POVRATAK ISAA, A. S., NA ZEMLJU

POVRATAK ISAA, A. S., NA ZEMLJU

Iz onoga što je izneseno do ovog poglavlja jasno proistice da Isa, a. s., nije umro i da je uzdignut ka Allahu, dž. š. Medutim, postoji još jedno veoma bitno pitanje na koje se skrece pažnja u Kur’anu: Isa, a. s., ce se ponovo vratiti na Zemlju!
Pitanje da ce se Isa, a. s., ponovo vratiti na Zemlju u Kur’anu je saopceno na jedan veoma jasan nacin. U vezi sa ovim pitanjem se u nizu kur’anskih ajeta nalaze kategoricne formulacije. Ovi dokazi koji se saopcavaju u Kur’anu su slijedeci:

(I)

Prvi od kur’anskih ajeta koji nose znakove Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju je 55. ajet sure Ali ‘Imran:

I kada Allah rece: “O, Isa, dušu ce ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit cu te od nevjernika i ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni cete se, poslije, svi povratiti i Ja cu vam o onome u cemu se niste slagali presuditi (Ali ‘Imran, 55).

Sasvim je nedvojbeno da veliku pažnju privlaci formulacija “ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta koja se spominje u navedenom ajetu. U Kur’anu se, dakle, spominje postojanje stvarnih sljedbenika Isaa, a. s., koji ce do Sudnjeg dana biti iznad nevjernika. Dobro, a ko su ti sljedbenici? Da li su to pristalice Isaove koje su živjele u njegovom periodu, ili su to, pak, kršcani koji danas žive?

U vrijeme života Isa, a. s., broj njegovih pristalica bio je veoma mali, a nakon njegovog odvajanja od Zemlje pocela je i jedna brza degeneracija vjere. Osim toga, Isaove pristalice bile su primorane živjeti pod veoma ozbiljnim presijama. Pošto nisu imali nikakvu politicku moc i utjecaj, u naredna dva stoljeca istim presijama bili su podvrgnuti i oni koji su vjerovali u Isaa (kršcani). U tom slucaju, ne možemo reci da su kršcani, koji su živjeli u prošlosti, bili iznad nevjernika i da se ovaj dio navedenog ajeta odnosi na njih.
A pogledamo li potonje, odnosno današnje kršcane, uocit cemo da je bit kršcanstva izopacena, da se formirala jedna vjera razlicita od istinske vjere koju je propagirao Isa, a. s. Usvojeno je izopaceno ubjedenje da je Isa, a. s., Božiji sin i prihvacena vjera u sveto trojstvo (Otac, Sin i Sveti duh). U tom slucaju, ni današnje kršcane, koji su se vidno udaljili od originalne vjere, ne možemo prihvatiti kao Isaove sljedbenike, pošto Allah, dž. š., u mnogo kur’anskih ajeta saopcava da su nevjernici oni koji vjeruju u “sveto trojstvo:

Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice! A samo je jedan Bog!... (Al-Ma’ida, 73).

U tom slucaju, formulacija “ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta nosi jedan sasvim jasan znak i poruku: potrebu postojanja jedne zajednice koja ce slijediti Isaa, a. s., i koja ce živjeti do Sudnjeg dana. Sasvim je neosporno da ce se jedna ovakva zajednica pojaviti nakon Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju. A one koji ga budu slijedili tokom njegovog povratka na Zemlju, Allah, dž. š., ucinit ce da budu iznad nevjernika.

(II)

Nakon 156-158. ajeta sure An-Nisa’, koje smo obradivali u kontekstu naše teme, u 159. ajetu Allah, dž. š., kaže slijedece:

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ce protiv njih svjedociti (An-Nisa’, 159).

