Ibn Kajjim r.a. o višeženstvu u Islamu

Ibn Kajjim r.a. o višeženstvu u Islamu

Ibn Kajjimove diskusije o mudrostima Islamskog višeženstva

Kao prvo, ono se odnosi na mudrost ograničenja na četiri supruge iz razloga:

"... Pa, ovo je od potpunosti Njegovog blagoslova i Šerijata, te je u skladu sa mudrošću, milosrđem, i koristi za Njegove robove. To je zato jer je jedan od ciljeva braka seksualni odnos i izvršenje potreba, a ljudi su i oni koji se zateknu u svojim željama pa nisu zadovoljni s jednom.  Dakle, dozvoljena mu je druga, treća, i četvrta žena. „

On zatim dalje pojašnjava ovu mudrost u kojoj je dopušteno stupiti u brak muškarcu a ne ženama:

"... Ovo je iz potpune mudrosti Gospodara Uzvišenog, i njegove dobrote prema svojim robovima i uzimajući u obzir njihove potrebe, i On Uzvišeni koji ovo pomno određuje, kao i njegov Šerijat.

U slučaju dozvole da žena bude udata za dva ili više muževa svijet bi bio upropašten, a sljedbenici bi se izgubili, muževi bi ubijali jedni druge, i nastala bi kriza.  Ovo bi postalo ozbiljna fitna i ratovi bi bili započeti.  I kako bi stanje žene moglo da ostane čvrsto kada bi ona imala nezadovoljne partnere?  I kako bi relacije između i samih partnera ostale čvrste?  Ovakav izražaj u Šerijatu je nešto što je došlo kao dokaz za jednu od najvećih mudrosti, milosti i obzira od strane Zakonodavca.

Dakle, ako kažemo kako mogu interesi muškaraca biti uzeti u obzir, s njegovom sposobnošću da oženi koga želi, zadovoljava svoje strasti, i ide od jedne do druge žene u skladu sa svojim željama i potrebama-sve ovo dok potrebe žene su čak kao i njegove potrebe i strasti žene su kao i njegove strasti?

Ja odgovaram slijedećim riječima:  Budući da je u prirodi žene da bude skrivena iza zidova, i u sigurnosti svoga doma, i njena raspoloženja sa mnogo hladnija od muškarčevih, i njeni unutarnji i vanjski pokreti su manji od muškarčevih, i muškarac ima takvo određenje da je njegova snaga i intenzitet jači i stoga su njegove strasti jače nego ženine, i on je iskušan s onim ščim ona nije bila iskušana, on je dobio izbor mogućnosti imanja više supruga što naravno nije dozvoljeno ženi. Ovo je odredba koju je Allah ekskluzivno ostavio za muškarce i u ovom slučaju ih je odabrao iznad žena, kao što je odabirao muškarce za poslanike, vjerovjesnike i halife, kraljeve i vođe i mudžahide i tako dalje.  Takođe, On je odredio muškarce staratelje žena, one koji su zaduženi da prate najbolje interese žena, konstantno da budu u potražnji za opskrbom i da ih opskrbljuju, kao i da se suočavaju s opasnošću pri tom, i izlažu sebe raznim vrstama opasnosti i poteškoća na ovom putu činjenja onog što bi bilo najbolje za svoje supruge.

Dakle Uzvišeni Gospodar je zahvalan i postojan, On im zahvaljuje na ovome sa kompenzacijom i  usađivanjem njima onog koje nije usadio u njihove žene.

I ako usporedite umor, tegobe te nastojanja muškarca da ispuni interese i potrebe žena s tim što žene moraju podnijeti ljubomoru, svakako da ćemo ovdje uvidjeti da je dio u kojem muškarac mora da podnese umor, tegobe i nastojanja mnogo veći i teži nego onaj koji žene moraju da podnesu a koji je ljubomora.

 Ibn Kajjim dalje nastavlja:

Za one koji tvrde da su ženine strasti veće od onih kod muškarca, oni nisu u pravu. Sila iza ove vrste strasti je bukvalno „vrućina“.  Gdje je ta vrućina kod žene u usporedbi s onom kod muškarca?  Žene zbog svog slobodnog vremena, sporosti i nedostatka onoga šta će je usrećiti pri potrebama njenih strasi može biti preovladana svojim strastima i neće iznaći nešto što bi to moglo poreći.  Radije, ona iznalazi srce i dušu slobodnu od distrakcija.  Znači ona je sposobna da sebe smiri u samoj sebi, u krajnosti, što znači rezultira u pretpostavci da su njene strasti veće od muškarčevih, što u biti nije istina.

Iz ovog slijedećeg zaključka dolazimo do teze da ako muškarac ima snošaj sa svojom suprugom, on može imati snošaj i sa drugom suprugom u istom vremenskom odredištu kao što je i Poslanik a.s. išao kod više od jedne od svojih supruga u toku jedne noći, a Sulejman a.s. je išao kod 90 žena u jednoj noći i to je poznato da su sa svakom ženom izrazili požudu i “toplotu” sa svakom pojedinačno.  Muškarac manifestuje želju, i požudu koja ga tjera da ima snošaj.  Žena na drugu stranu, ako muškarac ima snošaj s njom postaje iscrpljena i ne traži da ima odnos sa dodatnim muškarcima u tom vremenskom periodu.

Znači, mudrost je donošenja ovakvih zakona,njihova uspostava i stvaranje, Njegova naredba je implementovana, neka je Uzvišen Allah.

['I'lam al-Muwaqqi'in'; 2/64-66]