Vanjska obilježja islama
1 - Izgovaranje šehadeta. Zbog hadisa: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu 'la ilahe illallah. Kada to kažu sačuvali su od mene svoje živote i imetke, osim ako ona (tj. riječ la ilahe illallah') to zahtjeva, (kao što 'la ilahe illallah' zahtjeva da se ubije oženjeni zinalučar ili onaj ko namjerno i bespravno ubije muslimana itd.), a njihov obračun je kod Allaha." Hadis je muttefekun alejhi.
Zatim hadis Usame ibn Zejda u kojem stoji da mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Zar si ga ubio nakon što je rekao 'la ilahe illallah."!? Hadis je, također, muttefekun alejhi.
Ko izgovori dva šehadeta, (misli se da posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik a ne da dva puta izgovori šehadet), smatraće se muslimanom, njegova krv i imetak su sačuvani i prema njemu će se ophoditi kao prema muslimanu, osim ukoliko ne učini djelo koje ruši islam. To zbog toga što riječi 'la ilahe illallah' imaju svoje uslove i stvari koje ih ruše. Neke od njih su nutarnje prirode i jedino ih Allah zna; a neke su spoljne i utiču na sud islamom u propisima dunjaluka, a to je ono što nas ovdje zanima.
Izgovaranje šehadeta, uz činjenje djela koje ga ruši i poništava, bez napuštanja i odricanja od takvog djela, neće koristiti ništa njegovom vlasniku, pa makar postio, klanjao i tvrdio da je musliman. Šehadet biva dokaz islama u smislu da je on (šehadet) ugovor između roba i njegova Gospodara o pridržavanju propisa šerijata, zadovoljstvu s Njim i pokoravanju Njemu, bez činjenja djela koje ga ruši. Stoga ukoliko osoba ispolji riječi ili djela koja ruše šehadet, nestaje zaštićenosti koju je stekao izgovaranjem šehadeta. Primjer tome je čovjek koji izgovori šehadet a i dalje čini sedždu kipu, ili izgovara šehadet a ne odriče se vjerovanja da je Isa bog. Ili izgovara šehadet a i dalje psuje Allahovu, tebareke ve teala, vjeru, ili pak govori šehadet a nije se okanio propisivanja zakona (oprečnih šerijatu) i suđenja po njima.
Rezime: Šehadet se ubraja u specifičnosti islama i onaj ko ga izgovori se smatra muslimanom, osim ako ne učini djelo koje ga izvodi iz vjere. Pa ako je postao murted (otpadnik) činjenjem djela koje ga izvodi iz vjere -mimo poricanja šehadeta - a i dalje izgovara šehadet, to mu neće koristiti sve dok ne ostavi djelo koje ga je izvelo iz vjere i pokaje se od njega.
Kašmiri, u svom djelu "Ikafaru el-mulhidin" (tekfir bezbožnika), na 63. stranici kaže: "Ko učini kufr negiranjem opće poznate stvari, poput zabrane alkohola, na primjer, mora se odreći takvog ubjeđenja (da bi bio musliman). Jer on u momentu u kojem kaže da alkohol nije zabranjen izgovara šehadet, zato se mora odreći ubjeđenja da alkohol nije zabranjen, kako to jasno preciziraju učenjaci šafijskog mezheba."
Da bi na kraju rekao: "Ako bi nakon toga izgovorio šehadet, iz navike, to mu neće koristiti sve dok se ne povrati od onoga što je rekao, (tj. u ovom slučaju da alkohol nije zabranjen), jer u takvom slučaju kufr se ne uzdiže samo izgovaranjem šehadeta."
Na ovo ukazuje i konsenzus ashaba po pitanju Kudame ibn Maz'una, da se od njega i njegovih drugova zatraži pokajanje. Pa ako potvrde zabranu alkohola biće bičevani (jer su pili alkohol smatrajući ga dozvoljenim za one koji vjeruju i koji se Allaha boje op.) u suprotnom postaju nevjernici i biće ubijeni. Ashabi ne bi podigli propis kufra njihovim izgovaranjem šehadeta jer oni nisu prestali izgovarati šehadet.