Sasvim je nedvojbeno da veliku pažnju privlaci prvi dio navedenog ajeta u kome se kaže: “I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovati. Originalna, arapska protuvrijednost dijela navedenog ajeta glasi: “... ve in min ehlil kitabi illa leyüminenne bihi kable mevtihi”

Što se tice navedenog dijela ajeta, treba neizostavno naglasiti da pojedini mufessiri zamjenicu “njega", umjesto sa Isaom, a. s., dovode u vezu sa Kur’anom i donose komentar u smislu da ce svi sljedbenici Knjige prije smrti povjerovati u Kur’an. Medutim, sasvim je nedvojbeno da se u prethodna dva ajeta ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s.
Sura An-Nisa’, 157. ajet:

I zbog rijeci njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika! A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili.

Sura An-Nisa’, 158. ajet:

Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.

Ne postoji nikakav dokaz da se zamjenica “on, koja je korištena u ajetu koji slijedi iza ova dva ajeta, odnosi na bilo šta drugo osim na Isaa, a. s.

Sura An-Nisa’, 159. ajet:

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ce protiv njih svjedociti.

S druge strane, formulacija koja se nalazi u drugom dijelu ajeta “on ce protiv njih svjedociti takoder je detalj koji privlaci pažnju. 

U Kur’anu se saopcava da ce na Sudnjem danu protiv sebe svjedociti ljudski jezik, ruke i noge (An-Nur, 24, Ya Sin, 65), organi cula sluha i vida i koža (Fussilat, 20-23).

 A što se tice svjedocenja Kur’ana, ne postoji nijedan ajet koji govori o tome. Ako se prihvati da se prvi dio ajeta - unatoc tome što za to ne postoji nikakav gramaticki ili logicki dokaz - odnosi na Kur’an, tada se može tvrditi da se, takoder, i aktualna zamjenica “on", koja se nalazi u drugom dijelu, odnosi na Kur’an. Medutim, da bi se mogla iznijeti ta tvrdnja, potreban je jedan sasvim jasan ajet.

Obratimo li pažnju na Kur’an, uocit cemo da se, kada ista zamjenica upucuje na Kur’an (At-Tariq, 13, At-Takwir, 19, An-Naml, 77 i Aš-Šu’ara’, 192-196), prije ili poslije ajeta obavezno govori o Kur’anu. Prema tome, nije ostavljen otvoren prostor za diskusiju. Bilo bi, dakle, pogrješno reci da se odredenom zamjenicom u odredenom ajetu upucuje na Kur’an ako se prije, poslije ili u samom ajetu jasno ne govori o Kur’anu. Na jedan veoma jasan nacin ajet govori o vjerovanju u Isaa, a. s., i o njegovom svjedocenju na Sudnjem danu.
A druga tacka koju cemo istaci u kontekstu znacenja ajeta je komentar u vezi sa formulacijom “kada bude umirao.. Pojedini misle da se ova formulacija odnosi na vjerovanje “pristalica Knjige u trenutku njihovog umiranja. 

Prema takvom komentaru, sve pristalice Knjige ce, sigurno, prije svoje smrti povjerovati u Isaa, a. s. Medutim, jevreji, koji su u vrijeme Isaa, a. s., bili uvršteni u sljedbenike Knjige, ne samo da nisu povjerovali u Isaa, a. s., nego su, cak, pripremili i zamku da ga ubiju. Bilo bi nerealno tvrditi da su jevreji i kršcani koji su živjeli nakon Isaa, a. s., vjerovali u Isaa na nacin kako to saopcava Kur’an.
Na kraju, kada na jedan zdrav nacin analiziramo ajet, dolazimo do zakljucka da njegovo znacenje glasi: “Prije smrti Isaa, a. s., svi sljedbenici Knjige ce povjerovati u njega.

