''Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu..''(Saba' 15)
Drevni narod...''Narod Sabe i poplava brane Arim''
Za Sabu je nekad postojao znak u njihovoj domovini – dva vrta, s desne i lijeve strane.
“Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kojem su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ’Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’
Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu, i zamjenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.” (Sura Saba, 15-16 ajet)
Zajednica Saba je bila jedna od četiri najveće civilizacije koje su živjele u Saudijskoj Arabiji. Pretpostavlja se da su uspostavili svoju civilizaciju oko 1000-750 g. p.n.e., a Perzijci i Arapi su je nakon dvovjekovnih napada srušili 550.-te godine.
O tačnom datumu nastanka civilizacije Saba mnogo se raspravlja. Narod Sabe je počeo pisati svoje upravne izvještaje oko 600.-te godine p.n.e.. Zbog toga nema podataka o njima prije ovog datuma.
Neka od kur'anskih kazivanja o prošlim narodima susrećemo i u Starom i Novom Zavjetu. S obzirom da se poplava nastala usljed popuštanja brane, o kojoj se govori u citiranim ajetima, desila u periodu nove ere, taj slučaj, koji se, dakle, desio nakon Starog i Novog Zavjeta, spominje se jedino u Kur'anu.
U mnogim prijevodima se sintagma, koju smo preveli kao ''popuštanje brane'', prevodi i kao ''poplava arim''. Arapska riječ ''arim'' ima značenje ''brana, nasip''. Razlog što se, unatoč tome što se zna da riječ ''arim'' znači ''brana'', ova riječ nije prevodila jeste nerazumijevanje na što se odnosi ovaj ajet, te je ova riječ u nekim prijevodima ostavljana u njenom originalnom obliku. Ova arapska riječ označava branu ili nasip, te se govori o tome kako su lijepe bašte stanovnika Sabe uništene popuštanjem neke brane. Bilo je, međutim, i islamskih alima koji su analizirali značenje ove riječi i došli do zaključka da je do poplave došlo usljed popuštanja neke brane.
Jedan od tih alima je i Mevdudi, koji kaže sljedeće: ''Kao što se koristi u formulaciji ''seyl-ul-arim'', riječ ''arim'' ima značenje ''brane, nasipa'' i izvedenica je iz riječi ''arimen'', koja se koristi u arapskom jeziku na jugu. Ova riječ se u tom značenju veoma često koristila u iskopinama ruševina u Jemenu. Ova riječ se u značenju ''brane'' ili ''nasipa'' veoma često koristila u natpisu napisanom nakon opravke velike brane Marib, 542. i 543. godine n.e., po nalogu Ebrehe, habešijskog vladara Jemena. U tom slučaju, formulacija ''sejl-ul-arim'' dolazi u značenju poplave nastale usljed rušenja brane.''
''Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu...''(Saba' 15)
To znači, da je nakon rušenja brane-zida, čitava država bila potopljena poplavom. Kanali, koje je Sabejski narod iskopao, i zid, koji je predstavljao izgrađenu prepreku (barijeru) od jedne do druge planine, bili su uništeni, a sistem navodnjavanja se raspao. Kao rezultat toga, teritorija, koja je prije izgledala kao vrt, pretvorila se u džunglu. Nije bilo nikakvog voća osim plodova malog drveća.
Historijski izvori koji govore o Sabi, obično govore da je ovo bila kultura slična Feničanima, uključena naročito u trgovačke aktivnosti. Prema tome, ovi su ljudi posjedovali i upravljali nekim trgovačkim putevima koji su prolazili kroz sjevernu Arabiju. Pošto su Sabejski trgovci nosili svoju robu na Mediteran i u Gazu, i zbog toga morali prolaziti kroz sjevernu Arabiju, morali su dobiti dopuštenje od Sargona II, novog vladara čitavog područja ili mu platiti određeni porez. Kad su Sabejci počeli plaćati porez Asirskom kraljevstvu, njihovo ime se počelo bilježiti u analima ove države. Za Sabejce se zna u historiji da su bili civilizovan narod.
