JEZIK I ČOVJEK
A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.”
Tema koju ćemo obrađivati u ovom poglavlju jeste značaj ljudske sposobnosti govora. Superiornost čovjeka kao bića i njegova sposobnost artikuliranog govora su u veoma tijesnoj vezi. Filozofija jezika, koja se pojavila u XX stoljeću i to što se, više nego ikada ranije, u ovom stoljeću najviše bavilo jezikom, potpuno je razjasnilo činjenicu da bez jezika čovjek ne bi bio čovjek.
I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!”
“Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”
“O Ademe,” – reče On – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!” (2:30-33)
U citiranim ajetima sure ”Al-Baqara” govori se o Allahovom stvaranju prvog čovjeka i njegovom nastanjivanju na Zemlji. Meleki, koji nisu razumjeli zašto je stvoren čovjek, kao stvorenje sklono prolijevanju krvi i izazivanju nereda, te su zatražili objašnjenje od Allaha, dž. š., Koji im je odgovorio da je On poznavalac nepoznatog, a kasnije im pokazuje Svoje superiorno stvaranje čovjeka, ukazujući pri tome na njegovu sposobnost govora.
“Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”
“O Ademe,” – reče On – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!” (2:30-33)
U citiranim ajetima sure ”Al-Baqara” govori se o Allahovom stvaranju prvog čovjeka i njegovom nastanjivanju na Zemlji. Meleki, koji nisu razumjeli zašto je stvoren čovjek, kao stvorenje sklono prolijevanju krvi i izazivanju nereda, te su zatražili objašnjenje od Allaha, dž. š., Koji im je odgovorio da je On poznavalac nepoznatog, a kasnije im pokazuje Svoje superiorno stvaranje čovjeka, ukazujući pri tome na njegovu sposobnost govora.
Tema koju ćemo obrađivati u ovom poglavlju jeste značaj ljudske sposobnosti govora. Superiornost čovjeka kao bića i njegova sposobnost artikuliranog govora su u veoma tijesnoj vezi. Filozofija jezika, koja se pojavila u XX stoljeću i to što se, više nego ikada ranije, u ovom stoljeću najviše bavilo jezikom, potpuno je razjasnilo činjenicu da bez jezika čovjek ne bi bio čovjek.
Bertrand Russell je jednom prilikom rekao da je do dvadesetih godina XX stoljeća na jezik gledao kao na nešto što se podrazumijeva, da ga je doživljavao kao oruđe koje se može koristiti bez posebne pažnje (Russell je tada bio u četrdesetim godinama, a napisao je zapažene filozofske studije koje su ga proslavile).
Poznati filozof Bryan Maggee smatra da isti stav ne važi samo za filozofe, već i za osobe poput književnika i pjesnika. Samosvjesnost u kontekstu korištenja jezika se, zapravo, razvila u XX stoljeću i bila jedna od vidljivih misaonih odlika ovog vremena.
Ovaj razvoj ne dolazi u značenju samo svojevrsnog površnog zanimanja riječima; on obuhvata i vjeru u temeljnim pitanjima. Ilustracije radi, postalo je jasno da moć apstraktnog razmišljanja, koje osigurava jezik, predstavlja najbitniji faktor u sveobuhvatnom poimanju realnosti u kojoj se izravno ne nalazimo, te u uspostavljanju veze sa našom okolinom. Mnogi vjeruju kako je to najbitnija odlika koja nas čini različitim od životinja. Iz tog razloga, prema mišljenju mnogih teoretičara, učenjem jezika čovjek postaje čovjek. Do skore prošlosti se nije znalo da jezik ima toliki značaj i sa aspekta zajednice, a i sa aspekta pojedinca.
Međutim, Kur’an prije 1400 godina posebno ističe da, unatoč svim mahanama, čovjek posjeduje tu izuzetnu odliku i ukazuje na to koliki značaj za čovječanstvo ima korištenje jezika. Oni koji se bave filozofijom znaju da se mnoge nove ideje u filozofiji zasnivaju na prethodno akumulirani znanjima. U okruženju gdje se vodi živa filozofska rasprava, na vidiku su nove ideje, bilo one krive, ili ispravne.
Poznato je da se u vrijeme i u području na kome je živio Muhammed, a. s., nisu prenosila filozofka iskustva, da se nije pridavala važnost filozofiji i da nije postojala ni atmosfera pogodna za filozofske rasprave. Eto, u jednom takvom periodu Kur’an upućuje na značaj korištenja jezika, čiji su značaj ljudi uspjeli dokučiti tek na kraju milenijskih iskustava. Premda, u periodu objave Kur’ana nije bilo dilema ni filozofskih promišljanja o jeziku.
Poznati filozof Bryan Maggee smatra da isti stav ne važi samo za filozofe, već i za osobe poput književnika i pjesnika. Samosvjesnost u kontekstu korištenja jezika se, zapravo, razvila u XX stoljeću i bila jedna od vidljivih misaonih odlika ovog vremena.
Ovaj razvoj ne dolazi u značenju samo svojevrsnog površnog zanimanja riječima; on obuhvata i vjeru u temeljnim pitanjima. Ilustracije radi, postalo je jasno da moć apstraktnog razmišljanja, koje osigurava jezik, predstavlja najbitniji faktor u sveobuhvatnom poimanju realnosti u kojoj se izravno ne nalazimo, te u uspostavljanju veze sa našom okolinom. Mnogi vjeruju kako je to najbitnija odlika koja nas čini različitim od životinja. Iz tog razloga, prema mišljenju mnogih teoretičara, učenjem jezika čovjek postaje čovjek. Do skore prošlosti se nije znalo da jezik ima toliki značaj i sa aspekta zajednice, a i sa aspekta pojedinca.
Međutim, Kur’an prije 1400 godina posebno ističe da, unatoč svim mahanama, čovjek posjeduje tu izuzetnu odliku i ukazuje na to koliki značaj za čovječanstvo ima korištenje jezika. Oni koji se bave filozofijom znaju da se mnoge nove ideje u filozofiji zasnivaju na prethodno akumulirani znanjima. U okruženju gdje se vodi živa filozofska rasprava, na vidiku su nove ideje, bilo one krive, ili ispravne.
Poznato je da se u vrijeme i u području na kome je živio Muhammed, a. s., nisu prenosila filozofka iskustva, da se nije pridavala važnost filozofiji i da nije postojala ni atmosfera pogodna za filozofske rasprave. Eto, u jednom takvom periodu Kur’an upućuje na značaj korištenja jezika, čiji su značaj ljudi uspjeli dokučiti tek na kraju milenijskih iskustava. Premda, u periodu objave Kur’ana nije bilo dilema ni filozofskih promišljanja o jeziku.
Primjedbe
Objavi komentar