A kada se ajetu pristupi u tom, stvarnom znacenju, susrest cemo se sa veoma jasnim cinjenicama.
Prvo, sasvim je ocito da se u ajetu govori o buducnosti, pošto je u pitanju Isaova smrt - pošto on još nije umro, Allah, dž. š., ga je samo Sebi uzdigao. Isa, a. s., ponovo ce doci na Zemlju i, kao svaki covjek, živjet ce i umrijeti. Drugo, rijec je o vjerovanju u Isaa svih sljedbenika Knjige, a to je slucaj koji se još nije dogodio, ali za koji se saopcava da ce se neizostavno desiti.
Prema tome, Isa, a. s., je osoba na koju se upucuje zamjenicom u dijelu ajeta u kome se kaže “kada bude umirao". Sljedbenici Knjige ce ga vidjeti i prepoznati, u toku života ce mu biti poslušni, a Isa, a. s., ce im biti svjedok na Sudnjem danu. A Allah, dž. š., je Onaj koji sve najbolje zna.

(III)

Drugi ajet koji je u vezi sa Isaovim povratkom na Zemlju u ahir-i zemanu je 61. ajet sure Az-Zuhruf.
Od 57. ajeta spomenutog poglavlja uzastopno se govori o Isau, a. s:

A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: “Da li su bolji naši kumiri ili on? A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svadalacki.

On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim ucinili, a da hocemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede (Az-Zuhruf, 57-60).

U 61. ajetu koji slijedi odmah nakon ovih ajeta saopcava se da ce Isa, a. s., biti predznak Smaka svijeta:

I (on) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi Put (Az-Zuhruf, 61).

Možemo reci da ovaj ajet nosi sasvim ocit znak o Isaovom povratku na Zemlju pred Smak svijeta (ahir-i zeman) pošto je Isa, a. s., živio 600 godina prije objavljivanja Kur’ana. Prema tome, njegov prvi život, odnosno njegov prvi boravak na Zemlji ne možemo shvatiti kao “predznak Smaka svijeta. Znacenje na koje upucuje ajet je da ce se, u ahir-i zemanu, odnosno u posljednjem periodu pred Smak svijeta, Isa, a. s., vratiti na Zemlju i da ce to biti jedan od predznaka Smaka svijeta. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.

Postoje oni koju zmjenicu “hu" (on), koja se spominje u aktualnom dijelu ajeta “I (on) je predznak Smaka svijeta (Innehu le ‘ilmun li’s-sa’ati), prevode i komentiraju u znacenju Kur’ana. Medutim, kao što smo i prethodno istakli, kada se zamjenica “hu" koristi u znacenju Kur’ana, onda se u prethodnom, potonjem ili u aktualnom ajetu obavezno nalaze i druge formulacije koje direktno govore o Kur’anu. U drugom kontekstu se zamjenicom “hu" ne govori o Kur’anu. Osim toga, obrati li se pažnja na prethodni ajet, vidjet ce se da se zamjenica “on" na jedan ocit nacin odnosi na Isaa, a. s:
“On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim ucinili.
Što se tice onih koji tvrde da se aktualna zamjenica odnosi na Kur’an, oni kao dokaz svog stava iznose formulaciju iz nastavka ajeta: “zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje”. Medutim, ajeti prije ove formulacije u potpunosti govore o Isau, a. s. Iz tog razloga, daleko je logicnije da je zamjenica “hu” u vezi sa prethodnim ajetima i da se odnosi na Isaa, a. s. Upravo, oslanjajuci se i na ajete, a i na sahih hadise, i veliki islamski alimi takoder isticu da se ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s. U tefsiru poznatog turskog alima Elmalili Hamdi Yazira stoji slijedece objašnjenje:
“Nesumnjivo, on je predznak Smaka svijeta, alamet i dokaz koji ce saopciti da ce doci Sat, da ce se mrtvi poživjeti i ustati. Pošto, obzirom da se u hadisu govori o njemu kao dokazu da ce se desiti Smak svijeta, mudžizi njegovog pojavljivanja, oživljavanja, a i ustajanja mrtvih, Isa, a. s., je predznak Smaka svijeta.”

