Zemljom bolji čovjek nije hodio. Bolji čovjek poslije njega neće doći. To je Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. Njegovo puno ime je Muhammed sin Abdullahov, a potiče iz plemena Kurejš, koje je arapsko pleme iz grada Mekka u Saudijskoj Arabiji.
Rođen je 570. godine po Isau a.s., a umro je 633., u svojoj 63. godini života. Poslao ga je Uzvišeni Allah da popravi ono što su ljudi pokvarili, da uzdigne ono što su srušili, da uljepša ono što su učinili ružnim.
Počastio ga je Objavom, Uzvišeni Allah, u njegovoj 40. godini života, kada su njegovi pogledi na život postali izoštreni, kada su mu ojećai bili jači i kada je svim svojim bićem osećao da nešto treba promeniti među ljudima.
Osećao je veliku potrebu za promenom među ljudima koji su sebi izmislili 360 bogova i više, koji su svoju živu žensku decu zakopavali u zemlju bojeći se siromaštva i gladi. Osećao je veliku potrebu za promenom među ljudima koji su ogrezli u barbarizmu višeboštva, i koji su jeli lešinu, nasamo činili blud i pili alkohol.
Njegov razum nije mogao prihvatiti nepravdu koju su ovi ljudi činili slabima, nevinu krv koju su proljevali, imetak koji su bespravno otimali. Jednom riječju, svuda oko njega vladalo je zlo, nepravda, očaj i beznađe u život koji je postao vrlo jeftina stvar.
Nasuprot ovom moralnom ponoru i sunovratu njegova naroda, Muhammed s.a.v.s. je kao mladić, i kasnije kao čovjek, bio besprijekoran. Bio je najljepšeg izgleda lica i stasa, najinteligentniji, i u govoru najrečitiji. Bio je vrlo poverljiv i pouzdan, tako da je sa ovim osobinama, u svakom pogledu odskakao od svoga naroda.
Uvidjevši njegove plemenite osobine, njegovu ljudskost i karakter, prozvali su ga “EL-EMIN”, što znači povjerljivi, pouzdani, časni.
U mjesecu Ramazanu, što odgovara augustu 610. godine po Isau a.s., počastio ga je Allah Uzvišeni svjetlom Objave, čiji su sjajni zraci obasjali Zemlju od istoka do zapada, i od sjevera do juga.
Objavio mu je Uzvišeni Allah veličanstvene riječi:
“Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Uči, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
(Kur’an, El-Alek 1.-5.)
Nakon objave ovih veličanstvenih riječi, savršenih po svojoj formi, a u isto vrijeme tako lahkih i jednostavnih, počinje za Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. period stalne borbe u kojoj nije štedio sebe, niti svoj imetak.
Njegov život se, nakon toga drastično promijenio. Svilena košulja nirnog i lagodnog života je skinuta, a nastupio je period kada se morao obući grubi vuneni ogrtač iskušenja, progona, maltretiranja, omalovažavanja, poniženja…
Da, sve ovo i još više je, nakon objave gornjih riječi, pretrpio od svog naroda onaj kojeg su zvali “povjerljivi”, i kojeg su poznavali samo po dobru.
Zašto, upitaće se mnogi? Odgovor je, zato što je to Allahov zakon,da će svaki poslanik kojeg Uzvišeni Allah odabere i počasti svjetlom Objave i poslanstva, doživjeti velika iskušenja. Muhammeda, s.a.v.s. je Allah odabrao za nešto još veće, još grandioznije. Izabrao ga je da bude posljednji poslanik čovječanstva, kojemu će biti objavljen savršeni i plemeniti Kur’an, koji je putokaz, svjetlo i rastavljač istine od neistine, do Sudnjeg dana.
Kaže Allah Uzvišeni: “Reci, o ljudi ja sam vam svima Allahov poslanik…”
(Kur’an, “E’araf” 158.)
Na osnovu ovog dijela ajeta iz Kur’ana, jasno je da je misija Muhammeda, s.a.v.s. specifična i posebna, i da je Muhammed, s.a.v.s. poslanik Allahov svim ljudima do Sudnjeg dana. Na osnovu toga, niko na Sudnjem danu neće imati opravdanja ukoliko za svog života nije posvjedočio da je Muhammed, s.a.v.s. Allahov poslanik, niti će imati opravdanja ukoliko sa ovim svjedočenjem bude u životu nekog drugog slijedio i držao kao uzora.
Zbog svega ovoga, i drugog što ovdje nije navedeno, šejtanovi sljedbenici, zavidnici, podrugljivci, klevetnici, oholi, ispriječiše se pozivu u islam, koji uputi Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s. I još gore, htjedoše ga ubiti davljenjem ogrtačem, ili bacivši mu kamen na glavu, ili u dobro isplaniranom atentatu, ali ga je Uzvišeni Allah sačuvao i pomogao protiv njegovih neprijatelja, te nakon dvadeset i tri godine stalne i neprekidne borbe, svjetlo islama potpuno zasja arapskim poluostrvom, a kasnije se proširi širom svijeta. Mnogoboštvo je bilo slomljeno, a šejtan je izgubio nadu da će, pored Allaha, on biti obožavan.
Kaže Allah dželle ša’nuhu: “On po Poslaniku Svome šalje uputu i vjeru istinitu (islam) da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to ne bilo po volji mnogobošcima.”
Rođen je 570. godine po Isau a.s., a umro je 633., u svojoj 63. godini života. Poslao ga je Uzvišeni Allah da popravi ono što su ljudi pokvarili, da uzdigne ono što su srušili, da uljepša ono što su učinili ružnim.
Počastio ga je Objavom, Uzvišeni Allah, u njegovoj 40. godini života, kada su njegovi pogledi na život postali izoštreni, kada su mu ojećai bili jači i kada je svim svojim bićem osećao da nešto treba promeniti među ljudima.
Osećao je veliku potrebu za promenom među ljudima koji su sebi izmislili 360 bogova i više, koji su svoju živu žensku decu zakopavali u zemlju bojeći se siromaštva i gladi. Osećao je veliku potrebu za promenom među ljudima koji su ogrezli u barbarizmu višeboštva, i koji su jeli lešinu, nasamo činili blud i pili alkohol.
Njegov razum nije mogao prihvatiti nepravdu koju su ovi ljudi činili slabima, nevinu krv koju su proljevali, imetak koji su bespravno otimali. Jednom riječju, svuda oko njega vladalo je zlo, nepravda, očaj i beznađe u život koji je postao vrlo jeftina stvar.
Nasuprot ovom moralnom ponoru i sunovratu njegova naroda, Muhammed s.a.v.s. je kao mladić, i kasnije kao čovjek, bio besprijekoran. Bio je najljepšeg izgleda lica i stasa, najinteligentniji, i u govoru najrečitiji. Bio je vrlo poverljiv i pouzdan, tako da je sa ovim osobinama, u svakom pogledu odskakao od svoga naroda.
Uvidjevši njegove plemenite osobine, njegovu ljudskost i karakter, prozvali su ga “EL-EMIN”, što znači povjerljivi, pouzdani, časni.
U mjesecu Ramazanu, što odgovara augustu 610. godine po Isau a.s., počastio ga je Allah Uzvišeni svjetlom Objave, čiji su sjajni zraci obasjali Zemlju od istoka do zapada, i od sjevera do juga.
Objavio mu je Uzvišeni Allah veličanstvene riječi:
“Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Uči, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
(Kur’an, El-Alek 1.-5.)
Nakon objave ovih veličanstvenih riječi, savršenih po svojoj formi, a u isto vrijeme tako lahkih i jednostavnih, počinje za Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. period stalne borbe u kojoj nije štedio sebe, niti svoj imetak.
