Tekstovi prijetnje
.jpg)
1. Prijetnja vatrom
Imam Buharija bilježi od Abdullaha ibn Amra da je rekao: "Među poslugom Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,(tj. vodio je računa o stvarima i ratnoj opremi prilikom džihada) je bio čovjek po imenu Kerkere. Kada je preslio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "On je u Vatri." Pogledali su i kod njega našli ogrtač kojeg je ukrao od ratnog plijena."
Isto tako drugi hadis kojeg Buharija bilježi od Ebu-Hurejre da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko sebe uguši na ovom dunjaluku, u Vatri će, isto tako, gušiti svoju dušu. Ko se ubode, ubadaće sebe u Vatri. A ko skoči (pa se ubije) skakaće u Vatru."
Šejhul-islam kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se klanja dženaza onome ko je ukrao od ratnog plijena i osobi koja je sebe ubila. Kada bi takvi bili kafiri i munafici ne bi bilo dozvoljeno klanjati im dženazu." ("Medžmu'atul fetava" 10/358-359)
Isto tako i predaja koju bilježi Ebu-Davud od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi će odmicati od prvog safa pa će ih Allah odmaći u Vatru."
Isto tako i predaja u hadisu Ebu-Seida u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se ženama rekao: "Zaista sam vidio da ste vi većina stanovnika Vatre".Sama prijetnja Vatrom za činjenje određenog grijeha nije dovoljna da presudimo počiniocu takvog djela velikim kufrom, koji izvodi iz vjere, zato što imamo vjerodostojnih dokaza koji ukazuju da će među mu'minima griješnicima biti onih koji će ući u Vatru a zatim će njihov kraj biti poput kraja svakog muvehhida. Iz Vatre može izaći sebebom šefa'ata šefadžije čiji se šefa'at prima i kojim je Uzvišeni zadovoljan. A može izaći i Allahovom dobrotom i milošću, bez zauzimanja ijednog stvorenja, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojim stoji da će Uzvišeni reći: "Idite, pa kome u njegovom srcu nađete iman težine dinara izvadite ga iz Vatre." Potom kaže: "Idite, pa kome u njegovom srcu nađete koliko trun imana izvadite ga iz Vatre." Da bi na kraju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zauzeli su se vjerovjesnici, meleki i vjernici, pa će Silni reći: Ostao je Moj šefa'at, pa će šakom izvaditi ljude koji su postali ugalj. Zatim će biti bačeni u vodu džennetskih rijeka koja se zove voda života..." (Hadis broj 7439)
2. "Neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu"
U tekstove dvosmislena značenja spadaju isto tako riječi: "Neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu", pa čak i prijetnja "u njoj će vječito boraviti." Iščitavanjem šerijatskih tekstova vidi se da je čak i ta riječ dvosmislena značenja. Ukoliko pak dođe nakon riječi ebeden (zauvjek) onda neki kažu da ona ne dolazi osim kada je u pitanju veliki kufr. To spominje Šejhul-islam u "Fetvama" 7/42,51. ali i pored toga to ne tvrdi izričito već na dva mjesta kaže: "Neki kažu..."
Isto tako u dvosmislene tekstove spadaju forme: "Allah ih neće pogledati", "sa njima neće razgovarati" i "njih čeka bolna ili velika kazna." Sve spomenute forme mogu biti dvosmislena značenja i ne ukazuju kategorički na kufr. Dokaz tome je da se ove forme spominju kada je riječ o grijesima, mimo širka, za koje kategorički znamo da nisu kufr, uz to šerijatski tekstovi ukazuju da nisu djela velikog kufra.
Kaže Šejhul-islam: "Što se tiče velike kazne ona se spominje kao prijetnja u riječima Uzvišenog:
لَوْلَا كِتَابٌ مِنَ اللَّهِ سَبَقَ لَمَسَّكُمْ فِيمَا أَخَذْتُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ
"Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli."(El-Enfal, 68)."Es-Sarimul meslul" 52. stranica.