(IV)

Drugi ajeti koji upozoravaju na povratak Isaa, a. s., glase:
A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rijec: ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ce viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on ce govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ce cestit- ona rece: “Gospodaru moj, kako cu imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?!wwww - “Eto tako - rece - “Allah stvara što On hoce. Kada nešto odluci, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono bude.wwww I poucit ce ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu (Ali ‘Imran, 45-48).

U navedenim ajetima saopcava se da ce Allah, dž. š., pouciti Isaa, a. s., Tevratu, Indžilu i “Knjizi. Nesumnjivo, veoma je bitno o kojoj knjizi je rijec. Ista formulacija koristi se i u 110. ajetu sure Al-Ma’ida:

Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naucio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio... (Al-Ma’ida, 110).

Kada analiziramo rijec “Knjiga koja je korištena u oba ova ajeta, vidjet cemo da se tom rijecju upucuje na Kur’an. U ajetima se saopcava da je, pored Tevrata i Indžila, Kur’an posljednja Božija Knjiga. (Zebur, koji je objavljen Davud, a. s., nalazi se u Starom zavjetu.) Pored toga, opet u jednom drugom kur’anskom ajetu, u 3. ajetu poglavlja Ali ‘Imran, pored Tevrata i Indžila, rijec “knjiga korištena je u znacenju Kur’ana:

Allah je - nema Boga osim Njega - Živi i Vjecni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrduje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije... (Ali ‘Imran, 2-4)

A drugi ajeti, u kojima se rijecju ‘knjiga’ upozorava na Kur’an, glase:

A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu (Tevrat) koju imaju oni - a još ranije su pomoc protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to nece da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo! (Al-Baqara, 89).

Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijeci Naše kazuje i da vas ocisti i da vas Knjizi i mudrosti pouci i da vas ono što niste znali nauci (Al-Baqara, 151).

U tom slucaju, možemo shvatiti da je Kur’an treca Knjiga kojoj ce biti poucen Isa, a. s., a to ce biti moguce jedino u ahir-i zemanu, nakon njegovog ponovnog dolaska na Zemlju pošto je Isa, a. s., živio 600 godina prije objave Kur’ana. Obratimo li pažnju na hadise Muhammeda, a. s., uocit cemo da ce se Isa, a.s., prilikom drugog dolaska na Svijet, upravljati prema Kur’anu, a ne prema Indžilu, a to je u potpunom skladu sa znacenjem aktualnih ajeta. Nesumnjivo, Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.

(V)

Pored svega navedenog, sasvim je moguce da i ajet “Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov... (Ali ‘Imran, 59) upucuje na povratak Isaa, a. s. Mufessiri generalno skrecu pažnju na odliku da su oba ova poslanika na svijet došla bez oca; da je Adem, a. s., stvoren od zemlje, Allahovom naredbom ‘‘budi!’’ i da je, opet Allahovom naredbom ‘‘budi!’’, Isa, a. s., roden bez oca. Medutim, ajet može imati i drugo upozorenje. Kako god je Adem, a. s., spušten iz Dženneta na Zemlju, isto tako ce možda i Isa, a. s., biti spušten na Zemlju pred smak svijeta. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Kao što se vidi, kur’anski ajeti koji su u vezi sa Isaovim, a. s., povratkom na Zemlju sasvim su jasni i podsticu na razmišljanje. Ni za jednog Božijeg poslanika koji se spominje u Kur’anu nisu korišteni izrazi slicni ovima. Osim toga, nijedan pejgamber nije spominjan kao “predznak Smaka svijeta i nijedna formulacija, korištena za ostale poslanike, ne sadržava bilo kakvo znacenje koje bi upucivalo na njihov povratak na Zemlju. Medutim, svi ti izrazi korišteni su za Isaa, a. s. A znacenje toga sasvim je ocito.