Njegov život se, nakon toga drastično promijenio. Svilena košulja nirnog i lagodnog života je skinuta, a nastupio je period kada se morao obući grubi vuneni ogrtač iskušenja, progona, maltretiranja, omalovažavanja, poniženja…
Da, sve ovo i još više je, nakon objave gornjih riječi, pretrpio od svog naroda onaj kojeg su zvali “povjerljivi”, i kojeg su poznavali samo po dobru.
Zašto, upitaće se mnogi? Odgovor je, zato što je to Allahov zakon,da će svaki poslanik kojeg Uzvišeni Allah odabere i počasti svjetlom Objave i poslanstva, doživjeti velika iskušenja. Muhammeda, s.a.v.s. je Allah odabrao za nešto još veće, još grandioznije. Izabrao ga je da bude posljednji poslanik čovječanstva, kojemu će biti objavljen savršeni i plemeniti Kur’an, koji je putokaz, svjetlo i rastavljač istine od neistine, do Sudnjeg dana.
Kaže Allah Uzvišeni: “Reci, o ljudi ja sam vam svima Allahov poslanik…”
(Kur’an, “E’araf” 158.)
Na osnovu ovog dijela ajeta iz Kur’ana, jasno je da je misija Muhammeda, s.a.v.s. specifična i posebna, i da je Muhammed, s.a.v.s. poslanik Allahov svim ljudima do Sudnjeg dana. Na osnovu toga, niko na Sudnjem danu neće imati opravdanja ukoliko za svog života nije posvjedočio da je Muhammed, s.a.v.s. Allahov poslanik, niti će imati opravdanja ukoliko sa ovim svjedočenjem bude u životu nekog drugog slijedio i držao kao uzora.
Zbog svega ovoga, i drugog što ovdje nije navedeno, šejtanovi sljedbenici, zavidnici, podrugljivci, klevetnici, oholi, ispriječiše se pozivu u islam, koji uputi Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s. I još gore, htjedoše ga ubiti davljenjem ogrtačem, ili bacivši mu kamen na glavu, ili u dobro isplaniranom atentatu, ali ga je Uzvišeni Allah sačuvao i pomogao protiv njegovih neprijatelja, te nakon dvadeset i tri godine stalne i neprekidne borbe, svjetlo islama potpuno zasja arapskim poluostrvom, a kasnije se proširi širom svijeta. Mnogoboštvo je bilo slomljeno, a šejtan je izgubio nadu da će, pored Allaha, on biti obožavan.
Kaže Allah dželle ša’nuhu: “On po Poslaniku Svome šalje uputu i vjeru istinitu (islam) da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to ne bilo po volji mnogobošcima.”
Život i uloga Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u mekkansko-džahilijetskom društvu
Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.
Neminovno je govoriti o Muhammed alehisselamu jer svake godine se iznova javljaju izazovi da se proučava i saznaje više o ličnosti čiji život nas usmjerava na cilj ka borbi za opšte dobro za cijelo čovječanstvo a posebno za muslimane.Veliko je pitanje zašto danas ljudi a posebno muslimani potrebuju stalno i iznova da se govori o ličnosti poslijednjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda alejhisselam.Kao da i danas kao i davnog šestog stoljeća i ranije treba najavljivati dolazak poslanika ili bolje rečeno prisutnost poslanikove prakse dolakazane da je za dobrobit čovjeka.Pošto ima onih danas koji sebe smatraju da su vinovnici ovog vremena i koji toliko daleko idu da ne priznaju suštu istinu da ima muslimana i da će ih biti sve do sudnjeg dana. Treba im reći pa jeste li zaboravili da je Isa alejhisselam najavio dolazak Muhammeda alejhisselam te da je na vama da samo potvrdite da se stvarno pojavio poslanik, a danačnja potvrda tome jeste postojanje muslimana,njegovih sljedbenika gotovo na svim djelovima zemaljske kugle ma kakvi oni,muslimani, bili.Dakle da još jedanput, po ko zna koji put,a sigurno je da nije ni poslijednji,navedemo kur anski ajet gdje Svevišnji Allah potvrđuje gornje navode:"I kad reče Isa sin Merjemin,o sinovi Israilovi ja sam vam poslanik i potvrđujem ono što stoji u Tevratu i vjesnik sam radosne vijesti o dalasku vjerovjesnika po imenu Ahmed.I kad im saopšti tu vijest oni rekoše šta je ovo osim jasna čarolija odnosno Sihir"(Sure SAFF 6 ajet)
Dakle jasno je svakome da što je Svevišnji Allah odredio da je bilo ili će biti.Odredio je da će se pojaviti poslijednji poslanik i pojavio se.Kao čovjek je živio, ispunio svoju zadaću boravkom na ovom svijetu, i umro.Ali i danas su živi principi i ciljevi za koje se on borio zbog izazova vremena mračnjaštva koje je on kao poslanik zatekao po Allahovoj volji i odredbi.Zbog jačine Božije upute i praktične strane te upute prikazane u životu Muhammeda alejhisselam i jeste Islam dospiostići tako daleko, do svakog dijela zemaljske kugle ili bolje rečeno dunjaluka.
Mnogi bi danas samo spomenuli rođenje Muhammeda alejhisselam,bez da možda kažu nekoliko stvari koje su jedinstvene za svakog čovjeka bar kad su u pitanju zadaci i obaveze.Da krenemo sa starosnim razdobljima:
Period djetinstva;
Istina je da je Muhammed alejhisselam rođen od majke i babe.Sasvim normalnim i nama poznatim putem je došao na ovaj svijet.Ali je rano ostao bez roditelja a ne i staratelja.Babu nije niti zapamtio a majku tek što je počeo osjećati majkom izgubi u šestoj godini života.Spoznao je da je imao roditelje, majku po imenu Emina koja mu pokaza gdje mu je kabur babe po imenu Abdullah.A da je osjećao ljubav prema roditeljima imamo dokaza kao što se spominje da je molio Svevišnjeg Allaha za njihov oprost,što je Allah ukabulio proživljenjem i primanjem Islama.
