Adabi učenja Kur'ana

Adabi učenja Kur'ana

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu dž.š. i neka je salavat na posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, na njegovu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede na putu dobra do Sudnjega dana. Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: ''Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga čuvati!'' Zatim Allah dž.š. kaže: ''A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.'' I riječi Uzvišenog: ''Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!'' U suri El-Muzemil Allah dž.š. kaže: ''I izgovaraj Kur’an pažljivo.'' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg bilježi imam Muslim kaže: ''...i neće se okupiti skupina u Allahovoj kući (džamiji) gdje će isčitavati Allahovu Knjigu, meðusobno je izučavati a da se na njih neće spustiti smirenost, prekriti ih milost, obaviju ih meleki svojim krilima a Allah dž.š. će ih spomenuti onima koji kod Njega.'' U drugom hadisu Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže: ''najbolji meðu vama su oni koji nauče Kur'an a zatim druge podučavaju.'' Buahari i muslim bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ''Onaj ko vješto uči Kur'an bit će sa pisarima časnim i čestitim, a onaj ko zamuckuje i sa poteškoćom ga uči ima dvije nagrade.'' Adabi prilikom učenja Kur'ana 1. Iskrenost u izučavanju Kur'ana i čitanju. Učenje Kur'ana je ibadet s kojim se želi Allahovo lice i Njegovo zadovoljstvo. Svako djelo s kojim se čovjek želi približiti Allahu dž.š. neće biti ispravno dok se ne ispune dva uslova: iskrenost i podudarnost sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Djelo koje čovjek uradi bez ovih šartova neće biti prihvaćeno Kaže imam En-Nevevi: Prva stvar koja se nareðuje učaču je iskrenost u učenju Kur'ana. Sa svojim učenjem on mora tražiti Allahovo lice a nesmije preko toga nastojati ostvariti neke druge ciljeve. Ovo što spominje imam En-Nevevi je potpuno ispravno. Postoje učači koji svojim učenjem žele na sebe skrenuti pažnju drugih ljudi., nastoje oko sebe okupiti što više ljudi, te traže da ih drugi poštuju i cijene. Učaču je dovoljna opomena to da zna kakva kazna sljeduje osobu koja uči Kur'ana kako bi se pričalo: 'ovo je učač'. Imam Muslim u svom  sahihu bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je čuo Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada kaže: ''Osobe kojima će se prvo suditi na Sudnjem danu su; čovjek koji je poginuo boreći se na Allahovom putu. Biti će doveden pa će mu Allah dž.š. predočiti svoje blagodati prema njemu a on će ih priznati. Potom će ga Uzvišeni upitati: ''Šta si uradio s njima.'' Reći će: ''Borim sam se Tebe radi sve dok nisam bio ubijen.'' ''Lažeš'', odgovorit će mu Allah dž.š., ''naprotiv, borio si se kako bi drugi rekli da si hrabar a to ti je već rečeno.'' Zatim će biti nareðeno da ga licem okrenutim prema zemlji odvuku i bace u vatru. Druga osoba je čovjek koji je stekao znanje, druge njemu podučavao te učio Kur'an. Biti će doveden pa će mu Allah dž.š. predočiti svoje blagodati prema njemu a on će ih priznati. Potom će ga Uzvišeni upitati: ''Šta si uradio s njima.'' Reći će: ''Sticao sam znanje, druge njemu podučavao i radi Tebe Kur'an učio.'' ''Lažeš,'' odgovorit će mu Allah dž.š., ''naprotiv, tražio si znanje kako bi ljudi rekli da si učen, i učio si Kur'an kako bi ljudi rekli da si dobar učač, i sve je to već tebi rečeno. Zatim će biti nareðeno da ga licem okrenutim prema zemlji odvuku i bace u vatru. 2. Rad po Kur'anu: To podrazumjeva da čovjek dozvoljava ono što je Kur'an dozvolio a zabranjuje ono što je on zabranio. Vjernik mora da se zaustavi kod granica koje postavio Kur'an, da sprovodi njegove naredbe, radi shodno njegovm uputama, da vjeruje i u njemu manje jasne ajete. Dužan je da uspostavi  šeriatske kazne i na kraju da ga ipsravno i uči. Kur'ansko–hadiski tekstovi upućuju žestoku prijetnju osobi kojoj Allah dž.