U zapisima vladara Sabe, često su upotrebljavane riječi kao što su “uspostaviti”, “posvetiti” i “graditi”. Ma’rib brana, koja je jedna od najvažnijih spomenika ovog naroda, govori mnogo o tehnološkom nivou kojeg su ovi ljudi dostigli. Ipak, ovo ne znači da je vojna snaga Sabejaca bila slaba; Sabejska vojska je bila jedan od najvažnijih faktora koji je doprinio da se ova kultura dugo održi.
Sabejska država je imala jednu od najjačih vojski u regiji. Zahvaljujući svojoj vojsci, država je bila u mogućnosti da se širi. Sabejska država je pokorila područja stare Qatabijske države. Imali su mnoge posjede na afričkom kontinentu. 24.-te g. p.n.e. tokom jednog putovanja na Magrib, Sabejska vojska je pobijedila vojsku Marka Aelija Galija, guvernera Egipta za Rimsko carstvo, koje je tada definitivno bilo najjača država.
Saba se može opisati i kao država koja je vodila umjerenu politiku, ali ipak nisu oklijevali da upotrijebe silu kada je to bilo potrebno. Sa razvijenom kulturom i armijom, Sabejska država je bez sumnje bila jedna od “super moćnih” na tom području. Njihova neobično jaka armija je također opisana u Kur’anu. Izraz za komadante Sabejske vojske koji se spominje u Kur’anu, pokazuje veličinu samopouzdanja koju je armija imala. Komadanti se obraćaju ženskom vladaru (kraljici) države:
“’Mi smo vrlo jaki i hrabri’ - rekoše oni – ‘A ti se pitaš, pa gledaj šta ćeš narediti!’”
(Sura An-Naml, 33 ajet)
Glavni grad Sabe bio je Ma'rib, koji je, zbog svog prestižnog geografskog položaja, bio prilično bogat grad. Marib se nalazio na obali rijeke Adana i imao je položaj pogodan za gradnju brane. Zahvaljujući toj brani Sabejci su dostigli zavidan nivo napretka i razvoja. Glavni grad Marib bio je jedan od najrazvijenijih gradova tog perioda. Plinije ga opisuje kao grad ispunjen zelenilom.
Brana u Ma'ribu bila je visoka 16, široka 60 i duga 620 metara. Pretpostavlja se da se zahvaljujući brani navodnjavalo područje od 9600 hektara, od čega je 5300 hektara pripadalo južnoj, a 4300 hektara sjevernoj ravnici. Kur'anske riječi ''vrtovi, zdesna i slijeva'' aludiraju na ove dvije raskošne ravnice. Uz pomoć ove brane i sistema za navodnjavanje, Jemen se proslavio kao najbolje navodnjavano i najplodonosnije područje.
Francuz J. Holevy i Austrijanac Glaser su pisanim dokumentima dokazali da maribska brana postoji od veoma starih vremena. U dokumentima napisanim na himerskom dijalektu bilo je napisano da je ova brana činila plodnom zemlju u ovoj državi. Pretpostavlja se da je brana srušena 542. godine n.e.
Brana, koja je srušena navedene godine, prouzročila je poplavu, o kojoj se govori u Kur'anu, i uništila cijelu oblast.
Arheolog Werner Keller, isto tako, prihvata da se popuštanje brane (arim) desilo na način kako to Kur'an navodi, te kaže sljedeće: ''Postojanje jedne ovakve brane, te njeno rušenje i uništenje grada, dokazuje da se doista desio primjer vlasnika vrtova, koji se navodi u Kur'anu.''
(" Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.'' ( Saba', 15-16)
Najstariji izvori koji upućuju na narod Sabe su godišnje ratne hronike koje potiču iz vremena asirskog kralja Sargona II (722-705 g. p.n.e.). Pored toga što Sargon bilježi o narodu koji mu je plaćao poreze, također spominje i kralja Sabe, Yith’i-amara (It’amara).
