Ko su bili HARUT I MARUT (هاروت وماروت)?

Uzvišeni Allah kaže:
وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُو الشَّيَاطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَانَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَٰكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنْزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ ۚ وَمَا هُمْ بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنْفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا بِهِ أَنْفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." (El-Bekare, 102.)

Prenosi El-Avfi u svome Tefsiru od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao :
Kada je Sulejman, alejhi selam, izgubio svoje kraljevstvo, veliki broj ljudi i džina se odmetnuo i slijedio svoje strasti, ali, kada je Allah povratio Sulejmanu, alejhi selam, njegovo kraljevstvo, a odmetnuti se ponovo vratili na Pravi put, Sulejman je pokupio njihove knjige i zakopao ih ispod svoga prijestolja. Nedugo nakon toga, Sulejman, alejhi selam, je umro. Ne čekajući, ljudi i džini su otkrili zakopane knjige i kazali: 'Ovo je knjiga od Allaha objavljena Sulejmanu koji ju je sakrio od nas!' Uzeli su je kao svoju vjeru, pa je Uzvišeni Allah objavio:"A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana — za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju."(Prijevod značenja El-Bekare, 102.); slijedili su ono što su iznijeli šejtani, tj. muzičke instrumente, zabavu i sve ono što odvodi od sjećanja na Svemogućeg Allaha."


Ibn-Ebi Hatim je rekao: "Pričao mi je Ebu-Se'id El-Ešedždž koji prenosi od Ebu-Usame, on od El-A'meša, on od El-Minhala, on od Se'id ibn Džubejra, on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: 'Asaf je bio Sulejmanov, a.s., pisar. On je poznavao Najuzvišenije ime i napisao bi ono što bi mu Sulejman, alejhi selam, naredio, a zatim bi to zakopao ispod prijestolja. Nakon Sulejmanove smrti, šejtani su to povadili i između svaka dva reda napisali magijske i nevjerničke stvari. Kazali su: 'Ovo je to što je Sulejman primjenjivao i po čemu je djelovao!' Neuki među ljudima smatrali su Sulejmana nevjernikom i nastavili su da ga vrijeđaju, dok nije poslan Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom Uzvišenim koji kaže: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulcjmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani.'"

Ibn-Džerir kaže: "Rekao mi je Ebu Es-Sa'ib Seleme ibn Džunade Es-Seva'i koji prenosi od Ebu-Mu'avije, on od El-A'meša, on od El-Minhala, on od Se'id ibn Džubejra, a on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, daje rekao: 'Kada je Sulejman želio da zadovolji prirodnu potrebu ili da se sastane sa nekom od svojih žena, davao je svoj prsten ženi koja se zvala El-Džerada. Kada je Uzvišeni Allah htio da iskuša Sulejmana, alejhi selam, on je bio dao svoj prsten toj ženi. Nakon toga, njoj je došao Iblis u liku Sulejmana, alejhi selam, i uzeo prsten. Kada je Iblis stavio prsten, cijeli ljudski rod, džini i šejtani bili su mu pokorni. Zatim je Sulejman, alejhi selam, došao tražiti svoj prsten od nje, a ona je rekla: 'Ti lažeš, ti nisi Sulejman!' Tako je Sulejman, alejhi selam, znao da je to iskušenje od Svemogućeg Allaha. Zbog toga su šejtani bili slobodni da čine šta su željeli, pa su zapisali knjige o vradžbinama i nevjerstvu koje su zakopali ispod Sulejmanovog, alejhi selam, prijestolja. Nakon Sulejmanove, alejhi selam, smrti, oni su otkrili ove knjige i rekli narodu: 'Uistinu, Sulejman je gospodario uz pomoć ovih knjiga.' Zbog toga se narod odrekao Sulejmana i smatrao ga nevjernikom, sve do dolaska poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je došao sa kur'anskim ajetom, koji kaže: 'A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani'."

Zatim, Ibn-Džerir bilježi predaju od Ibn-Abbasa:
„Meleki su se bili spustili na oblake, spominjući različite stvari koje su odlučene na nebu. Šejtani su pažljivo slušali te stvari, a zatim bi silazili da nadahnu time gatare, dodajući na to stotinu svojih vlastitih laži. Narod bi im vjerovao i smatrao ih povjerljivim. Uzvišeni Allah je obavijestio Sulejmana, alejhi selam, o tim stvarima i omogućio mu da zakopa te laži ispod svoga prijestolja. Nakon njegove smrti, jedan od šejtana reče: „Ja vas mogu uputiti do Sulejmanovog najdražeg i najdragocjenijeg blaga. Ono se nalazi ispod njegovog prijestolja.' Oni su to otkrili i rekli: 'Ovo je magija.' Nakon toga, ono je nastavljeno da se umnožava i da se po tome postupa i ono što danas prakticiraju stanovnici Iraka nije ništa doli njegovi zaostaci.