Na ovo, isto tako, ukazuje i ono što ulema spominje da jevrej, koji priznaje tevhid, postaje muslimanom ako izgovori samo drugi dio šehadeta, tj. posvjedoči da je Muhammed Allahov Poslanik. Međutim, izgovaranje prvog dijela šehadeta nije dovoljno da bi postao musliman jer je sebeb (uzrok) njegova kufra negiranje poslanstva Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Zato se neće donijeti sud o njegovom islamu sve dok se ne okane i odrekne tog kufra i ne prizna da je Muhammed Allahov Poslanik. Kao dokaz ulema navodi hadis Enesa, da je jedan jevrej rekao Allahovom Poslaniku :"Svjedočim da si ti Allahov Poslanik", nakon toga jevrej je preselio, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Klanjajte vašem drugu." (Mugni,knjiga o murtedu)
2 - Riječi čovjeka: 'Ja sam musliman', zbog hadisa Furata ibn Hajjana i potvrde Poslanika, salllallahu alejhi ve selleme, njemu. (Ahmed, Ebu-Davud)
Isto tako riječi: 'eslemtu' - prihvatio sam islam (pokorio sam se), ili pokorio sam se Allahu, zbog hadisa Mikdada, koji se nalazi kod Buharije i Muslima, u kojem stoji da je rekao: "O Allahov Poslaniče ako sretnem nevjernika i on se protiv mene bori i odsječe mi ruku, zatim se skloni iza drveta i kaže: 'Prihvatom islam, hoću li ga ubiti nakon što je to rekao?" "Nemoj ga ubiti" - odgovorio je Poslanik.Ibn-Kudame u "Mugniju", 'Knjiga o murtedu', kaže: "Ukoliko čovjek kaže: 'Ja sam mu'min' ili 'musliman', Kadi kaže da se ovim riječima smatra muslimanom. Zatim je spomenuo hadis Imrana ibn Husajna , koji se nalazi kod Muslima, u kojem stoji da su muslimani zarobili čovjeka iz Benu Akila i doveli ga Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "O Muhammede, ja sam musliman." Pa mu je Allahov Poslanik odgovorio: "Da si to rekao kada si imao vlasti nad sobom (tj. prije nego si bio zarobljen) uspio bi apsolutnim uspjehom."I kaže (tj. Ibn-Kudame): "Postoji mogućnost da se ovo odnosi na čovjeka koji je u osnovi nevjernik (kafir el-aslij) ili na onoga koji negira Allahovu jednoću. Što se tiče onoga ko čini kufr negiranjem Poslanika ili knjige (koju je Allah objavio) i slično tome, neće postati musliman tim riječima (ja sam musliman), jer možda vjeruje da je Islam ono na čemu je on. Svi novotari vjeruju da su muslimani, međutim, među njima ima onih koji su nevjernici."
