Ibrahim, alejhis-selam, dovio je Allahu riječima: "I ne osramoti me na dan kada će ljudi oživljeni biti, na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista doðe spasen biti." (Eš-Šu'ara, 87-89.) Rekao je Uzvišeni Allah opisujući taj dan: "Na dan kada će čovjek od brata svog pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i od sinova svojih. Toga dana će svaki čovjek samo o sebi brinuti." (Abese, 34-37.)
Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Jednog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pomoli se prema nama čovjek izrazito bijele odjeće, izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao.
Sjeo je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prislonio svoja koljena uz njegova, a ruke je stavio na svoja stegna, i zatim rekao: 'Muhammede, obavijesti me o islamu.'
Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš posjećujući Kabu, ako budeš u mogućnosti.' Na to će onaj nepoznati čovjek: 'Istinu si rekao.' Kaže Omer: 'Mi mu se začudismo, pita ga a zatim veli: 'Istinu govoriš.'
Onda taj čovjek reče: 'Obavijesti me o imanu.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahov kader – odredbu dobra i zla.' Na to nepoznati čovjek reče: 'Istinu si rekao, pa obavijesti me o ihsanu.'
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi.' Zatim nepoznati čovjek reče: 'Obavijesti me o Sudnjem danu (kada će nastupiti).' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to odgovori: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.'
'Pa obavijesti me o njegovim predznacima', reče nepoznati, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Kada robinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš gole, bose, siromašne čobane kako se nadmeću u gradnji.' Zatim taj nepoznati čovjek ode. Nakon nekog vremena Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me upita: 'Omere, znaš li ko je bio onaj što me je pitao?' Ja rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Onda Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'To je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.'"[1] Peti rukn: Vjerovanje u Sudnji dan, a obuhvata:
a) Vjerovanje da će se Sudnji dan desiti i da će Allah mrtve oživjeti. Rekao je Uzvišeni: "Zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti." (El-Mu'minun, 16.)
b) Vjerovanje u istinitost svega onoga što je Allah spomenuo u Svojoj Knjizi i što je vjerodostojno preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će se desiti na taj veliki dan, kao naprimjer: da će ljudi biti proživljeni goli, bosi, neosunećeni i bez ičega kao na dan kada su roðeni, vjerovanje u Havd – vrelo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovo zauzimanje za vjernike – šefat, Sirat-ćupriju, Džennet, Džehennem i drugo.
c) Vjerovanje u kaburski ispit, te užitak i patnju u kaburu.
d) Priprema za taj dan radom dobrih djela i ostavljanjem loših, jer ko u njega istinski vjeruje, mora se pripremati za taj veliki dan. Ibrahim, alejhis-selam, dovio je Allahu riječima: "I ne osramoti me na dan kada će ljudi oživljeni biti, na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista doðe spasen biti." (Eš-Šu'ara, 87-89.) Rekao je Uzvišeni Allah opisujući taj dan: "Na dan kada će čovjek od brata svog pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i od sinova svojih. Toga dana će svaki čovjek samo o sebi brinuti." (Abese, 34-37.) Nevjernik je onaj ko poriče proživljenje, jer time poriče riječi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te konsenzus islamskih učenjaka.
Rekao je Uzvišeni: "Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni, a to je Allahu lahko." (Et-Tegabun, 7.) Nevjernici lažu u svojoj tvrdnji da neće biti proživljeni, govore, kao što ih je Allah opisao: "Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi, govore oni.
A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagaðaju" (El-Džasije, 24). To je tvrdnja nevjernika ranije, a i danas, poriču proživljenje, a nemaju za to dokaza, osim što kažu: 'Kako će ljudi nakon što postanu prašina ponovo oživljeni biti? To je prosto nemoguće!' Zaboravljaju da ranije nisu nikako postojali pa ih je Allah stvorio.