Es-Sadi navodi: "Allah kaže: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani', tj. šejtani su pažljivo slušali razgovore meleka, koji su razmatrali šta se događa stanovnicima na Zemlji: smrt, stvari od gajba ili Allahove odredbe. Potom su silazili da time nadahnu gatare, a ovi su te stvari govorili narodu. Narod bi im vjerovao i smatrao ih vjerodostojnim. Malo po malo, gatari su se pouzdavali u šejtane, koji su poslije dodavali svakoj riječi stotinu svojih vlastitih laži. Narod je počeo da zapisuje ove stvari i među Izraelićanima se pričalo da džini poznaju gajb (neviđeno). Sulejman, alejhi selam, je ubrzo krenuo i pokupio sve ove knjige, stavio ih u kovčeg i pokopao ispod svoga prijestolja. Svi šejtani koji su se htjeli primaći kovčegu bili su živi spaljeni. Sulejman, a.s., je proglasio da će odrubiti glavu svakome koji tvrdi da šejtani poznaju gajb. Nakon Sulejmanove, alejhi selam, smrti i smrti onih među vjerskim učenjacima koji su to dobro poznavali, šejtan je došao narodu u ljudskom obliku i kazao: 'Ja ću vas odvesti do vječnoga blaga koje nikada neće nestati.' Naredio je da kopaju ispod Sulejmanovog prijestolja i povukao se ustranu. Rekao im je: 'Ubijte me ako ništa ne nađete.' Oni su ga iskopali i našli ove zapise. Tada šejtan reče: 'Samo uz pomoć ove magije, Sulejman je mogao zagospodariti ljudskim rodom, džinima i pticama.' Zatim je otišao. Širile su se glasine i kružile priče da je Sulejman, a.s., bio čarobnjak. Izraelićani su čuvali ove knjige i raspravljali su sa poslanikom Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, o njima. Ali, Uzvišeni Allah mu je objavio Svoje riječi: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani'."

Er-Rebi' ibn Enes je rekao: "Židovi su pitali poslanika Muhammmeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, o stvarima iz Tevrata, i svaki put, kada su upitali, Allah mu je objavio ono čime bi ih porazio i nadvladao. Stoga, oni su rekli: 'Muhammed bolje poznaje ono što je nama objavljeno nego mi.' Zatim, upitali su o magiji i Allah je objavio Svoje riječi: 'Oni se povode za onim što su Šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka.'

On je obavijestio Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da su šejtani napisali knjigu o magiji i gatanju i zakopali je ispod Sulejmanovog, a.s., prijestolja. Uistinu, Sulejman, a.s., nije imao znanje o gajbu (nevidljivom svijetu). Kada je umro, šejtani su iznijeli tu magiju i obmanjivali narod govoreći: 'Ovo je znanje koje je Sulejman tajno čuvao od vas.' Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obavijestio Židove o tom kazivanju i oni su otišli spuštenih glava, poraženi i poniženi.

Mudžahid u komentaru ovih ajeta kaže da su šejtani pažljivo slušali razgovore meleka i dodavali na ono što bi čuli dvije stotine laži. Sulejman, alejhi selam je pokupio šta su zapisali, a oni su se, nakon njegove smrti, ponovo toga domogli i tome podučavali narod, a to nije bilo ništa drugo doli crna magija.

Muhammed ibn Ishak ibn Jesar kaže: "Kada su šejtani saznali za smrt Sulejmana, zapisali su vrste čarobnjaštva (magije). Naprimjer: 'Da postigneš to i to, postupi tako i tako.' Unijeti su sve ovo u knjigu i zapečatili je prstenom koji je nosio napis poput napisa Sulejmanovog prstena, na kojem je bilo zapisano: 'Ovo je napisao Asaf ibn Berhi po naredbi kralja Sulejmana ibn Davuda.' Zatim su je zakopali ispod prijestolja (Sulejmanovog, alejhi selam). Nakon nekog vremena, Izraelićani su je izvadili i kazali: 'Uistinu, Sulejman, a. s„ je nad nama vladao samo ovim.' Oni su raširili magiju među narod. Kada je poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo Sulejmana ibn Davuda, kao jednog od ranijih poslanika poslanih od Svemogućeg Allaha, Jevreji u Medini rekoše: 'Nevjerovatno je da Muhammed tvrdi da je Sulejman ibn Davud bio poslanik od Allaha! On nije bio ništa drugo doli čarobnjak!' To je bio povod objave ovih ajeta.