To što je Muhammed alejhisselam ostao rano bez roditelja je Allahova volja jer je Svevišnji Allah htio da ga odgoji po svojim načelima za tako veliku i odgovornu zadaću, za što mi danas imamo običaj reći, svjetskih razmjera. Za poslaničku misiju jedino je Allah odgajao i pripremao i odabirao ljude ali je isto Allah je htio svog roba podučiti čemu i zašto svaki roditelj treba da odgaja svoje dijete.Cijeli zadatak čovjeka na dunjaluku je sročen u samo jednom dijelu jednog ajeta gdje Svevišnji kaže:"I nisam srvorio ni džina ni insana osim da mi robuju" (Sure EZ-Zarijat,56 ajet).Samim svojim rođenjem je Muhammed alejhisselam imao prepoznatljivi i najavljeni pečat poslanstva.Svoji djetinstvom je u tom mračnjaštvu da je jedina svijetla tačka u koju se moglo polagati nadu u spas i izlaz.Da je bio odgajan od strane Allaha dž.š. bio je dokaz što nikada nikome nija ni kao dječak nanio uvredu niti bilo koje ružno djelo da je počinio pa su ga nazvali El-Emin,vjerni i pošteni Muhammed.Zar takvim principima nije moguće podučiti danas dijete.Primjer djetinstva Muhammed alejhisselam mora biti primjer za sva djetinstva do kijametskog dana.Slučaj kako mu je Allah dž.š. očistio srce od crne mrlje,da je bio na selu da ga dojila dojilja Halima da su se o njemu starali njegov djed Abdul-Mutallib a potom njegov amidža Ebu Talib, nam isto tako moraju biti pokazatelji da i mi kao roditelji moramo voditi brigu hoćemo li u srca svoje djece ulijevati ljubav prema Allahu dž.š.,a potom u ime ljubavi prema Allahu, gajiti ljubav prema islamskim vrijednostima koje jesu ujedno i ljudske,praktične vrijednosti ili će tu željenu ljubav zamjeniti prolazni svijet.To što je Svevišnji Allah ulio Islam u srce Muhammeda alejhisselam jeste pokazatelj milosti Gospodara što je ujedno ostala trajna milost prema cijelom čovječanstvu a kao potvrdu gornjeg imamo hadis u kom poslanik kaže;"Svako novorođenče se rodi čisto u Islamu a potom od roditelja ovisi hoće li ga ostaviti u Islamu ili će ga učiniti jevrejem ili pokrstiti ili pak vatropoklonikom da bude". (Hadis prenosi Esved ibn Serii)
Koliko mora briga biti oko odgoja djeteta u slaučaju da ostane jetim,bez roditelja,kao što je bio slučaj sa Muhammedom alejhisselam kada ne samo da su se o njemu starali njegov djed ili amidža,nego su i drugi uzimali učešće u toj brizi.Čemu su se nadali, prisustvom Muhammeda alejhisselam za sofrom njegovi staratelji.Nadali su se samo dobrom a ako pogledamo i pročitamo slučaj Njegovog staratelja amidže, koji je jedva čekao da svaki puta za sofrom bude i njegov bratić, jer kako sam reče kada nejma Muhammeda za sofrom od onog što se nađe od jela za ne bude dovoljno a niti budu siti a kad je Muhammed alejhisselam tu i svi budu siti i ostane jela.Allah je sa Muhammedom alejhisselam svuda prosipao bereket.Kakvu pouku za svoje vrijeme da mi izvučemo iz tog događaja.Svakako da se mi bojimo kako nebismo mi ogladnjeli pa veoma izraženu obavezu brige o jetimima prepustimo svima osim nas.U najmanju ruku kao da smo mi ti koji su tu nafaku poslali i kako mi imamo običaj reći zaradili.Živimo u jednom dobu kada gdje je god moguće živimo samo svoj život bez da razmišljamo o tome da treba nešto od dunjalučkih ukrasa i balogati žrtvovati kako bismo sevab od te materijalne žrtve našli na Budućem svijetu.Koliki je sevab samo pomilovati jetima a kamo li ga nahraniti o tome se nemože govoriti a mjeriti sevabe dunjalučkim,ovosvjetskim aršinima.Mnogi mi danas se trebamo prisjećati svog djetinstva te pouke za svako i svačije djetinstvo uzimati iz života Muhammeda alejhisselam.Jetima i previše imamo kako smo postali sebični i samo svoji.Da li smo toliko zalutali a da neprimjećujemo koliko nas Svevišnji Allah kuša dali i koliko smo spremni dati od onog čime nas je On svojom milošću obdario.
Period mladosti;
O ovom starosnom dobu Muhammeda alejhisselam se može govoriti poprilično dugo međutim pošto ne želimo ponavljati već mnogo puta rečeno i napisano tako da ću samo neke momente spomenuti.Činjenica je da je Muhammed alejhisselam bio veoma otvoren i pristupačan za komuniciranje uz jasno opredjelenje da ne želi ići putem mračnjaštva kojim su išli njegovi sunarodnjaci.Kako se u kitabima spominje njega su usmjeravali i jačali njegov stav koji se već sve više primjećivao.Učestvovao je u svim časnim poslovima i bio u kontaktu sa ljudima koji su stekli veliko povjerenje.Tako da imamo slučaj kad se obnavljala Kjaba umalo da nije došlo do sukoba između dva plemena zbog toga kome će pripasti čast da ponovo ugradi Hadžerul-esved te se dogovoriše da onaj ko se pojavi prvi na već određena vrata neka on uradi časni posao na zadovoljstvo i jednih i drugih.Tako da se voljom Allaha dž.š. pojavi Muhammed alejhisselam koji prihvati ponudu pod uvjetom da svi zajednički podignu Hadžerul-esved za što su uzeli i sikoristili džube poslanikovo.
Muhammed alejhisselam se bavio sa dva zanimanja i to:bio je u prvo vrijeme pastir čime je uvećao jako mršave prihode svom amidži.Kasnije se uz molbu i dopuštenje amidže priključio jednoj karavani koja se zaputila u Siriju.Zbog naglog jačanja autoriteta njegov se amidža sve više bojao za svog bratića.U kontaktu sa poslanikom mnogi ljudi su osjećali strah, što je znalo nestati odmah poslije prvog susreta.Veliki je ugled stekao u gradu Mekki za što mu je najveći zavidnik bio Ebu Leheb iz kog će izrasti najveći dušmanin Muhammedu alejhisselamu u vremenu objelodanjivanja njegove poslaničke misije.
Muhammed alejhisselam nikada nije učestvovao na godišnjim gozbama gdje su se mekkelije skupljale i pronisile žrtve svojim idolima obožavajući ih.Sve više se javljala potreba za potvrdom već objelodanjene vijesti da će se u tom vaktu i prostoru pojaviti vjerovjesnik a svi pokazatelji, već prepoznatljivi su jedino se mogli odnostiti na osobu koja je nosila ime Muhammed.Prvi jasniji ukaz se pojavio prilikom priključenja Muhammeda alejhisselam karavani koja se zaputila u Siriju i u jednom mjestu gdje su po običaju odmarali. Pošto je poslanik po običaju kod arapa zbog svoje mladosti ostao vani ne ulazeći sa odraslima, jedan svećenik po imenu Behira primjeti nešto što je neuobičajeno bilo za ranije posjete da taj mladić kome i nije znao ime ima jako pristojno ponašanje, te priupita ko je taj mladić za što je dobio odgovor od Ebu Taliba koga spomenuti svećenik upozori da će imati nevolja ukoliko svijet sazna da je upravo taj mladić očekivani i najavljeni poslijednji božiji poslanik. Kao dokaz takvim tvrdnjama Svećenik reče da pod stablom pod kojim je sjedio mladić Muhammed, su samo sjedili poslanici i kako je primjetio pečat poslanstva na njegovoj plećki: Drugom prlikom je neki monah primjetio kako stalno u pratnji ide oblak koji je pravio hlad Muhammedu alejhisselam a tolika blagodat se može odnositi samo na poslanika.Naravno da je i njegov amidža primjećivao određene osobine koje jesu bile odlike i osobine samo odabranih ljudi.Navodi se da se Muhammed alejhisselam bavio trgovinom desetak godina.U njegovom trgovačkom zanimanju je još više dobivao na autoritetu a ako primjer poslanikovog ozbiljnog i odgovornog odnosa na spram posla imamo potvrdu jednog trgovca koji kaže:"Kada bi mu povjerio neku robu,na povratku bi prvo svratio podmiriti račun,tek bi onda odlazio kući.Uvijek sam bio prezadovoljan obavljenim poslom.Kad bih se,naprotiv, ja vrato sve bi mušterije nagrnule pitati me o svim poslovima,jedino me Muhammed pitao kako mi je zdravlje i kako sam putovao".Mnogi su mnogo toga napisali koliko je Muhammed alejhisselam bio lijep u čemu nejmamo nimalo sumnje.Svaki čovjek koji ima visoke ljudske vrijednosti je lijep a pogotovo kad spominjemo odabrano čije su vrline bile potvrda Allahove milosti izborom njega za poslijednjeg vjerovjesnika.
Veoma značajno za nas danas je da pručavajući mladost Muhammeda alejhisselam uzmemo pouke, kao što su pravednost i odgovornost u poslu.Tačnost u izvršavanju obećanja,obazrivost naspram ljudi okruženja,voma dobra procjena prilika u kojima se nalazio te odgovor na izazove svog vremena i vremena koje neminovno dolazi i prolazi.Sabur u neimaštini a skromnost u imanju.Veoma je potrebno današnjoj mladeži osobina, pogotovo trgovcima i svim onima koji direktno ili indiriktno zastupaju interese ljudi, da budu pravedni i da ne budu tlačitelji koristeći nečije nedaće i nevolje.Ako dato iskoristimo onda možemo reći da obilježavamo dan rođenja našeg poslanika Muhammeda alejhisselam sasvim ispravno.