š. da Kur'an a on onda ne radi po njemu. Buhari prenosi u svom Sahihu malo poduži hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, usnio jedan san u kojem se izmeðu ostalog kaže: ''Rekoše mi: ''Kreni!'' pa smo krenuli sve dok nismo došli do čovjeka koji ležao na svom zatiljku. Iznad njegove glave je stajao drugi čovjek i držao kamen odnosno komad stijene s kojim bi mu razbio glavu. Udarivši ga kamen bi se otkotrljao. Onda bi on otišao po kamen i nebi se vraćao sve dok udarenom nebi zarasla rana i glava postala kao što je i prije bila. Onda bi ponovo došao onaj čovjek s kamenom i udario ga. Upitao sam ih (misli se na Poslanika, sallallahu alejhi we sellem) ko je ovo a oni mi rekoše: ''Kreni!'' Poslije su to protumačili Poslaniku sallallahu alejhi we sellem riječima: ''Onaj što si vidio da mu je razbijena glava, radi se o osobi koju je Allah dž.š. podučio Kur'anu, noću je spavao i nije ga učio a danju nije radio po njemu. Ovako će se postupati s njim do Sudnjega dana.'' 3. Sjećanje na Kur'an i poštovanje ugovora Sjećanje na Kur'an znači ustrajnost i kontinuitet u njegovom isčitavanju te stalno sjećanje na njega, a poštivanje ugovora podrazumjeva njegovo obnavljanje stalno se vračajući učenju Kur'an i radu po njemu. Osoba koja se zabavila učenjem Allahove dž.š. knjige napamet ili onaj ko je već naučio, ako ne bude stalno obnavljao svoj odnos prema Kur'anu i bio ustrajan u tome, njegovo pamćenje će biti oslabljeno zaboravom jer Kur'an jako brzo pobjegne iz ljudskih prsa. Zbog toga nam je obaveza da se brinemo o njemu, puno čitamo i ponavljamo naučeno. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem nam navodi primjer čovjeka koji vodi računa o Kur'anu i onoga koji to ne čini pa nam tako prenosi Ibn Omer r.a. da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: ''Primjer čovjeka koji poznaje Kur'an je kao primjer vlasnika zavezane deve. Ako bude vodio računa o njoj sačuvat će je a ako je zapusti ona će mu pobjeći.'' U hadisu kojeg nam prenosi Ebu Musa r.a. stoji da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: ''Obanvljajte svoju vezu sa Kur'anom stalno ga učeči, jer tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša Kur'an brže izmiče čovjeku od deve koja oslobodi užetom svezanu podavijenu nogu.'' Objašnjavajući ovaj primjer koji nam navodi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, Hafiz Ibn Hadžer kaže: ''Poslanik sallallahu alejhi we sellem poredi pamčenje Kur'ana i njegov isčitavanje sa vezivanjem deve za koju se bojimo da će pobjeći. Sve dok ponavljamo Kur'anom znat ćemo ga napamet kao što i deva neće pobjeći sve dok je svezana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam navodi upravo primjer deve jer je ona spada u grupu pitomih životinja koje najviše bježe svojim vlasnicima a nakon što pobjegne teško je vratiti. Ovdje se postavlja pitanje kakav je propis onoga ko napamet nauči jedan dio Kur'ana a zatim ga zaboravi. Na njega je odgovarala stalna komisija za izdavanje fetvi u Saudijskoj arabi i izmeðu ostlog rekla: ''Ne oriliči hafizu Kur'ana da zapostavi učenje i ponavljanje Kur'ana. Potrebno je da odredi sebi VIRD odnosno odreðeni broj stranica koje će svaki dan proučiti što će mu pomoći da utvrdi naučeno i spriječi njegov zaborav. Zatim treba se nadati nagradi kod Allaha dž.š. pokušavajući sprovesti Kur'anske imperative u svome žoivotu vjerujući u to i radeći po tome. Meðutim, onaj ko nauči nešto Kur'ana napamet a onda zbog nemara ili zauzetosti to zaboravi nije griješan pred Allahom dž.š. jer hadisi koji prijete osobama koje zaborave naučeni Kur'an nisu vjerodostojni a Allah dž.š. najbolje zna. 4. Obaveza razmišljanja o Kur'anskim ajetima Veliki broj Kur'ansko-hadiski tekstova ukazuju na obavezu razmišljanja o ajetima Allahove dž.