoljava privremeni brak koji ako se proširi na našim prostorima, može samo izazvati veliki val nemorala kod omladine, jer ovako nešto u islamu je HARAM. Nadam se da če nadležne institucije Islamske zajednice brzo djelovati te upozoriti šije (rafidije) da ne šire ovakve nemoralne fetve koje su u suprotnosti sa našim Sunnetom, odnosno hanefijskim mezhebom.
Obrada: ISLAM, Put Istine
Primjedbe
Objavi komentar