Koliko god pisali o djetinstvu i mladosti poslanikov čini se da je veoma malo napisano i rečeno. A razlog tome je jačina uloge poslanika u praktičnosti principa Islama koje su kako spomenusmo imali svoj pečat u svin starosnim dobima njegovim.
Period Poslanstva;
Pošto je čovječanstvo bilo u zabludi i lutanju sasvim je bilo jasno da je za njegov spas potreban izlaz i riješenje.Do pojave Muhammeda alejhisselam je čovječanstvo pokazalo da nije, na osnovu blagodati razuma, sposobno da spozna Svevišnjeg Allaha i da kroči putem koji mu garantuje sreću i ovog i budućeg svijeta.Tako Gospodar svijetova odredi u ličnosti Muhammeda alejhisselam poslijednjeg poslanika koga posla sa prvim imperativom da uči, naučava i istražuje u ime Gospodara koji stvori čovjeka te ga pouči peru i onome što on,čovjek,nije znao.Dakle bez ikakvog čuda i moglo se očekivati po najavama da je upravo poslijednji božiji poslanik Muhammed alejhisselam koga je Svevišnji pripremi za to obligatnu dužnost spašavanja čovječanstva od daljne propasti.Slanjem poslanika svaki put Allah pokaza čovjeku svoju milost i time dokaz da je čovjek ograničenih dometa,mogućnosti i vidika,potvrđujući time njegovu ograničenost kako vremensku tako i tjelesnu i svaku drugu.Potvrdu Allahove milosti nalazimo u ajetu u kom stoji:"Nismo te poslati osim iz milosti prema cijelom čovječanstvu"(Sure ajet ).Još mnogo ajeta ima sa istom potvrdom.
Da počinju prvi javni sukobi ideologija,opredjeljenja i mišljenja jeste obznanjenje da polijednji božiji poslanik se već pojavio koji poziva vjeri u Jednog i Jedinog Gospodara svijetova koje je bilo suprotno dotadašnjim uvjerenjima njegovih sunarodnjaka.Od tada već počinju nove norme uspostavljanja odnosa unutar novog društva koje mora imati novi poredak koji će trajati do Kijametskog dana.Od tada počinje svrstavanje u jeda saff vjernika a na drugoj strani nevjernika.Mnogi nisu mogli zamisliti da zbog siromaštva i svog statusa jetima,Muhammed alejhisselam može biti poslanik.U svojoj velikoj zabludi su išli tako da su zbog svog takvog stava išli na to i da progone muslimane na čijem je čelu bio Muhammed alejhisselam..I ne samo da ih progone nego da ih i likvidiraju za što postoje historijski spisi i činjenice.Pa zar zbog velikih razlika u uvjerenjima i pristupima u životu nije uvijek kroz postojanje čovječanstva bilo ratova.Dakle on, Muhammed alejhisselam je taj koga Svevišnji Allah posla sa jasnom uputom. I nije bilo čudo što su se neki bunili jer su bili svjesni da dolazi vrijeme u kom su druga mjerila ljudskih vrijednosti a te vrijednosti su bazirane i utemeljene po aršinima i načelima vjere koja se zvala,zove i zvaće do kraja ovog svijeta,vjera dini Islam.Svakao zbog velikog blijeska nura u velikoj tmini u kojoj su se ljudi već bili nabikli je bilo neprijatno iznenađenje.Primjetna je izgubljenost kod ljudi ako nejmaju nešto na što su se navikli pa recimo jako je zbunjujuće za alkoholičara ako nejma alkohola,za kockara ako nejma s kim da kocka ili ako nejma kockarnica i drugih raznih ružnih ljudima dostupnih radnji a nasuprot takvom jednom stanju bilo je onih za koje se ima običaj reći slabi,siromašni i nejaki za njih je novi poredak bilo ispunjenje očekivanog spasa od nevolje i nepravde koja im je nanošena.O dvadeset tri godina borbe Muhammeda alejhisselama za uspostavljanje reda i poretka te stvarnih ljudskih vrijednosti manje više svi znamo.Ali da bi ipak izvukli pouku iz poslanstva moramo reći da je period starosti od četrdeset godina period do kada bi čovjek konačno trebao da nauči cilj i smisao njegovog boravka na ovom kratkom svijetu koga znamo kao dunjaluk.Kako god Muhammed alejhisselam nije pristao na odricanje od visokih ciljeva Islama koje Allah odredi iz svoje milosti prema cijelom čovječanstvu, pa makar mu dali sunce u desnu i mjesec u lijevu ruku, tako ni danas, muslimani nebi smjeli sebi dozvliti da po niske cijene dunjelučke, položaj i novac, kao ne samo da bi se odrekli Islama ili još gore od toga da bi blatili. Ono što i jeste jedina vrijednost u današnjem savramenom mraku,neznaju, bunilu i neznanju jesu vrijednosti koje su proklamovane Islamom.
Da bi veći pečat imalo ovo moje obraćanje povodom obilježavanja rođendana božijeg miljenika Muhammeda alejhisselam predlažem da se prisjetimo poruka poslanikovih izrečenih i utemeljenih kroz dvadesettrogodišnju borbu za dobrobit čovječanstva na oprosnom hadždžu.I tada kaže a i danas se to isto mora reći,ćuti i sprovesti u djela ako želimo biti spašeni:Govor slijedi;
Hvala Allahu!Hvalimo Te i za pomoć molimo,molimo Te da nam oprostiš i tebi se obraćamo;tražimo da nas zaštitiš od poroka našeg nefsa i zlih djela naših.Koda Bog upućuje taj ne griješi a ko griješi znači da nije upućen.Svjedočim da nejma drugog Boga osim Jedinog Allaha i tvrdim da je Muhammed alejhisselam Allahov rob i Poslanik.Nalažem vam,božiji robovi,da se Boga bojite i da Ga slušate.Počinjem s ovim što je najbolje.Počujte,ljudi,da vam sve lijepo objasnim,jer neznam hoću li više moći dolaziti ovamo.
O pravovjernici!Bojte se Allaha,budite humani i pravedni između sebe i prema drugima.Ljudi, vaši životi,vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni za sve nas uzvišeni i svet mjesec,današnji dan i mjesto-Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj ko to ruši.Mi ćemo svi pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.Stoga, kome od vas bude nešto dato na povjerennje,neka to izvrši onome ko mu je to dao!Sve vrste kamata se ukidaju i imate pravo na glavnice vašeg imetka-vi nesmijete biti nepravedni,niti dozvoliti da se vama nepravda čini.Allah je propisao da nesmije biti kamate,a kamata se sva poništava!Poništava se sva krvna osveta koja potječe iz doba neunanja,ja evo najprije poništavam krvnu osvetu za Ibnu Rebi u b.el-Harisa b.. abdul Muttaliba,koji je išao tražiti dojilju u Benu Lejsu,pa ga je ubilo plaeme Huzejl-on je prvi s kojim započinjem dokidanje krvne osvete koja potječe iz doba neznanja.
Ljudi!Šejtan je izgubio svaku nadu da će ikada više moći biti obožavan u ovoj vašoj svetoj zemlji, ali će biti zadovoljan da mu se pokorava u nečem mimo toga, u nekim vašim postupcima kojima vi ne pridajete važnosti-stoga se njega dobro čuvajte u onom što se odnosi na našu vjeru!
Ljudi! Prolongiranje nekog svetog mjeseca(en-nesiu) samo još više povećava nevjerstvo, čime se zavode oni koji ne vjeruju: jedne godine ga dopuštaju, a druge zabranjuju, kako bi sebi podesili period u kojem je Allah zabranio ratovanje - tako dopuštaju ono što je Allah zabranio, i zabranjuju ono što je dozvolio! A vrijeme kruži ravnomjerno, još od kad je Allah stvorio nebesa i Zemlju.Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a od toga su četiri sveta mjeseca: tri uzastopna i mjesec Redžeb plemena Mudar, koji se nalazi između dva džumade i ša bana.