Ova opaska je jako važna, jer veliki broj murteda, onih koji propisuju zakone, i njihovi pomagači koji se bore protiv Allahove vjere, tvrde da su muslimani. Ta tvrdnja im ne koristi, jer oni ustrajavaju na sebebu radi kojeg su postali murtedi, ne prestaju to činiti niti se toga odriču. Zato ovdje kažemo kao što smo rekli kada smo govorili o šehadetu: Osnova kod onoga ko to kaže (ja sam musliman ili riječi slične njima ) jeste islam sve dok ne učini djelo koje ga izvodi iz vjere. Činjenjem djela koje izvodi iz vjere više nije musliman, sve dok ne ostavi to djelo. Zatim, ukoliko povjerljivi čovjek od muslimana posvjedoči da se dotični okanio takvog djela i prihvatio islama to će se prihvatiti. Isto tako ukoliko čovjek koji je u osnovi nevjernik (kafir el-aslij) posvjedoči za sebe da je prihvatio islam to će se prihvatiti. Poput svjedočanstva Allahovog Poslanika a.s., Nedžašiji da je musliman, onda kada mu je klanjao dženazu, kako stoji u hadisu koji je muttefekun alejhi. Ashabi do tog momenta nisu znali da je on bio musliman, kako to spominje Šejhul-islam, čak su neki rekli: "Zar ćeš klanjati ovom kršćaninu a on je u svojoj zemlji", pa je Uzvišeni objavio: "A među kitabijama ima onih koji vjeruju u Allaha i ono što se vama objavljuje." (Alu-Imran, 199),
Isto tako, svjedočanstvo Abdullaha ibn Mesuda o islamu Sehla ibn Bejda', u priči o zarobljenicima Bedra. Hadis bilježi Hakim 3/21, Ahmed 1/383, i ostali. Pogledaj "El-bidaje ven-nihaje" 3/298.
Dokaz u ovom hadisu leži u riječima Abdullaha ibn Mesuda,radijallahu anhu, nakon što je Poslanik rekao: "Neka svako od vas ili otkupi ili ubije svog zarobljenika", pa je Abdullah ibn Mesud rekao: "Osim Sehla ibn Bejda on se ne smije ubiti jer sam ga čuo da spominje da je musliman," U "Istiabu" stoji: "Posvjedočio je (tj. Abdullah ibn Mesud za Sehla) jer ga je vidio u Mekki kako klanja." Na to je Allahov Poslanik rekao: "Osim Sehla ibn Bejda.
3 - Namaz, odvojeno ili u džematu.
Namaz se ubraja u specifičnosti pripadnika islama i ujedno obuhvata dva šehadeta. U hadisu Enesa, koji je već prethodio, stoji: "Ko klanja naš namaz, okreće se našoj kibli, i jede ono što mi zakoljemo, taj je musliman". U drugom hadisu stoji: "Ugovor između nas i njih je namaz, ko ga ostavi postao je nevjernik." Bilježi ga imam Ahmed, Ebu-Davud, Nesai i Tirmizi od Burejde merfuan.
Muslim bilježi od Džabira da je Allahov Poslanik rekao: "Između čovjeka s jedne, i širka i kufra s druge strane jeste ostavljanje namaza.“
Kurtubi u svom tefsiru kaže: "Ne postaje se vjernikom osim sa la ilahe illallah' mimo ostalih djela, izuzev namaza. Ishak ibn Rahavejh kaže: 'Složili su se (učenjaci) u vezi namaza na nečemu što se mimo njega nisu složili po pitanju ostalih djela, pa kažu: 'Ko je poznat po kufru, zatim ga ljudi vide da klanja, tako da otklanja puno namaza, a ne zna se da je izgovorio šehadet, presudićemo mu imanom.' Ulema ovo nije spomenula kada je u pitanju post ili zekat."' (tj. ukoliko je osoba poznata kao kafir pa vidimo kako daje zekat ili posti, to neće biti dovoljno da takvu osobu smatramo muslimanom, za razliku od namaza) "Džami' li ahkamil Kur'an 8/207.
Ibn-Kudame u "Mugniju" kaže: "Knjiga o imametu, poglavlje: kažu naši drugovi (učenjaci hanbelijskog mezheba): 'Ko obavlja namaz smatrat će se muslimanom, bez obzira nalazio se u islamskoj zemlji ili zemlji protiv koje se ratuje, klanjao sam ili u džematu."' Zatim je spomenuo hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ugovor između nas i njih je namaz, ko ga ostavi postao je nevjernik." Pa kaže: "Poslanik je namaz učinio granicom između islama i kufra. Ko klanja ušao je u okrilje islama, jer je namaz ibadet koji je specifičan samo za muslimane. Stoga, njegovo obavljanje ukazuje na islam, poput izgovaranja šehadeta."