Ovaj zapis je najstariji pisani izvor koji pruža informacije o ovoj civilizaciji. Ipak, ne bi bilo dobro izvlačiti zaključak da je kultura Sabe uspostavljena oko 700.-te g. p.n.e., oslanjajući se samo na ovaj izvor, jer je vrlo moguće da je Saba postojala izvjesno vrijeme prije nego je zapisano. Ovo znači da historija Sabe datira od prije. Zaista u knjigama Arad-Nannara, jednog od posljednjih kraljeva države Ur, upotrebljava se riječ “Sabum”, za koju se misli da znači “država Saba”. Ako ova riječ doista znači Saba, to govori onda da historija Sabe datira još od 2500.-te g. p.n.e. .Historijski izvori koji govore o Sabi, obično govore da je ovo bila kultura slična Feničanima, uključena naročito u trgovačke aktivnosti. Prema tome, ovi su ljudi posjedovali i upravljali nekim trgovačkim putevima koji su prolazili kroz sjevernu Arabiju. Pošto su Sabejski trgovci nosili svoju robu na Mediteran i u Gazu, i zbog toga morali prolaziti kroz sjevernu Arabiju, morali su dobiti dopuštenje od Sargona II, novog vladara čitavog područja ili mu platiti određeni porez. Kad su Sabejci počeli plaćati porez Asirskom kraljevstvu, njihovo ime se počelo bilježiti u analima ove države. Za Sabejce se zna u historiji da su bili civilizovan narod.
U zapisima vladara Sabe, često su upotrebljavane riječi kao što su “uspostaviti”, “posvetiti” i “graditi”. Ma’rib brana, koja je jedna od najvažnijih spomenika ovog naroda, govori mnogo o tehnološkom nivou kojeg su ovi ljudi dostigli. Ipak, ovo ne znači da je vojna snaga Sabejaca bila slaba; Sabejska vojska je bila jedan od najvažnijih faktora koji je doprinio da se ova kultura dugo održi.
Sabejska država je imala jednu od najjačih vojski u regiji. Zahvaljujući svojoj vojsci, država je bila u mogućnosti da se širi. Sabejska država je pokorila područja stare Qatabijske države. Imali su mnoge posjede na afričkom kontinentu. 24.-te g. p.n.e. tokom jednog putovanja na Magrib, Sabejska vojska je pobijedila vojsku Marka Aelija Galija, guvernera Egipta za Rimsko carstvo, koje je tada definitivno bilo najjača država.
Saba se može opisati i kao država koja je vodila umjerenu politiku, ali ipak nisu oklijevali da upotrijebe silu kada je to bilo potrebno. Sa razvijenom kulturom i armijom, Sabejska država je bez sumnje bila jedna od “super moćnih” na tom području. Njihova neobično jaka armija je također opisana u Kur’anu. Izraz za komadante Sabejske vojske koji se spominje u Kur’anu, pokazuje veličinu samopouzdanja koju je armija imala. Komadanti se obraćaju ženskom vladaru (kraljici) države:
“’Mi smo vrlo jaki i hrabri’ - rekoše oni – ‘A ti se pitaš, pa gledaj šta ćeš narediti!’”
(Sura An-Naml, 33 ajet)
Glavni grad Sabe bio je Ma'rib, koji je, zbog svog prestižnog geografskog položaja, bio prilično bogat grad. Marib se nalazio na obali rijeke Adana i imao je položaj pogodan za gradnju brane. Zahvaljujući toj brani Sabejci su dostigli zavidan nivo napretka i razvoja. Glavni grad Marib bio je jedan od najrazvijenijih gradova tog perioda. Plinije ga opisuje kao grad ispunjen zelenilom.