Ljudi! Vi imate prava kod svojih žena, kao što i one imaju prava kod vas.Vaše se pravao sastoji u tome da one nikoga ne upuste u vaše postelje koga vi prezirete, i da učine očito razvratno djelo. Ako to učine, Allah va u tom slučaju dopušta da ih odstranite iz postelja i da ih malo i udarite, pa ako prestani s tim, imaju pravo da im se na lijep način daje opskrba i odijevanje.Lijepo postupajte sa ženama, jer su one kod vas zarobljenice i ništa za sebe ne posjeduju.Uzeli ste ih sebi Allahovim emanetom i njihove polne organe prisvojili zahvaljujući Allahovim riječima!
Ljudi! Dobro shvatite ove moje riječi-eto sam vam ih dostavio! Ostavljam vam nešto sasvim jasno i ako ga se budete držali, nikada nećete skrenuti s pravog puta: pstavljam vam Knjigu(Kur an) i sunnet Njegova poslanika!
Ljudi! Dobro čujte i razumite što vam kažem:Dobro znajte da svaki musliman brat svakom muslimanu;da su muslimani među sobom braća! Svakom od njih je od njegova brata dozvoljeno samo ono što mu on dragovoljno od sebe dadne i zato nipošto nemojte sami sebi nepravdu činiti! Bože jesam li dostavio?!"
Rečeno im je da su ljudi tada rekli: "Jesi, dostavio si!", našta je božiji poslanik dodao: "Bože, Ti budi svjedok!"
Pojave potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., prije poslanstva
Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.
Traženje kiše preko Muhammeda, s.a.v.s.:
Prva od tih pojava koja ukazuje na njegovu potpunost i poslanstvo jeste, traženje kiše preko njega, s.a.v.s., još dok je bio dijete, prije punoljetnosti. Ibnu Asakir prenosi od Džulhemt bin Arfeta da kaže: "Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: "O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, porodice nam trpe od suše, hajde, zamoli za kišu. Ebu Talib izađe sa dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo. Ovaj događaj Ebu Talib je opisao jednim stihom:
On licem bjelim oblake kiše privlači, zaštitnik siročadi, pomagač nevoljih.
Ovaj nadnaravni događaj je znak potpunosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prije poslanstva. On ukazuje na naklonost Allaha, dž.š., Svom poslaniku i znak je ljudima na njegovo poslanstvo. Uzvišeni Allah je nadahnuo Ebu Taliba da traži kišu preko Muhammeda, s.a.v.s., i ako je dijete, pa uslonivši njegova leđa uz Ka'bu, podižući ga pred sobom, kao da je jezik njegova stanja govorio: Spusti nam kišu Gospodaru naš, molimo te ljubavlju i poštivanjem ovog plamenitog dječaka, pa im je Uzvišeni dao obilnu kišu da su rijeke mekkanskom dolinom tekle, napajajući suhu zemlju i dajući snagu života ovom svetom gradu. Ovaj događaj je radosna vijest i tračak svjetlosti poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.
Izučavajući ovaj događaj i znak potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., u našim srcima učvršćujemo ljubav prema njemu, s.a.v.s. Srce se čvrsto veže za njega iskrenom ljubavlju, tako da nam biva draži i od nas samih. Tada, srca punih iskrene ljubavi bivamo spremni da slijedimo našeg Miljenika, s.a.v.s., u vjerovanju, ibadetu, etici, radeći ono što voli, koračajući putem spasa od straha, bliskosti Miljeniku, Muhammedu, s.a.v.s., na oba svjeta.
Nije otkrivao svoje stidno mjesto:
Drugi od znaka potpunosti morala Muhammeda, s.a.v.s., jeste da nije otkrivao svoje stidno mjesto, nakon što mu je to desilo jednom prilikom. Tokom izgradnje Ka'be Muhammed, s.a.v.s., je nosio kamenje sa ddrugim kurejšijama, pa su oni svoje izare, kojima su se pokrivali od pupka do potkoljenica, stavljali sebi na vrat kako bi se zaštitili od kamenja. Muhammed, s.a.v.s., je stavljao kamenje na svoja ramena a da ih pritom nije ničime štitio. Kada ga takvog vidje njegov amidža Abbas, r.a., reče mu: "Zašto svoj izar ne podigneš na ramena, da ti nebi kamenje naškodilo." Tako i učine Allahov Poslanik, s.a.v.s., i otkri svoje stidno mjesto. U trenu je pao na zemlju i začu glas: "Pokrij svoje stidno mjesto!" A to je bio poziv meleka. Nakon toga nije nikada otrio svoje stidno mjesto.
Iz ovog događaja možemo izvući sledeće pouke:
Briga Allaha, dž.š., za Svog poslanika, s.a.v.s., čuvajući ga od svega ružnog i nedoličnog njegovom ugledu i visokom mjestu.
Islam je zabranio otkrivanje stidnih mjesta osim u slučajevima nužde, radi liječenje i sl.
Uključivanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa svojim narodom u svemu što je dobro i korisno, što je znak njegove potpune ličnosti, duhovno i moralno.
Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.
Neminovno je govoriti o Muhammed alehisselamu jer svake godine se iznova javljaju izazovi da se proučava i saznaje više o ličnosti čiji život nas usmjerava na cilj ka borbi za opšte dobro za cijelo čovječanstvo a posebno za muslimane.Veliko je pitanje zašto danas ljudi a posebno muslimani potrebuju stalno i iznova da se govori o ličnosti poslijednjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda alejhisselam.Kao da i danas kao i davnog šestog stoljeća i ranije treba najavljivati dolazak poslanika ili bolje rečeno prisutnost poslanikove prakse dolakazane da je za dobrobit čovjeka.Pošto ima onih danas koji sebe smatraju da su vinovnici ovog vremena i koji toliko daleko idu da ne priznaju suštu istinu da ima muslimana i da će ih biti sve do sudnjeg dana. Treba im reći pa jeste li zaboravili da je Isa alejhisselam najavio dolazak Muhammeda alejhisselam te da je na vama da samo potvrdite da se stvarno pojavio poslanik, a danačnja potvrda tome jeste postojanje muslimana,njegovih sljedbenika gotovo na svim djelovima zemaljske kugle ma kakvi oni,muslimani, bili.Dakle da još jedanput, po ko zna koji put,a sigurno je da nije ni poslijednji,navedemo kur anski ajet gdje Svevišnji Allah potvrđuje gornje navode:"I kad reče Isa sin Merjemin,o sinovi Israilovi ja sam vam poslanik i potvrđujem ono što stoji u Tevratu i vjesnik sam radosne vijesti o dalasku vjerovjesnika po imenu Ahmed.I kad im saopšti tu vijest oni rekoše šta je ovo osim jasna čarolija odnosno Sihir"(Sure SAFF 6 ajet)
Dakle jasno je svakome da što je Svevišnji Allah odredio da je bilo ili će biti.Odredio je da će se pojaviti poslijednji poslanik i pojavio se.Kao čovjek je živio, ispunio svoju zadaću boravkom na ovom svijetu, i umro.Ali i danas su živi principi i ciljevi za koje se on borio zbog izazova vremena mračnjaštva koje je on kao poslanik zatekao po Allahovoj volji i odredbi.Zbog jačine Božije upute i praktične strane te upute prikazane u životu Muhammeda alejhisselam i jeste Islam dospiostići tako daleko, do svakog dijela zemaljske kugle ili bolje rečeno dunjaluka.
