Uloga intelekta (razuma) u Akidi (islamskom vjerovanju)


Akida ima dva glavna izvora:

- Allahovu Knjigu – Kur'an i

- Ono što je vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika Muhammeda (tj. sunnet), alejhi selam, jer Allahov Poslanik, alejhi selam, ne govori po svojim strastima. Njegove riječi su spuštena Božja Objava.

Tu je još konsenzus (idžma od Selefus-saliha, tj. prvih generacija); to je izvor, koji je zasnovan na Kur'anu i Sunnetu. (El-I'tisam 2252, Eš-Šatibi)

Što se tiče fitre (prirodnog stanja) i akla (zdravog razuma, intelekta), oni se slažu i potvrđuju ono što je došlo u Knjizi (Kur'anu) i sunnetu i sami su u stanju dokučiti osnovne stvari akide, međutim, ne mogu sami doći do detalja. Znači, akl i fitra općenito potvrđuju postojanje Boga (Allaha) i da je On Uzvišen, da mu je potrebno biti poslušan i da je potrebno samo Njega obožavati; i da On ima svojstva Uzvišenosti i Perfekcije. Takođe, zdrav i ispravan intelekt i fitra znaju, da je postojala potreba (u historiji) po Vjerovjesnicima, po slanju Poslanika i da mora postojati Ponovno Proživljenje i odgovaranje za djela – međutim to oni (akl i fitra) znaju samo općenito, ali ne poznaju detalje tog vjerovanja.

(Primjer za ovo je: Razuman čovjek može sam, bez objave, doći do spoznaje, da postoji Sudnji dan, ali on ne zna detalje šta će se sve dešavati na Sudnjem danu, kako je to opisano u Kur'anu i sunnetu. Primjer je isto tako postojanje Boga, ali detaljno vjerovanje u Boga, je moguće samo putem objave i do toga čovjek ne može sam doći sa svojim intelektom, op. prev.)

Međutim, što se tiče ostalih stvari Nevidljivog svijeta (Gajba), ne postoji mogućnost da (čovjek) to sam sazna i spozna u detalje, osim putem Kur'ana i sunneta, jer u suprotnom te stvari ne bi bile od Nevidljivog svijeta.

Kontradiktornost između Objave i između zdravog intelekta ne može postojati i ustvari je to nemoguće. Ako postoji konflikt između tih stvari, onda se daje prednost Objavi i Ona je odlučujuća (u tom konfliktu) (Šerh Akide Tahavijje, str. 140-141 od Ibn Ebil-Izza el-Hanefija. Te'arudil-Akl ma'an-Nakl, I/88-280 od Ibn Tejmijje), jer Objava dolazi od onoga, koji ne može pogriješiti po pitanju vjere (Poslanika), alejhi selam, a akl (intelekt) može pogriješiti. Akl (intelekt) je manjkava osobina ljudi; intelekt je otvoren za pogrješno shvaćanje, greške, zaborav, strasti, neznanje i nesposobnost. Tako je intelekt nešto što je definitivno manjkavo (a Objava nije, op. prev.).

Uzeto iz Mubahis fi Akida Ehlus-sunne wel džema'a, str. 28, od islamskog učenjaka Nasira el-Akla

Primjedbe