„Niko neće ući u džennet na osnovu svojih dobrih djela, nego samo iz milosti Uzvišenog Allaha dž.š

Izreka Muhammeda a.s.

„Niko neće ući u džennet na osnovu svojih dobrih djela, nego samo iz milosti Uzvišenog Allaha dž.š

LIK MUHAMMEDA A.S. I, II i III dio

  LIK MUHAMMEDA A.S. ( I dio)
Prije 1468 hidžretskih godina ili 570 po Isau a.s. u gradu Meki od oca Abdullaha i majke Amine rođen je posljednji Allahov Vjerovjesnik – Muhammed a.s. Dolazak i misiju Ahmeda, Muhammeda a.s. nagovještavali su svi raniji vjerovjesnici.
Iako mu je otac umro prije rođenja, majka kada je imao šest godina, djed Abdu-l-Muttallib kada je imao osam godina, Muhammed a.s. nikada u životu nije obožavao idole(asname) niti je učestvovao u godišnjim svetkovinama njihovog slavljenja i veličanja.

„Zar nisi siroče bio, pa ti On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?!“

(Kur`an, ed-Duha, 6-8)

Prema njegovom kazivanju, čak su mu čudna stvorenja (ustvari meleki) zabranjivali učešće na tim svečanostima. Kao što nikada u životu nije bio idolopoklonik niti kafir, Muhammed a.s. nikada se u žovotu također nije bavio kockom, hazardnim igrama, vračanjem, gatanjem, proricanjem sudbine niti bacanjem strelica, a nije konzumirao ni alkoholna pića. Nikada nije psovao, niti bio grub, nije lagao niti je smutnju i potvoru među narodom širio. Nikada nije ismijavao, vrijeđao, kudio, ponižavao i potcjenjivao ljude niti im je ružne i pogrdne nadimke davao. Kao što nikad nije ogovarao niti klevetao (gibetio) ljude, tako nije prenosio ni tuđe riječi niti je istraživao tuđe, pogotovo fizičke mahane i slabosti. Nikada se nije bavio bludom, krađom, otimačinom, nasiljem i lažnom zakletvom. Po Allahovoj odredbi i milosti bio je, kao uzor svim svjetovima i svim ljudima, sačuvan od svih zabluda i predrasuda ondašnje poganske Meke.

LIK MUHAMMEDA A.S. II dio

Iako je imao tri sina: Kasima, Tahira i Ibrahima, i četiri kćeri: Rukajju, Ummi Kulsum, Zejneb i Fatimu, nikada nije ni pomislio, a kamoli zakopao živo žensko dijete u pijesak, kao što su to radili njegovi savremenici.

Historičari kada opisuju Muhammeda a.s. počevši od Ibnu Ishaka prako Ibnu Hišama, ističu da je imao veoma blago i prijatno lice, crne i žive oći pokrivene dugim trepavicama, kosa mu je bila crna i pomalo kovrčasta. Nosio je bradu. Imao je pravilna usta i bijele, lijepo razmaknute zube. Na donjoj usni imao je mali mladež. Vrat mu je bio lijepo sveden i zaobljen, glava krupna, a čelo vedro i visoko. Imao je jak i malo orlovski nos te fino svijene i crne obrve, koje je rastvaljala jedna žila što je išla sredinom čela, a koja je uvijek pri kakvom uzbuđenju nabrekla. Bio je dobro razvijenih grudi i srednjeg rasta.

Kretao se dostojanstveno i pouzdano. Cjelokupna mu je pojava zračila snagom, a u isto vrijeme blagošću i dobrotom. Pred smrt je, uprkos šezdeset godina, u kosi imao svega dvadesetak bijelih dlaka, i u bradi tek nekoliko.

Ljude koji su o njemu čuli, pa ga prvi put vidjeli obuzimao je s početka strah, ali što su više s njim bivali i govorili, sve su se više oslobađali, voljeli ga i poštovali. Imao je običaj rukovati se, ali ne i ljubiti se. Kada bi gdje išao među svijet, nije dopuštao da se pred njim ustaje na noge. Uvijek je znao sačuvati prisebnost i nikada nije prenagljivao.

U jelu i odijevanju bio je skroman i vrlo jednostavan, ali uvijek bi se počešljao, turban poravnao, odijelo očetkao i namirisao se. Uza se je, van kuće, nosio ogledalo, češalj i misvak za zube. Kada bi petkom išao u džamiju, oblačio bi svečano džube. Radio je sam sve svoje poslove. Volio je djecu, poštovao starije, uvažavao žene i pomagao nesretne i siromašne. Vodio je brigu o jetimima.

LIK MUHAMMEDA A.S. III dio
Snagu, odlučnost i hrabrost Poslanik je posebno iskazao kada je bila u pitanju vjerovjesnička misija prenošenja i javnog širenja islama. Kada mu se, usljed stalnih pritisaka i prijetnji mušrika, obraća amidža Ebu Talib s molbom da malo popusti u misiji, Muhammed a.s. odgovara:

„Zar me se i ti, amidža odričeš?! Kunem ti se Onim Kojemu duša moja pripada, i da mi podare Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku, ne bih se odrekao svoje misije, pa ako me čak i ti napustiš, ostaje mi Allah, moj Gospodar, a On mi je dovoljan.“

Istu principijelnost i neustrožnost, koju samo vjera u Allaha daruje, Poslanik potvrđuje kada mu se obraća Utbe ibn Rebi`a, u ime grada i građana Meke, da prekine svoju vjerovjesničku misiju:

„Muhammede, poznajemo te oduvijek kao razumna, dobra i milostiva čovjeka. Nikome nisi nikada zlo učinio. Ne trebam ti kazati koliku su pometnju tvoje propovjedi u javnost unijele. Iskreno mi reci šta smjeraš i čemu sve to? Želiš li možda novca? Jamčim ti da će ti grad skupiti koliko tražiš. Hoćeš li žena? Uzmi najljepše djevojke u gradu  i budi uvjeren da ćemo ti dati za pravo. Hočeš li da te postavimo na čelo vlade? Spremni smo te birati za svog poglavara, ali pod jednim uslovom: ne diraj u našu vjeru i duševnu osjetljivost i ne govori da su naši idoli i svi mi koji ih poštujemo, pa čak i naši preci, osuđeni na vječiti oganj pakla. Ako se osječaš bolesnim, naći ćemo ti najbolje iscjelitelje duha i tijela. Ali, zaista ne trpimo nemire i trvenja u krilu nšeg društva i našeg grada. “

Kao što je Allah dž.š., učinio Muhammeda a.s., ogledalom muslimana, tako je i muslimane učinio ogledalom drugim ljudima. Danas Bošnjacima muslimanima diljem svijeta, kao što je Utbe ibn Rebi`a Muhammedu a.s., nude sve ljepote i blagodati pod jednim jedinim uvjetom: da se odreknu islama i muslimana i asimiliraju se u druge narode. Odgovor je na ove izazove samo onaj Poslanikov. Na sve ponude Utbe ibn Rebi`e Poslanik je umjesto bilo kakvog odgovora proučio trinaest ajeta iz sure Fussilet. Dakle, Bošnjaci muslimani, još čvršće uz Kur`an i Poslanikov sunnet!

Muhammed a.s. pozivao je na Allahov put mudro, strpljivo, oprezno i najljepšim savjetima i primjerima. Ljudi su ga voljeli i poštovali, a nisu ga se bojali. Nikada tuđe slabosti nije pretvarao u svoje vrline. Prvo je bio pravedan i pravičan prema sebi, svojoj porodici i rodbini, pa onda prema drugim ljudima.