Brana u Ma'ribu bila je visoka 16, široka 60 i duga 620 metara. Pretpostavlja se da se zahvaljujući brani navodnjavalo područje od 9600 hektara, od čega je 5300 hektara pripadalo južnoj, a 4300 hektara sjevernoj ravnici. Kur'anske riječi ''vrtovi, zdesna i slijeva'' aludiraju na ove dvije raskošne ravnice. Uz pomoć ove brane i sistema za navodnjavanje, Jemen se proslavio kao najbolje navodnjavano i najplodonosnije područje.
Francuz J. Holevy i Austrijanac Glaser su pisanim dokumentima dokazali da maribska brana postoji od veoma starih vremena. U dokumentima napisanim na himerskom dijalektu bilo je napisano da je ova brana činila plodnom zemlju u ovoj državi. Pretpostavlja se da je brana srušena 542. godine n.e.
Brana, koja je srušena navedene godine, prouzročila je poplavu, o kojoj se govori u Kur'anu, i uništila cijelu oblast.
Arheolog Werner Keller, isto tako, prihvata da se popuštanje brane (arim) desilo na način kako to Kur'an navodi, te kaže sljedeće: ''Postojanje jedne ovakve brane, te njeno rušenje i uništenje grada, dokazuje da se doista desio primjer vlasnika vrtova, koji se navodi u Kur'anu.''
(" Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.'' ( Saba', 15-16)
Najstariji izvori koji upućuju na narod Sabe su godišnje ratne hronike koje potiču iz vremena asirskog kralja Sargona II (722-705 g. p.n.e.). Pored toga što Sargon bilježi o narodu koji mu je plaćao poreze, također spominje i kralja Sabe, Yith’i-amara (It’amara).
Ova brana se popravljala u 5. i 6. vijeku. Ipak, ti popravci nisu mogli spriječiti da se sruši 542. godine. Propast brane se desila zbog “poplave Arim” spomenute u Kur’anu koja je uzrokovala veliku štetu. Vinogradi, vrtovi i obrađivana polja Sabejskog naroda, koja su obrađivali stotinama godina, bila su potpuno uništena. Također je poznato da je Sabejski narod vrlo brzo ušao u period opadanja poslije uništenja brane. Kraj Sabejske države je došao na kraju, a počeo je uništenjem brane.
Kada gledamo Kur’an u svjetlu historijskih podataka, zapažamo da postoji bitno slaganje. I arheološki pronalasci i historijski podaci potvrđuju ono što je zapisano u Kur’anu. Kao što je spomenuto u ajetu, ovi ljudi koji nisu slušali opomene svog poslanika i nezahvalno odbijali vjeru, na kraju su bili kažnjeni strašnom poplavom. Ova poplava je opisana u Kur’anu u sljedećim ajetima:
“Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kojem su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ’Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’
Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu, i zamjenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.
Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?!” (Sura Saba, 15-17 ajet)
Kao što je istaknuto u prošlim ajetima, Sabejski narod je živio u području koje je bilo poznato po svojim izvanredno estetskim, plodonosnim vinogradima i vrtovima. Nalazeći se na trgovačkim putevima, država Saba je imala prilično visok standard življenja i bila jedan od najomiljenijih gradova tog vremena.Zbog toga što su polagali pravo na sva dobra (blagostanja) koja su imali, sve su izgubili. Kao što se ističe u ajetima, poplava Arim je uništila sve što su imali.
Čitajući o onome što je zadesilo Sabejce, saznajemo za katastrofu koja je zadesila zajednicu koja je, unatoč mnogobrojnim blagodatima, bila nezahvalna i ohola. Svi mi moramo znati da je Uzvišeni Allah, dž. š., Vlasnik svih dobara i da je Tvorac svih blagodati. Ne smijemo gubiti iz vida da Njemu pripada svaka hvala i da moramo nastojati da ne budemo kao narod Sabe.
''Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?! ''(Saba', 17)
Pripremila: Ahmedina Ummu Adijj Awf
Primjedbe
Objavi komentar