Ibn-Džerir kaže: "Prenio mi je El-Kasim od Huseina ibn El-Hadždžadža, od Ebu-Bekra, od Šehra ibn Hevšeba koji kaže: 'Šejtani su zapisivali čarobnjaštvo kada je Sulejman, alejhi selam, bio odsutan. Oni su zapisali: 'Ko god želi da učini to i to, treba stati, okrenuvši se Suncu, i reći tako i tako. A ko god želi da učini to i to, treba stati, okrenuvši se od Sunca i reći tako i tako." Oni su to zapisali u knjizi koja je naslovljena: 'Ovo je ono što je napisao Asaf ibn Berhi po naređenju kralja Sulejmana ibn Davuda: iz riznica znanja.' Zatim su to zakopali ispod Sulejmanovog prijestolja. Kada je Sulejman umro, Iblis je ustao da govori i kazao: 'O narode! Sulejman nije bio poslanik, on je bio samo čarobnjak! Idite i tražite njegovu magiju u njegovim odajama i njegovom prtljagu!' I on ih je odveo do zakopanog 'blaga'. Narod je rekao: 'Tako nam Allaha! Sulejman je bio čarobnjak koji nas je potčinio kroz svoju magiju!'

Vjernici među njima su kazali: 'Nikako, on je bio pouzdan poslanik.' Kada je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslan kao poslanik i kada je spomenuo Davuda i Sulejmana, Židovi su kazali: 'Muhammed miješa istinu i laž, ubrajao je Sulejmana među poslanike, a on je bio samo čarobnjak koji je bio nošen vjetrom.' Zbog toga, Uzvišeni Allah je objavio: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali...

Ibn Ebi-Hatim kaže: "Rekao mi je Isam ibn Revvad od Ademar od El-Mes'udija, od Zijada, oslobođenog roba Ibn-Mus'aba, od El-Hasana, vezano za Allahove riječi: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali', kako kaže: 'Jedna trećina pjesništva, jedna trećina magije i jedna trećina gatanja.'"

Jevreji su lažno izjavili da Uzvišeni Allah objavljuje magiju na usta Džebra'ila i Mika'ila, Sulejmanu ibn Davudu, ali im Allah proturječi i ukazuje na njihovo krivotvorenje. Štaviše, Allah obavještava Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ni Džebra'il, niti Mika'il nisu objavljivali magiju i potvrđuje da je Sulejman, a. s„ čist od čarobnjaštva i crne magije. Uzvišeni Allah kaže svim ljudima da magija nije ništa drugo doli djelo šejtana, koji su tome podučavali narod u Babilonu i da su se dva čovjeka, koji su podučavali narod, zvali Harut i Marut.

Uzvišeni Allah kaže: "Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'". Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Oni su upozoravali svakoga ko bi im došao da uči magiju, i govorili su im: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!', da oni znaju šta je dobro, zlo, vjerovanje i nevjerstvo, pa tako znaju da je magija od nevjerstva. Ibn-Abbas, radijallahu anhu, nastavlja: "Ako ga nisu mogli odvratiti, oni su mu govorili da ide na to i to mjesto. Tamo će naći Iblisa koji će ih podučavati. Istovremeno, kada neko nauči magiju, njegovo vjerovanje (poput svjetla) izlazi iz njegovog tijela i on ga može vidjeti kako se uzdiže na nebo. Kod ovoga, on će reći: 'Teško meni!'"

Katade je rekao: "Od njih je bila uzeta prisega da neće nikoga podučavati dok ne opomenu: 'dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'.'" Štaviše, Es-Sadi kaže: "Upozoravali su svakoga ko bi im došao da uči magiju i opominjali: 'dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'.' Ali, ako bi zahtijevao, oni bi kazali: Idi do te gomile pepela i obavi nuždu na njoj'. Ako bi čovjek otišao i učinio šta mu je naređeno, vidio bi svjetlo koje dolazi iz pepela i leti dok ne dopre do neba, a to je, uistinu, vjerovanje. Umjesto njega, tu bi došla crna tvar koja nalikuje dimu i ušla u njegove uši i cijelo njegovo tijelo, a to je, uistinu, Allahova srdžba. Nakon toga, čovjek bi im kazao šta se dogodilo i oni bi ga podučavali magiji. Ovo je objašnjenje Allahovih riječi: 'Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj bit nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali.'"

