TUMAČENJE HADISA DŽIBRILA, ALEJHIS-SELAM, 2-DIO

TUMAČENJE HADISA DŽIBRILA, ALEJHIS-SELAM, 2-DIO

Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Jednog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pomoli se prema nama čovjek izrazito bijele odjeće, izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao. Sjeo je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prislonio svoja koljena uz njegova, a ruke je stavio na svoja stegna, i zatim rekao: 'Muhammede, obavijesti me o islamu.'

Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš posjećujući Kabu, ako budeš u mogućnosti.' Na to će onaj nepoznati čovjek: 'Istinu si rekao.' Kaže Omer: 'Mi mu se začudismo, pita ga a zatim veli: 'Istinu govoriš.' Onda taj čovjek reče: 'Obavijesti me o imanu.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahov kader – odredbu dobra i zla.' Na to nepoznati čovjek reče: 'Istinu si rekao, pa obavijesti me o ihsanu.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi.' Zatim nepoznati čovjek reče: 'Obavijesti me o Sudnjem danu (kada će nastupiti).' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to odgovori: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.' 'Pa obavijesti me o njegovim predznacima', reče nepoznati, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Kada robinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš gole, bose, siromašne čobane kako se nadmeću u gradnji.' Zatim taj nepoznati čovjek ode. Nakon nekog vremena Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me upita: 'Omere, znaš li ko je bio onaj što me je pitao?' Ja rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Onda Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'To je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.'"[1]

Drugi rukn: Obavljanje namaza, a podrazumijeva sljedeće:

a) Da se namaz obavlja kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to činio, bez oduzimanja ili dodavanja.

b) Da se klanja u odreðenim vremenima, rekao je Uzvišeni: "Vjernicima je propisano da u odreðeno vrijeme molitvu obavljaju." (En-Nisa, 103) Onaj ko klanja namaz shodno svojim prohtjevima, kad završi druge poslove ili kad za namaz naðe vremena, nije izvršio ono što mu je Allah naredio.

c) Da se bude skrušeno i srcem prisutno u namazu, jer rekao je Uzvišeni: "Ono što žele, vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju." (El-Mu'mnun, 1-2) Namaz bez skrušenosti je poput tijela bez duše. Ne nareðuje se onom ko klanja odsutnog srca da ponovi namaz, meðutim, veličina nagrade je prema skrušenosti i prisutnosti srca.

d) Da se namaz obavlja u džematu, u Allahovim kućama, jer rekao je Uzvišeni: "I zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!" (El-Bekare, 43.)

Treći rukn: Davanje zekata, tj. davanje odreðenog dijela iz imovine na koju se daje zekat, onima kojima pripada, sprovodeći Allahovu naredbu i želeći Njegovu nagradu. Rekao je Uzvišeni: "I oni u čijim imecima bude odreðeni dio, za onoga koji prosi i onoga koji ne prosi." (El-Me'aridž, 24-25.)

Četvrti rukn: Post ramazana, tj. suzdržavanje od stvari koje kvare post od pojave zore pa do zalaska sunca, Allaha radi. Rekao je Uzvišeni: "O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili." (El-Bekare, 183.) Onaj ko nije u stanju postiti zbog bolesti ili putovanja, dužan je napostiti propuštene dane: "A ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti" (El-Bekare, 185). A ko nije u stanju napostiti zbog starosti ili trajne bolesti, dužan je za svaki dan nahraniti po jednog siromaha: "Onima koji ga jedva podnose, otkup je da jednog siromaha nahrane." (El-Bekare, 184).

Stvari koje kvare post uglavnom su poznate. Manje je poznato da post neće biti pokvaren osim uz tri uvjeta, a to su:

a) znanje da određeno djelo kvari post,

b) svjesno činjenje tog djela,

c) da bude učinjeno vlastitim izborom, bez prisile.