Međutim, nije isti slučaj sa izrazom "sramna patnja", kako to Šejhul-islam spominje na istom mjestu u prethodnom izvoru, pa kaže: "Sramna patnja se ne spominje u Kur'anu osim kada su u pitanju nevjernici, kao što kaže Uzvišeni:
وَأَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُهِينًا
"A nevjernicima smo pripremili sramnu patnju " (En-Nisa', 37), i kaže:
فَبَاءُوا بِغَضَبٍ عَلَىٰ غَضَبٍ ۚ وَلِلْكَافِرِينَ عَذَابٌ مُهِينٌ
"pa su na sebe gnjev za gnjevom navukli! A nevjernicima pripada patnja sramna" (El-Bekare, 90)."
Zatim na 53. stranici kaže: "A Uzvišeni kaže:
وَمَنْ يُهِنِ اللَّهُ فَمَا لَهُ مِنْ مُكْرِمٍ
"A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti" (El-Hadždž, 18).
Poniženje, omalovažavanje i sramota su dodatna stvar pored bolne kazne, jer može se kazniti plemeniti čovjek bez da bude ponižen." Završen citat.
Zbog toga Šejhul-islam kao prioritetnije mišljenje smatra da se riječi Uzvišenog:
وَمَنْ يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَتَعَدَّ حُدُودَهُ يُدْخِلْهُ نَارًا خَالِدًا فِيهَا وَلَهُ عَذَابٌ مُهِينٌ
"A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!"(En-Nisa', 14), odnose na onoga ko je zanijekao farzove i omalovažava ih. (Pogledaj "Es-Sarimul meslul" 52. Stranica)
Ne vođenje računa o stvarima koje su spomenute, bez vraćanja tekstova prijetnja na druge tekstove koji ih pojašnjavaju, vodi ka pretjerivanju i griješenju u tekfiru. Tako su pojedini ljudi Allahove riječi:
وَمَنْ يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَإِنَّ لَهُ نَارَ جَهَنَّمَ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا
A onaj ko je Allahu i Poslaniku Njegovu nepokoran sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvjek ostati." (El-Džin, 23), shvatili općenito. Pomenuti ajet nisu ograničili Allahovim riječima:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
"Allah neće oprostiti da mu se širk čini, a oprosti će druge grijehe mimo toga onome kome on bude htio." (En-Nisa', 48).
Na osnovu toga protekfirili su zbog grijeha i nepokornosti, ne praveći razlike između kufra i širka s jedne i stvari od grijeha i nepokornosti, koje nisu kufr, s druge strane.
3. Prijetnja prokletstvomOd formi koje, isto tako, mogu biti dvosmislena značenja jeste prijetnja prokletstvom na jeziku Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radi činjenja određenog djela. Poput hadisa kojeg bilježi imam Ahmed 1/316, 2/97, i Ebu-Davud 3674, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, "prokleo alkohol, onoga ko ga cijedi i za kojeg se cijedi, ko ga pije, ko ga toči, ko ga nosi i onoga kome se nosi, ko ga prodaje i za koga se prodaje i onoga koji jede njegovu zaradu.Prokletstvo znači: udaljivanje i protjerivanje od milosti.
Ako zasebno uzmemo pomenutu prijetnju u hadisu, bez drugih tekstova koji je pojašnjavaju, to bi predstavljalo slijeđenje manje jasnih stvari, što predstavlja djelo onih čija su srca pokvarena. Međutim, ukoliko se vratimo drugim tekstovima, vidjećemo da je šerijatska kazna onome ko pije alkohol bičevanje a ne ubistvo, kao što je to u slučaju sa murtedom (otpadnikom). Ta činjenica ukazuje da onaj ko pije alkohol nije kafir, i da samo spominjanje prokletstva u šerijatskom tekstu u vidu dove nije dovoljno da počiniocu takvog djela - za koje se veže prokletstvo - presudimo kufrom.