U tumačenju ovog kur'anskog ajeta, Sunejd ibn Hadžadž prenosi od Ibn-Džurejdža njegove riječi: "Nema nikoga, ko se bavi magijom, a da nije nevjernik." Riječ 'iskušenje', znači ispitivanje i testiranje. Učenjaci su pronašli tekstualni dokaz u ovom ajetu za to da onaj, koji se bavi magijom, postaje nevjernik. Ovo je potvrđeno Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisom koji prenosi hafiz Ebu-Bekr El-Bezzar od Muhammeda ibn El-Musenne, od Mu'avije, od El-A'meša, od Ibrahima, od Hemmama, da je čuo Abdullaha, koji kaže: "Ko god posjeti gatara ili vračara i povjeruje u ono što oni kažu, postaje nevjernik u ono što je poslano Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve seliem." (Hadis je vjerodostojan)

Uzvišeni Allah kaže: "I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti", tj. narod je učio od Haruta i Maruta magiju koja je uzrokovala razdvajanje muža i žene, premda među njima postoji naklonost i želja. Ovo je prouzrokovano lukavošću šejtana, kako se prenosi u hadisu navedenom u Muslimovom Sahihu koji prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik, alejhi selam rekao: "Iblis je imao svoje prijestolje nad vodom, zatim je poslao odrede (za izazivanje razdora). Njemu najbliži u stepenu su oni koji su najozloglašcniji u izazivanju razdora. Jedan od njih je došao i kazao: 'Ja sam učinio tako i tako.'A on je rekao: 'Ti nisi učinio ništa.' Zatim je jedan među njima došao i rekao: 'Ja nisam žalio truda dok nisam posijao sjeme razdora između muža i žene.' Iblis mu je prišao i rekao: 'Dobro si učinio.'" El-A'meš kaže: "Zatim ga je zagrlio." Razdor između muža i žene se može napraviti kroz magiju u kojoj šejtan daje da oboje ugledaju nešto loše — izgled, postupak, i sl. o onome drugom.

Uzvišeni Allah kaže: "... ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi."Ebu-Sufjan Es-Sevri kaže: "Oni ne mogu tako nauditi nikom, osim Allahovom odredbom."
Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni ne mogu tako nauditi nikom, osim da im Allah to dozvoli."
El-Hasan El-Basri, r.a., kaže: "'...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi', tj. kome Allah želi štetu učiniti, njemu će šteta biti učinjena, a kome ne želi štetu učiniti, njemu neće šteta biti učinjena. Prema tome, oni ne mogu nauditi nikome osim uz Allahovu volju i određenje."

Uzvišeni Allah kaže: "... i od čega koristi neće imati", tj. ono što šteti njihovoj vjeri, a ne donosi im korist, "iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati", tj. Jevreji, koji su uzeli magiju umjesto slijeđenja poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, znali su da onaj, koji je učinio ono što su oni učinili, neće imati udjela na onome svijetu. Uzvišeni Allah kaže: "A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!", tj. oni koji uzmu magiju umjesto slijeđenja poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sel-lem.

"A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!", tj. da su oni vjerovali u Allaha i Njegove poslanike i nisu prelazili Njegove granice, bili bi dobili mnogo veću nagradu od Svemogućeg Allaha. Ovo se slaže sa Allahovim riječima, koje glase: " Teško vama!' — govorili su učeni — 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.' " (Prijevod značenja El-Kasas, 80.)

Učenjaci su našli tekstualni dokaz da su vračari nevjernici u kur'anskom ajetu koji glasi: "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja". Neki učenjaci smatraju da vračari nisu nevjernici, ali im se mora odsjeći glava. Amr ibn Dinar prenosi od Bedžebla ibn Abdaha da je rekao: "Omer ibn El-Hattab je naredio da se svaki vračar i vračarka ubiju. Zbog toga, oni su ubili tri vračarke." Pored toga, istina je da je sluškinja opčarala Hafsu, majku vjernika. Zbog toga je Hafsa naredila da ona mora biti ubijena.

Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: "Prenosi se od tri Poslanikova ashaba da vračar mora biti ubijen." Uz to Et-Tirmizi prenosi od Isma'ila ibn Muslima, od El-Hasana, od Džunduba El-Ezdija da kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Propisana kazna za vračara je udarac mačem.'"

Ibn Kesir