Onaj ko ih je stvorio prvi put, još lakše, a Allahu je sve lahko, će ih drugi put stvoriti: "I Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren i govori: Ko će oživjeti kosti kada budu truhle? Reci: Oživjet će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio. On dobro zna sve što je stvorio." (Jasin, 78-79). Onaj koji je u stanju stvoriti nebesa i Zemlju i savršeno ih urediti, lahko će ponovo oživjeti čovjeka. Onaj koji na golu i suhu zemlju spusti kišu pa se mrtve sjemenke pokrenu i izrastu u bilje i drveće koje raða i daje plodove, lahko će oživjeti mrtve. Kaže Uzvišeni: "I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kada na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno. To je zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može." (El-Hadždž, 5-6.)
Zatim, kada ne bi bilo proživljenja, ne bi bilo razlike izmeðu vjernika i nevjernika, onih koji čine dobra djela i drugih koji čine rðava, sav ovaj svijet bio bi stvoren bez smisla i cilja. To ne priliči Mudrom Stvoritelju. Rekao je Uzvišeni: "Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je izmeðu njih, tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kada budu u Vatri! Zar ćemo postupati sa onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima." (Sad, 27-28.) Nikako, Uzvišeni Allah će nagraditi vjernike i kazniti nevjernike: "Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem!" (Eš-Šura, 7). Šesti rukn: Vjerovanje u Allahov kader – odredbu dobra i zla, a to obuhvata sljedeće:
a) Vjerovanje da Allahovo znanje obuhvata sve, veliko i malo, kao što je rekao: "I Allah sve zna" (El-Bekare, 282), i rekao je: "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi" (El-En'am, 59). Kada bismo pretpostavili da zrno pšenice padne na dno mora, zatim ga prekrije glib, iznad gliba voda, kada bi to bilo noću, u mraku, uz kišovito nebo prekriveno crnim oblacima, pored svega toga Allah zna za to zrno i svaki detalj vezan za njega, uz njegovu nebitnost i mizernost. Kako onda da ne zna o čovjeku kojeg je odlikovao nad mnogim stvorenjima. Allah zna čovjekov skriveni pogled pa i ono što je u njegovim prsima.
Rekao je Uzvišeni: "On zna poglede koji kriomice u zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (El-Gafir, 19.)
b) Vjerovanje da je Uzvišeni Allah zapisao u Levhil-Mahfuzu odredbe svega što će se desiti do Sudnjeg dana. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada je Allah stvorio pero, rekao mu je: 'Piši!' 'Gospodaru, a šta da pišem?', upita, a Allah reče: 'Piši sve što će se desiti!' Tada je zapisano sve što će se zbiti sve do Sudnjeg dana." [2]
c) Vjerovanje da sve što se desi, dobro ili loše, biva Allahovom voljom i htijenjem. To obuhvata sve, ono što Allah sam radi kao i ono što rade Njegovi robovi. Dokaz su riječi Allaha: "Da je Allah htio, ne bi se meðusobno oni poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli, neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi meðusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi." (El-Bekara, 253.)
Takoðer je rekao: "A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova neće!" (Et-Tekvir, 29). Pored toga, čovjeku je dat izbor i slobodna volja koju ne može poreći i on ne zna šta mu je Allah odredio, meðutim, zna šta Allah od njega traži pa je stoga dužan raditi ono što Allah od njega želi. d) Vjerovanje da je Allah tvorac svega. Rekao je Uzvišeni: "I koji je sve stvorio i kako treba uredio." (El-Furkan, 2.) Sve oko nas je Allahovo stvorenje: nebesa, Zemlja, mora, planine, rijeke, zvijezde, planete, ljudi itd. Ljudski pokreti i djela takoðer su stvoreni od Allaha; jer čovjek je stvoren pa su i njegove osobine i djela, takoðer, stvoreni.
Rekao je Uzvišeni: "A Allah stvara vas i ono što vi radite." (Es-Saffat, 96.) Musliman koji čvrsto i nepokolebljivo vjeruje u ovih šest ruknova ušao je u veći stepen islama koji se zove iman.
Bilješke u četvrtom dijelu:
[1] Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Iman, islam, ihsan i dužnost vjerovanja u odredbu Uzvišenog Allaha, br. 9.
[2] Ahmed, 5/317, br. 23083, Ebu Davud, knjiga: Sunnet, Poglavlje o kaderu, br. 4700 i Tirmizi, knjiga: Kader, br. 2155. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.
Primjedbe
Objavi komentar