(VI)

Drugi kur’anski ajet koji govori o smrti Isaa, a. s., nalazi se u suri Maryam i glasi: 

“I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” (Maryam, 33).

analizira li se ovaj ajet zajedno sa 55. ajetom sure Ali ‘Imran, uvidjet ce se da oni išarete na veoma bitnu cinjenicu. U 55. ajetu sure Ali ‘Imran govori se o tome da je Isa, a. s., uzdignut kod Allaha, dž. š. U ovom ajetu se, isto tako, ne govori o smrti ili ubistvu. Medutim, u 33. ajetu sure Maryam govori se o danu kada Isa, a. s., bude umro. A ta smrt bit ce moguca jedino nakon Isaovog drugog dolaska na Zemlju i nakon što izvjesno vrijeme bude živio na Zemlji.. Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.

(VII)

Što se tice drugog dokaza o Isaovom ponovnom dolasku na Zemlju, to je rijec ‘kehlen’ koja se spominje u 110. ajetu sure Al-Ma’ida i 46. ajetu sure Ali ‘Imran. U aktualnim ajetima se kaže slijedece:

Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao…” (Al-Ma’ida, 110).

“On ce govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ce cestit” (Ali ‘Imran, 46).

Ova rijec korištena je u Kur’anu samo u ova dva ajeta i samo za Isaa, a. s. Znacenje rijeci ‘kehlen’ koja je korištena da bi se izrazilo Isaova, a. s., punoljetnost, je ‘‘neko izmedu trideset i pedeset godina, ko je okoncao period mladosti i zakoracio u starost, dostigao zrelost’’. Ova rijec se medu islamskim alimima jednoglasno prevodi u smislu ‘‘upozorenja na period starosti nakon 35 godina’’.
Islamski alimi, koji tvrde da je Isa, a. s., u ranim godinama, pocetkom tridesetih, podignut na nebo i da ce nakon povratka na Zemlju živjeti cetrdeset godina, što se temelji na hadisu kojeg prenosi Ibni Abbas, govore da ce Isaov, a. s., period starosti biti nakon ponovnog dolaska na Svijet i da je, prema tome, ovaj ajet dokaz Isaovog, a. s., povratka (Muhammed Halil Herras, Faslu’l-Makal fi Ref’I Isa Hayyen ve Nuzulihi ve Katlihi’d-Deccal, Mektebetu’s Sunne, Kahire, 1990, str. 20).
Da je ovaj komentar islamski alima umjesan, jednostavno ce se uociti ukoliko se pažljivo analiziraju navedeni ajeti.

Obrati li se, pak, pažnja na kur’anske ajete, uvidjet ce se da je ova formulacija korištena jedino za Isa, a. s. Svi pejgamberi su pricali sa narodom, pozivali ih u vjeru u Allaha, dž. š. Isto tako, svi oni su obavezu poslanstva obavili u periodu pune zrelosti. Medutim, ova formulacija se u Kur’anu ne koristi za ostale pejgambere. Ova formulacija koristi se jedino za Isaa, a. s., i formulira jedno neuobicajeno (mudžizevi) stanje, pošto formulacije ‘‘u bešici’’ i ‘‘kao zreo’’, koje u ajetima dolaze jedna iza druge, skrecu pažnju na dva velika cudotvorna (mudžizevi) vremena.
Upravo, aktualne formulacije iz navedenih ajeta Imam Taberi na slijedeci nacin objašnjava u svom djelu Taberi Tefsiri:
‘‘Ove formulacije (Al-Ma’ida, 110), išarete na to da ce, da bi upotpunio svoj život i uspio pricati sa ljudima, Isa, a. s., biti spušten sa neba. Pošto, on je u mladosti podignut na nebo...
U ovom ajetu (Ali ‘Imran, 46), postoje dokazi da je Isa, a. s., u životu, a tog mišljenja je i ehl-i sunnet. Pošto, u ajetu se govori o tome da ce on i kao zreo covjek pricati sa ljudima. A njegova potpuna zrelost ce biti jedino nakon njegovog silaska sa neba na Zemlju’’ (Imam Taberi, Taberi Tefsiri, tom 2, str. 528; tom 1, str. 247).