Mnogi bi danas samo spomenuli rođenje Muhammeda alejhisselam,bez da možda kažu nekoliko stvari koje su jedinstvene za svakog čovjeka bar kad su u pitanju zadaci i obaveze.Da krenemo sa starosnim razdobljima:
Period djetinstva;
Istina je da je Muhammed alejhisselam rođen od majke i babe.Sasvim normalnim i nama poznatim putem je došao na ovaj svijet.Ali je rano ostao bez roditelja a ne i staratelja.Babu nije niti zapamtio a majku tek što je počeo osjećati majkom izgubi u šestoj godini života.Spoznao je da je imao roditelje, majku po imenu Emina koja mu pokaza gdje mu je kabur babe po imenu Abdullah.A da je osjećao ljubav prema roditeljima imamo dokaza kao što se spominje da je molio Svevišnjeg Allaha za njihov oprost,što je Allah ukabulio proživljenjem i primanjem Islama.
To što je Muhammed alejhisselam ostao rano bez roditelja je Allahova volja jer je Svevišnji Allah htio da ga odgoji po svojim načelima za tako veliku i odgovornu zadaću, za što mi danas imamo običaj reći, svjetskih razmjera. Za poslaničku misiju jedino je Allah odgajao i pripremao i odabirao ljude ali je isto Allah je htio svog roba podučiti čemu i zašto svaki roditelj treba da odgaja svoje dijete.Cijeli zadatak čovjeka na dunjaluku je sročen u samo jednom dijelu jednog ajeta gdje Svevišnji kaže:"I nisam srvorio ni džina ni insana osim da mi robuju" (Sure EZ-Zarijat,56 ajet).Samim svojim rođenjem je Muhammed alejhisselam imao prepoznatljivi i najavljeni pečat poslanstva.Svoji djetinstvom je u tom mračnjaštvu da je jedina svijetla tačka u koju se moglo polagati nadu u spas i izlaz.Da je bio odgajan od strane Allaha dž.š. bio je dokaz što nikada nikome nija ni kao dječak nanio uvredu niti bilo koje ružno djelo da je počinio pa su ga nazvali El-Emin,vjerni i pošteni Muhammed.Zar takvim principima nije moguće podučiti danas dijete.Primjer djetinstva Muhammed alejhisselam mora biti primjer za sva djetinstva do kijametskog dana.Slučaj kako mu je Allah dž.š. očistio srce od crne mrlje,da je bio na selu da ga dojila dojilja Halima da su se o njemu starali njegov djed Abdul-Mutallib a potom njegov amidža Ebu Talib, nam isto tako moraju biti pokazatelji da i mi kao roditelji moramo voditi brigu hoćemo li u srca svoje djece ulijevati ljubav prema Allahu dž.š.,a potom u ime ljubavi prema Allahu, gajiti ljubav prema islamskim vrijednostima koje jesu ujedno i ljudske,praktične vrijednosti ili će tu željenu ljubav zamjeniti prolazni svijet.To što je Svevišnji Allah ulio Islam u srce Muhammeda alejhisselam jeste pokazatelj milosti Gospodara što je ujedno ostala trajna milost prema cijelom čovječanstvu a kao potvrdu gornjeg imamo hadis u kom poslanik kaže;"Svako novorođenče se rodi čisto u Islamu a potom od roditelja ovisi hoće li ga ostaviti u Islamu ili će ga učiniti jevrejem ili pokrstiti ili pak vatropoklonikom da bude". (Hadis prenosi Esved ibn Serii)
Koliko mora briga biti oko odgoja djeteta u slaučaju da ostane jetim,bez roditelja,kao što je bio slučaj sa Muhammedom alejhisselam kada ne samo da su se o njemu starali njegov djed ili amidža,nego su i drugi uzimali učešće u toj brizi.Čemu su se nadali, prisustvom Muhammeda alejhisselam za sofrom njegovi staratelji.Nadali su se samo dobrom a ako pogledamo i pročitamo slučaj Njegovog staratelja amidže, koji je jedva čekao da svaki puta za sofrom bude i njegov bratić, jer kako sam reče kada nejma Muhammeda za sofrom od onog što se nađe od jela za ne bude dovoljno a niti budu siti a kad je Muhammed alejhisselam tu i svi budu siti i ostane jela.Allah je sa Muhammedom alejhisselam svuda prosipao bereket.Kakvu pouku za svoje vrijeme da mi izvučemo iz tog događaja.Svakako da se mi bojimo kako nebismo mi ogladnjeli pa veoma izraženu obavezu brige o jetimima prepustimo svima osim nas.U najmanju ruku kao da smo mi ti koji su tu nafaku poslali i kako mi imamo običaj reći zaradili.Živimo u jednom dobu kada gdje je god moguće živimo samo svoj život bez da razmišljamo o tome da treba nešto od dunjalučkih ukrasa i balogati žrtvovati kako bismo sevab od te materijalne žrtve našli na Budućem svijetu.Koliki je sevab samo pomilovati jetima a kamo li ga nahraniti o tome se nemože govoriti a mjeriti sevabe dunjalučkim,ovosvjetskim aršinima.Mnogi mi danas se trebamo prisjećati svog djetinstva te pouke za svako i svačije djetinstvo uzimati iz života Muhammeda alejhisselam.Jetima i previše imamo kako smo postali sebični i samo svoji.Da li smo toliko zalutali a da neprimjećujemo koliko nas Svevišnji Allah kuša dali i koliko smo spremni dati od onog čime nas je On svojom milošću obdario.
Period mladosti;
O ovom starosnom dobu Muhammeda alejhisselam se može govoriti poprilično dugo međutim pošto ne želimo ponavljati već mnogo puta rečeno i napisano tako da ću samo neke momente spomenuti.Činjenica je da je Muhammed alejhisselam bio veoma otvoren i pristupačan za komuniciranje uz jasno opredjelenje da ne želi ići putem mračnjaštva kojim su išli njegovi sunarodnjaci.Kako se u kitabima spominje njega su usmjeravali i jačali njegov stav koji se već sve više primjećivao.Učestvovao je u svim časnim poslovima i bio u kontaktu sa ljudima koji su stekli veliko povjerenje.Tako da imamo slučaj kad se obnavljala Kjaba umalo da nije došlo do sukoba između dva plemena zbog toga kome će pripasti čast da ponovo ugradi Hadžerul-esved te se dogovoriše da onaj ko se pojavi prvi na već određena vrata neka on uradi časni posao na zadovoljstvo i jednih i drugih.Tako da se voljom Allaha dž.š. pojavi Muhammed alejhisselam koji prihvati ponudu pod uvjetom da svi zajednički podignu Hadžerul-esved za što su uzeli i sikoristili džube poslanikovo.
Muhammed alejhisselam se bavio sa dva zanimanja i to:bio je u prvo vrijeme pastir čime je uvećao jako mršave prihode svom amidži.Kasnije se uz molbu i dopuštenje amidže priključio jednoj karavani koja se zaputila u Siriju.Zbog naglog jačanja autoriteta njegov se amidža sve više bojao za svog bratića.U kontaktu sa poslanikom mnogi ljudi su osjećali strah, što je znalo nestati odmah poslije prvog susreta.Veliki je ugled stekao u gradu Mekki za što mu je najveći zavidnik bio Ebu Leheb iz kog će izrasti najveći dušmanin Muhammedu alejhisselamu u vremenu objelodanjivanja njegove poslaničke misije.
