Osnova ljubomore jeste uzbuđenost i srdžba.
Postoje dvije vrste ljubomore:
ljubomora zbog voljene osobe i ljubomora prema njoj.
Ljubomora zbog voljene osobe jeste gnjev i srdžba kada neko oskrnavi prava voljene osobe, povrijedi njenu čast i nanese joj neku uvredu. Zaljubljeni se zbog toga ljuti, to ga uzbudi i ljubomora ga navede da učini nešto kako bi to otklonio od svoje voljene osobe, te se bori protiv njenih neprijatelja.
Ovo je ljubomora onih koji istinski vole. To je ljubomora kojui su osjećali poslanici a.s. i njihovi sljedbenici kaka bi neko pripisivao Allahu dž.š druga, dozvolio ono što je On zabranio i izašao iz pokornosti prema Njemu. Ta ljubomora navodi čovjeka na žrtvovanje života, imetka, časti i na poduzimanje svega što je u njegovoj mogućnosti kako bi otklonio ono što ga je naljutilo.
On je ljubomoran na to da njegov voljeni doživi nešto što ne voli ili da neko postupa s njim na način na koji on nije zadovoljan da se s njim postupa. Zaljubljeni je povrh toga ljubomoran na to da kod ostalih ljudi budu osobine koje njegova voljena osoba ne voli. Vjera počiva na ovoj vrsti ljubomore, ustvari to je vjera.
To je ono što je podstaklo vjernika u borbu protiv negativnih poriva svoje duše i protiv neprijatelja vjere, što ga je učinilo odo onih koji naređuju dobro,a odvraćaju od zla. Ako u srcu ne bude ove ljubomore, neće biti ni vjere. Vjernik je ljubomoran na samog sebe i na sve ostale koji čine ono čime Allah dž.š nije zadovoljan. Ljubomora pročišćava srca i odstranjuje iz njih prljavštinu kao što vatra pročišćava metal od hrđe.
Izvor: “Uvođenje u zaljubljenih u vrt ljubavi”-Ibn Kajjim El-Džewzijje
Primjedbe
Objavi komentar