Medutim, odredeni ljudi donose komentar udaljavajuci se od istinskog znacenja rijeci ‘‘zreo’’ i ne analiziraju je u okvirima generalne logike Kur’ana. Oni iznose da su pejgamberi ljudi koji su u svim dobima sreli i da se, prema tome, ovom formulacijom išareti na cijele živote pejgambera. Nesumnjivo je da su pejgamberi zrele i formirane licnosti, ali Allah, dž. š., u suri Al-Ahkaf upozorava da su cetrdesete godine doba zrelosti i muževnosti. U ajetu se kaže slijedece:

Covjeka smo zadužili da roditeljima svojim cini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rada, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne cetrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da cinim dobra djela kojima ceš zadovoljan biti, i ucini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi” (Al-Ahkaf, 15).

Prema tome, i objašnjenja rijeci “kehlen", poput ostalih podataka sadržanih u Kur’anu, išarete na Isaov, a. s., povratak na Zemlju. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
U Kur’anu postoje i drugi primjeri onih koji su se nakon stotina godina ponovo vratili na Zemlju. 

Covjek oživljen nakon sto godina

Jedan od tih primjera je u vezi sa životom onoga spomenutog u suri Al-Baqarah, a za koga se kaže da je ‘‘stotinu godina proveo mrtav’’:

Ili za onoga koji je, prolazeci pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: “Kako ce Allah oživiti ove što su pomrli? I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: “Koliko si ostao?- “Dan ili dio dana - odgovori. “Ne - rece On - “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te ucinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može! (Al-Baqara, 259).

Kao što smo istakli na prethodnim stranama, u Kur’anu se spominje da je Isau, a. s., izvadena duša, a u ajetu kojeg smo prethodno naveli u pitanju je bukvalna smrt (mevt). Prema tome, da je cak i osoba, koja je bukvalno umrla, ponovo oživljena Allahovom voljom cinjenica je koja je saopcena Kur’anom. U Kur’anu se, takoder, isticu i drugi primjeri slicni ovome.

Budenje stanovnika pecine nakon niza godina

A drugi primjer koji upucuje na našu temu je primjer iz kur’anskog kazivanja o “stanovnicima pecine.
U ovom kazivanju se govori o grupi mladica koji su se, radi zaštite od tiranije ateisticke vlasti u doba u kome su živjeli, sklonili u pecinu i da su, nakon dugogodišnjeg sna ponovo probudeni. Ajeti glase:

Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost, Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina (Al-Kahf, 10-11).

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali? - upita jedan od njih. - “Ostali smo dan ili dio dana - odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali - rekoše. “Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najcistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama (Al-Kahf, 18-19).

U Kur’anu se precizno ne saopcava broj godina koje su mladici proveli u pecini. Vrijeme njihovog boravka u pecini oznaceno je sa “dugo godina, iz cega je razumljivo da taj period nije kratak. Osim toga, procjene ljudi vezane za period sna takoder kažu da je to veoma veliki period, 309 godina:

A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.(Al-Kahf, 25-26).

Naravno, ovdje nije bitno da li je period dug ili nije. Detalj koji je trenutno za nas bitan je cinjenica da Allah, dž. š., odredene ljude ponovo oživljava nakon što ih, uspavljivanjem ili uzimanjem duše, udalji od ovosvjetskog života. Njihov povratak u život je poput ljudi koji se bude iza sna. I Isa, a. s., jedan je od ovih ljudi i, kada dode vrijeme za to, ponovo ce živjeti na Zemlji, a nakon što obavi svoju misiju, u skladu sa odredbom: “Na njoj cete živjeti, na njoj cete umirati i iz nje oživljeni biti - rece On (Al-A’raf, 25), umrijet ce kao i svi ostali ljudi.