š. Knjige što smo već jednim dijelom spomenuli. Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: ''A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.'' Poznati tumač Kur'ana Ibn Sadij kaže: ''Uzvišeni nam nareðuje da razmišljamo o Njegovoj knjizi a to podrazumjeva razmišljati o njenim značenjima i potpuno se tome predati. Dužni smo razmišljati o temeljnim Kur'anskim principima, o njegovom kraju i posljedicama. Razmišljanje o Allahovj dž.š. knjizi je ključ svi znanja i spoznaja, ono donosi sa sobom svaki hajr i iz njega uzima sva znanja. Na taj način se povečava jačina nšeg vjerovanja a drvo imana pušta korijene u čovjekovom srcu. Kroz Kur'an upoznajemo našeg Gospodara onoga kojeg obožavamo, upoznajemo Njegova plemenita svojstva i učimo koje su to osobine koje Njemu subhanehu ve teala ne priliče. On nam ukazuje na put koji će nas dovesti do našeg Gospodara, govori o stanovnicima Dženneta i šta ih čeka kod Gospodara kada mu doðu. Kur'an nas upoznaje s neprijateljem, s našim istinskim neprijateljem. Odvraća nas od puta koji vodi u vatru, opisuje njene stanovnike i podsjeća na ono što će možda (ako Uzvišeni bude htjeo) stići one koji kaznu zasluže. Proporcionalno razmišljanju o Kur'anu povećava e i naše znanje, odlučniji smo u činjenju dobra i pronicljivi. Zato nam to Uzvišeni i nareðuje, podstiće nas i obavještava da je upravo to cilj radi kojeg je objavljen Kur'an kada kaže: ''Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.'' Prve generacije muslimana, ashabi i oni poslije njih, su ovaj princip primjenili u svojoj praksi. Prenosi imam Ahmed r.h od Ebu Abdu-r-Rahmana da je rekao: ''Govorili su nam ashabi koji nas podučavaše Kur'anu da su učili od Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, deset ajeta te ne bi učili drugih deset sve dok ne saznaju kakvo znanje i obaveze nose sa sobom ti ajeti koje prve naučiše. Onda bi rekli: na taj način smo postali učeni i radili po tom znanju. U prilog ovome ide i predaja koju je zabilježio imam Malik r.h. u svojoj Muvetti od Jahje ibn Saida koji kaže: ''Sjedili smo ja i Muhammed ibn Jahja ibn Hibban pa on zovnu nekog čovjeka i reče mu: Obavjesti me o onome što si čuo od svoga oca! čovjek mu reče: Pričao mi je babo da je došao kod Zejda ibn Sabita i upitao ga: Da li je dozvoljeno proučiti Kur'an za sedam dana? Zejd mu reče: Dozvoljeno je ali je meni draže da ga proučim za deset ili petnaest dana a pitaj me , ako hoćeš, zašto? čovjek mu reče: Evo pitam te? Da ga polahko učim i razmišljam o njegovim ajetima – odgovori mu Zejd. 5. Dozvoljeno je učiti Kur'an stojeći, ležeći, hodajući i jašući Na ovo nas upućuju riječi Uzvišenog koji kaže: ''U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.'' Na drugom mjestu Allah dž.š. kaže: ''Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam laðe i kamile da putujete, da se leðima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj koji ja dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići.'' Na ovo ukazuje i praksa Poslanika sallallahu alejhi we sellem. U hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mugaffel r.a. kaže: ''Vidio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem, na dan osloboðenja Mekke kako ajšući na svojoj jahalici uči suru El-Feth.'' Majka pravovjernih Aiša r.a. kaže: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bi se naslanjao na moje krilo i učio Kur'an a ja sam imala mjesečnicu (hajz)'' Koristeći Analogiju na učenje Kur'ana na jahalici kažemo da je dozvoljeno učenje Kur'ana hodajući. Napomena: Hadis Aiše r.a. ukazuje na dozvolu učenja Kur'ana u krilu Žene dok ima hajz ili nifas. Spomenuto naslanjanje na krilo u ovome hadisu znači stavljanje glave u krilo žene. Ibn Hadžer navodi da imam En-Nevevi ovaj hadis uzima kao dokaz za dozvolu učenja Kur'ana u blizi nečistoće.