Muhammed alejhisselam nikada nije učestvovao na godišnjim gozbama gdje su se mekkelije skupljale i pronisile žrtve svojim idolima obožavajući ih.Sve više se javljala potreba za potvrdom već objelodanjene vijesti da će se u tom vaktu i prostoru pojaviti vjerovjesnik a svi pokazatelji, već prepoznatljivi su jedino se mogli odnostiti na osobu koja je nosila ime Muhammed.Prvi jasniji ukaz se pojavio prilikom priključenja Muhammeda alejhisselam karavani koja se zaputila u Siriju i u jednom mjestu gdje su po običaju odmarali. Pošto je poslanik po običaju kod arapa zbog svoje mladosti ostao vani ne ulazeći sa odraslima, jedan svećenik po imenu Behira primjeti nešto što je neuobičajeno bilo za ranije posjete da taj mladić kome i nije znao ime ima jako pristojno ponašanje, te priupita ko je taj mladić za što je dobio odgovor od Ebu Taliba koga spomenuti svećenik upozori da će imati nevolja ukoliko svijet sazna da je upravo taj mladić očekivani i najavljeni poslijednji božiji poslanik. Kao dokaz takvim tvrdnjama Svećenik reče da pod stablom pod kojim je sjedio mladić Muhammed, su samo sjedili poslanici i kako je primjetio pečat poslanstva na njegovoj plećki: Drugom prlikom je neki monah primjetio kako stalno u pratnji ide oblak koji je pravio hlad Muhammedu alejhisselam a tolika blagodat se može odnositi samo na poslanika.Naravno da je i njegov amidža primjećivao određene osobine koje jesu bile odlike i osobine samo odabranih ljudi.Navodi se da se Muhammed alejhisselam bavio trgovinom desetak godina.U njegovom trgovačkom zanimanju je još više dobivao na autoritetu a ako primjer poslanikovog ozbiljnog i odgovornog odnosa na spram posla imamo potvrdu jednog trgovca koji kaže:"Kada bi mu povjerio neku robu,na povratku bi prvo svratio podmiriti račun,tek bi onda odlazio kući.Uvijek sam bio prezadovoljan obavljenim poslom.Kad bih se,naprotiv, ja vrato sve bi mušterije nagrnule pitati me o svim poslovima,jedino me Muhammed pitao kako mi je zdravlje i kako sam putovao".Mnogi su mnogo toga napisali koliko je Muhammed alejhisselam bio lijep u čemu nejmamo nimalo sumnje.Svaki čovjek koji ima visoke ljudske vrijednosti je lijep a pogotovo kad spominjemo odabrano čije su vrline bile potvrda Allahove milosti izborom njega za poslijednjeg vjerovjesnika.
Veoma značajno za nas danas je da pručavajući mladost Muhammeda alejhisselam uzmemo pouke, kao što su pravednost i odgovornost u poslu.Tačnost u izvršavanju obećanja,obazrivost naspram ljudi okruženja,voma dobra procjena prilika u kojima se nalazio te odgovor na izazove svog vremena i vremena koje neminovno dolazi i prolazi.Sabur u neimaštini a skromnost u imanju.Veoma je potrebno današnjoj mladeži osobina, pogotovo trgovcima i svim onima koji direktno ili indiriktno zastupaju interese ljudi, da budu pravedni i da ne budu tlačitelji koristeći nečije nedaće i nevolje.Ako dato iskoristimo onda možemo reći da obilježavamo dan rođenja našeg poslanika Muhammeda alejhisselam sasvim ispravno.
Koliko god pisali o djetinstvu i mladosti poslanikov čini se da je veoma malo napisano i rečeno. A razlog tome je jačina uloge poslanika u praktičnosti principa Islama koje su kako spomenusmo imali svoj pečat u svin starosnim dobima njegovim.
Period Poslanstva;
Pošto je čovječanstvo bilo u zabludi i lutanju sasvim je bilo jasno da je za njegov spas potreban izlaz i riješenje.Do pojave Muhammeda alejhisselam je čovječanstvo pokazalo da nije, na osnovu blagodati razuma, sposobno da spozna Svevišnjeg Allaha i da kroči putem koji mu garantuje sreću i ovog i budućeg svijeta.Tako Gospodar svijetova odredi u ličnosti Muhammeda alejhisselam poslijednjeg poslanika koga posla sa prvim imperativom da uči, naučava i istražuje u ime Gospodara koji stvori čovjeka te ga pouči peru i onome što on,čovjek,nije znao.Dakle bez ikakvog čuda i moglo se očekivati po najavama da je upravo poslijednji božiji poslanik Muhammed alejhisselam koga je Svevišnji pripremi za to obligatnu dužnost spašavanja čovječanstva od daljne propasti.Slanjem poslanika svaki put Allah pokaza čovjeku svoju milost i time dokaz da je čovjek ograničenih dometa,mogućnosti i vidika,potvrđujući time njegovu ograničenost kako vremensku tako i tjelesnu i svaku drugu.Potvrdu Allahove milosti nalazimo u ajetu u kom stoji:"Nismo te poslati osim iz milosti prema cijelom čovječanstvu"(Sure ajet ).Još mnogo ajeta ima sa istom potvrdom.
Da počinju prvi javni sukobi ideologija,opredjeljenja i mišljenja jeste obznanjenje da polijednji božiji poslanik se već pojavio koji poziva vjeri u Jednog i Jedinog Gospodara svijetova koje je bilo suprotno dotadašnjim uvjerenjima njegovih sunarodnjaka.Od tada već počinju nove norme uspostavljanja odnosa unutar novog društva koje mora imati novi poredak koji će trajati do Kijametskog dana.Od tada počinje svrstavanje u jeda saff vjernika a na drugoj strani nevjernika.Mnogi nisu mogli zamisliti da zbog siromaštva i svog statusa jetima,Muhammed alejhisselam može biti poslanik.U svojoj velikoj zabludi su išli tako da su zbog svog takvog stava išli na to i da progone muslimane na čijem je čelu bio Muhammed alejhisselam..I ne samo da ih progone nego da ih i likvidiraju za što postoje historijski spisi i činjenice.Pa zar zbog velikih razlika u uvjerenjima i pristupima u životu nije uvijek kroz postojanje čovječanstva bilo ratova.Dakle on, Muhammed alejhisselam je taj koga Svevišnji Allah posla sa jasnom uputom. I nije bilo čudo što su se neki bunili jer su bili svjesni da dolazi vrijeme u kom su druga mjerila ljudskih vrijednosti a te vrijednosti su bazirane i utemeljene po aršinima i načelima vjere koja se zvala,zove i zvaće do kraja ovog svijeta,vjera dini Islam.Svakao zbog velikog blijeska nura u velikoj tmini u kojoj su se ljudi već bili nabikli je bilo neprijatno iznenađenje.Primjetna je izgubljenost kod ljudi ako nejmaju nešto na što su se navikli pa recimo jako je zbunjujuće za alkoholičara ako nejma alkohola,za kockara ako nejma s kim da kocka ili ako nejma kockarnica i drugih raznih ružnih ljudima dostupnih radnji a nasuprot takvom jednom stanju bilo je onih za koje se ima običaj reći slabi,siromašni i nejaki za njih je novi poredak bilo ispunjenje očekivanog spasa od nevolje i nepravde koja im je nanošena.O dvadeset tri godina borbe Muhammeda alejhisselama za uspostavljanje reda i poretka te stvarnih ljudskih vrijednosti manje više svi znamo.Ali da bi ipak izvukli pouku iz poslanstva moramo reći da je period starosti od četrdeset godina period do kada bi čovjek konačno trebao da nauči cilj i smisao njegovog boravka na ovom kratkom svijetu koga znamo kao dunjaluk.Kako god Muhammed alejhisselam nije pristao na odricanje od visokih ciljeva Islama koje Allah odredi iz svoje milosti prema cijelom čovječanstvu, pa makar mu dali sunce u desnu i mjesec u lijevu ruku, tako ni danas, muslimani nebi smjeli sebi dozvliti da po niske cijene dunjelučke, položaj i novac, kao ne samo da bi se odrekli Islama ili još gore od toga da bi blatili. Ono što i jeste jedina vrijednost u današnjem savramenom mraku,neznaju, bunilu i neznanju jesu vrijednosti koje su proklamovane Islamom.