I kaže, isto tako, u "Knjizi o murtedu" poglavlje: "Kada kafira vidimo da klanja smatraćemo ga muslimanom, bez obzira nalazio se u islamskoj zemlji ili zemlji protiv koje se ratuje, klanjao sam ili u džematu,..." pa sve do njegovih riječi: "Jer namaz predstavlja djela koja se razlikuju od djela nevjernika, stoga je specifičan samo za muslimane i neće se osoba smatrati muslimanom sve dok čovjek ne obavlja namaz, koji se razlikuje od namaza nevjernika okretanjem prema kibli, sedždom i ruku'om. U ovoj meseli nema razlike između kafira koji je u osnovi nevjernik i murteda. Jer, ono čime kafir postaje musliman, poput šehadeta, važi i za murteda." Završen skraćeni citat
Osim ako uzrok riddeta nije bila neka druga stvar mimo ostavljanja namaza ili njegova negiranja, tj. da je učinio neke od sebeba kufra ali i dalje klanja ne ostavljajući namaz. U tom slučaju ne vraća se islamu samo obavljanjem namaza, već se mora okaniti od djela koje ga je izvelo iz vjere, pokajati se i odreći takvog djela.
Zato Ibn-Kudame, nakon što je ovo spomenuo, kaže: "Osim ako se utvrdi da je učinio riddet nakon namaza ili da sebeb riddeta bude negiranje nekog farza, knjige ili poslanika, i tome slično od novotarija čiji počinioci smatraju sebe muslimanima. U takvom slučaju neće se smatrati muslimanom obavljanjem namaza, jer, on smatra namaz obaveznim i obavlja ga, pored toga što čini kufr."
Stanje takve osobe je poput stanja današnjih taguta, mušrika i njihovih pomagača koji štite njihove zakone. Među njima ima onih koji klanjaju ali mu njegov namaz ne koristi, tj. neće se smatrati muslimanom niti stiče pravo na zaštićenost (ismet), zbog toga što sebeb njegova kufra nije bio poricanje namaza, pa da ga smatramo muslimanom njegovim obavljanjem, već je sebeb njegova kufra bila druga stvar: prijateljevanje sa tagutom ili pomaganje njegova širka i kafirskih zakona, ili saučestvovanje u njihovom propisivanju i zakletvi na poštivanje istih i njihove zaštite... Takav čini kufr i uz to klanja i sebe smatra muslimanom. Zato je neophodno da se, pored toga što obavlja namaz i ostale stubove islama, pokaje i odrekne kufra kojeg čini, da bi ponovo bio musliman. Slučaj takvog čovjeka nije poput slučaja onoga ko je u osnovi nevjernik, a za koga obavljanje namaza znači da je prihvatio islam i izgovorio šehadet.
4 - Ezan i ikamet.
Ezan i ikamet se ubrajaju u specifičnosti islama zbog toga što obuhvataju šehadet, o kojem je bilo riječi. U hadisu Enesa, kojeg bilježi Muslim i drugi stoji: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi napadao u zoru, ukoliko bi čuo ezan ne bi napadao, a ukoliko ne, napao bi."I ovdje važi ono što smo već spomenuli, a to je, da se ovo odnosi na situaciju u kojoj sebeb riddeta bude stvar mimo negiranja islama u cjelini i obavljanja namaza, kao što je danas slučaj sa logorima širka i taguta, iz kojih se čuje ezan. To im (učenje ezana) neće koristiti, jer, oni nisu navjemici u osnovi već murtedi, čiji sebeb riddeta nije sustezanje od namaza, ezana i tome slično, gdje murted biva musliman ponovnim činjenjem tih djela od kojih se sustegao. Njihov riddet se ogleda u borbi protiv tevhida i njegovih sljedbenika i pomaganju širka. Većina njih klanja, uči ezan i ikamet i izgovara šehadet ali ustrajava u pomaganju širka i borbi protiv tevhida. Iz tog razloga, njihov povratak islamu ne biva učenjem ezana, jer oni ezan nisu ostavili niti su ga negirali, već biva odricanjem od sebeba širka i klonjenjem istih.