Takoðer se uvjetuje i znanje o vremenu posta. Ako bi postač jeo, vjerujući da još uvijek traje noć, a zatim se uspostavi da je zora svanula, post bi mu bio ispravan, jer je to uradio iz neznanja. Dokaz je hadis koji bilježi Buharija od Esme, kćerke Ebu Bekra, radijallahu anhuma, u kojem je rekla: "Iftarili smo jednog oblačnog dana za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je zatim granulo sunce." [2] Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, im nije naredio da naposte taj dan, što znači da im je post ispravan. Na to upućuje i ajet: "Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili šta nehotice učinimo!" (El-Bekare, 286). Takoðer je ispravan post onome ko nešto pojede ili popije iz zaborava. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko nešto pojede iz zaborava za vrijeme posta, neka upotpuni svoj post. Njega je Allah nahranio i napojio." [3]

Peti rukn: Obavljanje hadždža, tj. posjeta Allahove kuće u odreðenom vremenu, uz obavljanje hadžskih obreda s nijjetom ibadeta i pokornosti Allahu. Kaba je Allahova kuća. Posjetom Allahove kuće veliča se i slavi Uzvišeni Allah. Onaj ko vjeruje da se hadž može obaviti na nekom drugom mjestu, ili da posjeta nekog drugog mjesta ima vrijednost hadža, slavi i veliča nekog drugog mimo Allaha.

Da bi se ovaj rukn obavio neophodno je utrošiti novac i uložiti tjelesni trud. Stoga je obavezan samo onome ko je za to u mogućnosti, kao što je navedeno u časnom Kur'anu: "Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti" (Al Imran, 97). Onaj ko je tjelesno u stanju obaviti hadž, meðutim, materijalno stanje mu to ne dozvoljava, nije dužan obaviti hadž. Onaj ko je materijalno u stanju obaviti hadž, meðutim, tjelesno nije u mogućnosti i nema nade da će kasnije biti, zadužit će drugu osobu, koja je ranije izvršila ovu dužnost, da na njegovo ime obavi hadž.

Na ovih pet temelja stoji graðevina islama, a druga djela je upotpunjavaju. Da ime islam obuhvata i druga djela razumijemo iz hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o najboljem islamu pa je rekao: "Da nahraniš druge i da nazivaš selam onome koga znaš i koga ne znaš" [4]; te hadisa: "Od ljepote islama jednog čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče." [5]
Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio na pitanje o islamu, Džibril, alejhis-selam, reče: "Istinu govoriš!", pa mu se ashabi začudiše, jer obično onaj ko pita ne zna odgovor, dok potvrda upućuje da mu je odgovor poznat. Uz to, znanje s kojim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zna samo onaj ko je učio od njega, a taj koji je pitao nije viðen da je učio od Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, ili od učenih ashaba.

Bilješke u drugom dijelu:
[1] Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Iman, islam, ihsan i dužnost vjerovanja u odredbu Uzvišenog Allaha, br. 9.

[2] Buharija, knjiga: Post, poglavlje: Ako se iftari u ramazanu, a zatim se pojavi Sunce, br. 1858.

[3] Buharija, knjiga: Zakletve i zavjeti, poglavlje: Ko prekrši zakletvu iz zaborava, br. 6178, i Muslim, knjiga: Post, poglavlje: Nije pokvario post onaj ko iz zaborava jede, pije ili polno opći, br. 1952.

[4] Buharija, knjiga: Iman, poglavlje: Od islama je nahraniti druge, br. 12, i Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Razlika u stepenima islama i šta je najbolje u njemu, br. 56.

[5] Hadis bilježe: Ahmed, br. 1642, Malik u Muveta, knjiga: Džami'a, Poglavlje o lijepom ahlaku, br. 1402, Tirmizi, knjiga: Zuhd, Poglavlje o onome ko nešto kaže da bi zasmijao ljude, br. 2239, i Ibn Madže, knjiga: Fitne, poglavlje: čuvanje jezika za vrijeme fitne, br. 3966. Rekao je Tirmizi: garib, a imam Albani, rahimehullah, hadis je ocijenio vjerodostojnim.