Da bi veći pečat imalo ovo moje obraćanje povodom obilježavanja rođendana božijeg miljenika Muhammeda alejhisselam predlažem da se prisjetimo poruka poslanikovih izrečenih i utemeljenih kroz dvadesettrogodišnju borbu za dobrobit čovječanstva na oprosnom hadždžu.I tada kaže a i danas se to isto mora reći,ćuti i sprovesti u djela ako želimo biti spašeni:Govor slijedi;
Hvala Allahu!Hvalimo Te i za pomoć molimo,molimo Te da nam oprostiš i tebi se obraćamo;tražimo da nas zaštitiš od poroka našeg nefsa i zlih djela naših.Koda Bog upućuje taj ne griješi a ko griješi znači da nije upućen.Svjedočim da nejma drugog Boga osim Jedinog Allaha i tvrdim da je Muhammed alejhisselam Allahov rob i Poslanik.Nalažem vam,božiji robovi,da se Boga bojite i da Ga slušate.Počinjem s ovim što je najbolje.Počujte,ljudi,da vam sve lijepo objasnim,jer neznam hoću li više moći dolaziti ovamo.
O pravovjernici!Bojte se Allaha,budite humani i pravedni između sebe i prema drugima.Ljudi, vaši životi,vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni za sve nas uzvišeni i svet mjesec,današnji dan i mjesto-Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj ko to ruši.Mi ćemo svi pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.Stoga, kome od vas bude nešto dato na povjerennje,neka to izvrši onome ko mu je to dao!Sve vrste kamata se ukidaju i imate pravo na glavnice vašeg imetka-vi nesmijete biti nepravedni,niti dozvoliti da se vama nepravda čini.Allah je propisao da nesmije biti kamate,a kamata se sva poništava!Poništava se sva krvna osveta koja potječe iz doba neunanja,ja evo najprije poništavam krvnu osvetu za Ibnu Rebi u b.el-Harisa b.. abdul Muttaliba,koji je išao tražiti dojilju u Benu Lejsu,pa ga je ubilo plaeme Huzejl-on je prvi s kojim započinjem dokidanje krvne osvete koja potječe iz doba neznanja.
Ljudi!Šejtan je izgubio svaku nadu da će ikada više moći biti obožavan u ovoj vašoj svetoj zemlji, ali će biti zadovoljan da mu se pokorava u nečem mimo toga, u nekim vašim postupcima kojima vi ne pridajete važnosti-stoga se njega dobro čuvajte u onom što se odnosi na našu vjeru!
Ljudi! Prolongiranje nekog svetog mjeseca(en-nesiu) samo još više povećava nevjerstvo, čime se zavode oni koji ne vjeruju: jedne godine ga dopuštaju, a druge zabranjuju, kako bi sebi podesili period u kojem je Allah zabranio ratovanje - tako dopuštaju ono što je Allah zabranio, i zabranjuju ono što je dozvolio! A vrijeme kruži ravnomjerno, još od kad je Allah stvorio nebesa i Zemlju.Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a od toga su četiri sveta mjeseca: tri uzastopna i mjesec Redžeb plemena Mudar, koji se nalazi između dva džumade i ša bana.
Ljudi! Vi imate prava kod svojih žena, kao što i one imaju prava kod vas.Vaše se pravao sastoji u tome da one nikoga ne upuste u vaše postelje koga vi prezirete, i da učine očito razvratno djelo. Ako to učine, Allah va u tom slučaju dopušta da ih odstranite iz postelja i da ih malo i udarite, pa ako prestani s tim, imaju pravo da im se na lijep način daje opskrba i odijevanje.Lijepo postupajte sa ženama, jer su one kod vas zarobljenice i ništa za sebe ne posjeduju.Uzeli ste ih sebi Allahovim emanetom i njihove polne organe prisvojili zahvaljujući Allahovim riječima!
Ljudi! Dobro shvatite ove moje riječi-eto sam vam ih dostavio! Ostavljam vam nešto sasvim jasno i ako ga se budete držali, nikada nećete skrenuti s pravog puta: pstavljam vam Knjigu(Kur an) i sunnet Njegova poslanika!
Ljudi! Dobro čujte i razumite što vam kažem:Dobro znajte da svaki musliman brat svakom muslimanu;da su muslimani među sobom braća! Svakom od njih je od njegova brata dozvoljeno samo ono što mu on dragovoljno od sebe dadne i zato nipošto nemojte sami sebi nepravdu činiti! Bože jesam li dostavio?!"
Rečeno im je da su ljudi tada rekli: "Jesi, dostavio si!", našta je božiji poslanik dodao: "Bože, Ti budi svjedok!"
Pojave potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., prije poslanstva
Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.
Traženje kiše preko Muhammeda, s.a.v.s.:
Prva od tih pojava koja ukazuje na njegovu potpunost i poslanstvo jeste, traženje kiše preko njega, s.a.v.s., još dok je bio dijete, prije punoljetnosti. Ibnu Asakir prenosi od Džulhemt bin Arfeta da kaže: "Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: "O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, porodice nam trpe od suše, hajde, zamoli za kišu. Ebu Talib izađe sa dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo. Ovaj događaj Ebu Talib je opisao jednim stihom:
On licem bjelim oblake kiše privlači, zaštitnik siročadi, pomagač nevoljih.
Ovaj nadnaravni događaj je znak potpunosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prije poslanstva. On ukazuje na naklonost Allaha, dž.š., Svom poslaniku i znak je ljudima na njegovo poslanstvo. Uzvišeni Allah je nadahnuo Ebu Taliba da traži kišu preko Muhammeda, s.a.v.s., i ako je dijete, pa uslonivši njegova leđa uz Ka'bu, podižući ga pred sobom, kao da je jezik njegova stanja govorio: Spusti nam kišu Gospodaru naš, molimo te ljubavlju i poštivanjem ovog plamenitog dječaka, pa im je Uzvišeni dao obilnu kišu da su rijeke mekkanskom dolinom tekle, napajajući suhu zemlju i dajući snagu života ovom svetom gradu. Ovaj događaj je radosna vijest i tračak svjetlosti poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.
Izučavajući ovaj događaj i znak potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., u našim srcima učvršćujemo ljubav prema njemu, s.a.v.s. Srce se čvrsto veže za njega iskrenom ljubavlju, tako da nam biva draži i od nas samih. Tada, srca punih iskrene ljubavi bivamo spremni da slijedimo našeg Miljenika, s.a.v.s., u vjerovanju, ibadetu, etici, radeći ono što voli, koračajući putem spasa od straha, bliskosti Miljeniku, Muhammedu, s.a.v.s., na oba svjeta.
Nije otkrivao svoje stidno mjesto:
Drugi od znaka potpunosti morala Muhammeda, s.a.v.s., jeste da nije otkrivao svoje stidno mjesto, nakon što mu je to desilo jednom prilikom. Tokom izgradnje Ka'be Muhammed, s.a.v.s., je nosio kamenje sa ddrugim kurejšijama, pa su oni svoje izare, kojima su se pokrivali od pupka do potkoljenica, stavljali sebi na vrat kako bi se zaštitili od kamenja. Muhammed, s.a.v.s., je stavljao kamenje na svoja ramena a da ih pritom nije ničime štitio. Kada ga takvog vidje njegov amidža Abbas, r.a., reče mu: "Zašto svoj izar ne podigneš na ramena, da ti nebi kamenje naškodilo." Tako i učine Allahov Poslanik, s.a.v.s., i otkri svoje stidno mjesto. U trenu je pao na zemlju i začu glas: "Pokrij svoje stidno mjesto!" A to je bio poziv meleka. Nakon toga nije nikada otrio svoje stidno mjesto.
Iz ovog događaja možemo izvući sledeće pouke:
Briga Allaha, dž.š., za Svog poslanika, s.a.v.s., čuvajući ga od svega ružnog i nedoličnog njegovom ugledu i visokom mjestu.
Islam je zabranio otkrivanje stidnih mjesta osim u slučajevima nužde, radi liječenje i sl.
Uključivanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa svojim narodom u svemu što je dobro i korisno, što je znak njegove potpune ličnosti, duhovno i moralno.
 |
Primjedbe
Objavi komentar