Spomenuli smo priču onih koje je Uzvišeni protekfirio u suri Beraet, (drugo ime sure Tevbe, op.), zbog njihova ismijavanja sa karijama (učačima kur'ana), pored toga što su klanjali, izgovarali šehadet, učili ezan i ikamet, i izašli sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džihad.
Kada su ismijavanjem postali nevjernici, njihova tevba se ogledala u ostavljanju ismijavanja i kajanjem zbog onoga što su učinili a ne ispoljavanjem namaza, ezana i tome slično, jer oni nisu postali nevjernici zbog sustezanja od obavljanja namaza ili zekata.
Što se tiče onoga ko ne ispolji nikakvo djelo koje izvodi iz islama, osnova kod takvog ukoliko ispolji učenje ezana ili ikameta jeste ismet (sačuvanost) imetka i krvi, sve dok se ne ispostavi suprotno tome. To je ono što je osnova, a ne nevjerstvo i odbacivanje ove osnove koju je postavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
5 - Hadždž.
Hadždž je obilježje islama i njegova očita i poznata specifičnost. Ne uzima se u obzir ono što Ibn-Kudame spominje u "Mugniju" da su mušrici obavljali hadž za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Na osnovu toga Ibn-Kudame spominje da se kafir neće smatrati muslimanom obavljanjem hadždža. Ovo se ne može uzeti u obzir, zbog toga što su mušrici, koji su smatrali da su na vjeri Ibrahima za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, saučestvovali sa muslimanima u obavljanju hadža, sve dok nije objavljena sura Beraet, u kojoj Uzvišeni kaže:
"0 vjernici, mnnogobošci su sama pogan (nedžes) i neka više ne dolaze na hadž Mesdžidi-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža." (Et-Tevba, 28).
I kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nakon ove godine mušrik ne može obavljati hadždž"
Nakon toga, pa sve do dan danas, situacija je takva da ne obavlja hadždž osim onaj ko tvrdi da je musliman, (time je hadždž postao od specifičnosti muslimana), osim ukoliko takav ne čini djelo koje ga izvodi iz vjere, kao što je slučaj sa tagutima i njihovim pomagačima i njima sličnim murtedima, kojima Saudija koja danas nadzire hadždž, dozvoljava da obave hadždž i uđu u Mesdžidul-Haram. Takvima hadždž, namaz i šehadet ne koristi u donošenju propisa njihova islama niti je to prepreka za njihov tekfir, jer je njihov kufr mimo ovih poglavlja i temelja. Zato se neće smatrati muslimanima sve dok se ne odreknu svoga širka, zakona i propisvanja istih (koji su oprečni šerijatu).
Većina njih izgovara šehadet, klanja i obavlja hadždž, ali čine stvari koje ih izvode iz vjere. To je zbog toga što kod njih šehadet ne znači odricanje od velikog širka i kufr u taguta. Zato, da bi ponovo bili muslimani, nije dovoljno da samo izgovore šehadet, već je neophodno da zaniječu svoje zakone i da Allaha Jedinog i Svemoćnog iskreno obožavaju. Kao što stoji u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ebu Malika el-Ešdžeija a on od svog oca da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže 'la ilahe illallah i zaniječe ono što se obožava mimo Allaha, krv i imetak mu je sačuvan, a njegov obračun je kod Allaha."
Pored toga što riječ tevhida obuhvata kufr u ono što se obožava mimo Allaha - što predstavlja rukn negacije u šehadetu - Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ipak to zasebno potvrdio i zasebno spomenuo da bi ukazao, da onome, ko ove riječi izgovara, a i dalje je ustrajan u obožavanju drugog mimo Allaha, ne odriče se širka niti niječe taguta, to neće koristiti niti sačuvati njegovu krv i imetak.
Primjedbe
Objavi komentar