Na ovo ukazuje, isto tako, i predaja koju bilježi Buharija u knjizi o kaznama, pod poglavljem: "Ono što se prenosi od kerahijeta-proklinjanja osobe koja pije alkohol, te da takav time ne izlazi iz vjere". Omer ibn Hattab, kaže da je za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojao čovjek po imenu Abdullah. Ovaj čovjek je zasmijavao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Poslanik ga je nekoliko puta bičevao zbog alkohola. Jednoga dana doveden je pred Poslanika, pa je Poslanik naredio da se bičuje. Neko od ljudi tada reče: "Allah ga prokleo, kako često pije alkohol!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Nemoj ga proklinjati, tako mi Allaha, ja ne znam osim da voli Allaha i Njegova Poslanika."Nakon toga Buharija je spomenuo drugu predaju od Ebu-Hurejre da je rekao: "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je doveden pijanica. Poslanik je naredio da se izudara. Neko od nas ga je udarao rukom, neko papučom a neko haljinom. Kada se udaljio neko od ljudi reče: "Šta mu je Allah ga ponizio!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Nemojte šejtanu pomagati protiv vašeg brata."Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "Nemojte šejtanu pomagati protiv vašeg brata", su jasan dokaz da proklinjanje, osobe koja pije alkohol, od strane Allahovog Poslanika ne znači da je time učinio kufr. Pijenje alkohola ga nije izbacilo iz okrilja imanskog bratstva.
A riječi Poslanika,, sallallahu alejhi ve sellem, "Nemojte ga proklinjati", su dokaz da općenito proklinjanje ne povlači nužno za sobom i pojedinačno proklinjanje.
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: Poslanik, je zabranio da se taj čovjek prokljinje - pored njegova ustrajavanja u pijenju alkohola - zbog toga što voli Allaha i Njegova Poslanika, pored činjenice da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo deset osoba po pitanju alkohola..."
Šejhul-islam je nakon toga spomenuo hadis a potom kaže: "Međutim, općenito proklinjanje ne iziskuje nužno i pojedinačno proklinjanje takve osobe koja posjeduje stvar koja je prepreka svojstvu prokletstva. Isti je slučaj i sa uopćenitim tekfirom i općenitom prijetnjom. Iz tog razloga općenita prijetnja u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika je uslovljena ispunjavanjem uvjeta i nestankom prepreka. Tako, na primjer, prijetnja neće - po konsenzusu muslimana - obuhvatiti osobu koja se pokajala od grijeha, niti osobu koja ima dobrih djela koja brišu loša, niti onoga za koga se zauzme šefadžija ili mu bude oprošteno..." ("Medžmu'atul fetava" 10/191)
Rezime bi bio: Prokletstvo u obliku dove, od strane Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dovoljno samo po sebi za donošenje suda o tekfiru. Primjer tome su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah prokleo kradljivca...", "Allah prokleo onoga ko mijenja granice zemlje...", "Allah prokleo onoga ko jede kamatu...", "Allah prokleo ženu koja spaja kosu i kojoj se spaja, koja se tetovira i kojoj se tetovira.. " i ostali tekstovi slični ovim.
Međutim, ukoliko prokletstvo dođe u vidu habera (obavijesti), i obuhvata prokletstvo dunjaluka i ahireta onda se to prokletstvo ne odnosi osim na kafira. Ovo spominje Šejhul-islam u "Es-Sarimul meslul" 41-43 str. kada govori o riječima Uzvišenog:
إِنَّ الَّذِينَ يُؤْذُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ لَعَنَهُمُ اللَّهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَأَعَدَّ لَهُمْ عَذَابًا مُهِينًا
"One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će ih i na ovom i na onom svijetu prokleti i sramnu im patnju pripremiti" (El-Ahzab, 57).
4. „Nije vjernik...“
U dvosmislene forme spada, isto tako, forma u kojoj se negira iman. Poput riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Vjernik dok čini zinaluk nije vjernik, vjernik dok pije alkohol nije vjernik i vjernik dok krade nije vjernik..." Hadis bilježi Buharija i Muslim od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu.
Prethodno je spomenuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao osobu koja je pila alkohol, "vašim bratom".
"Potvrđeno je da su neki ljudi za vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pili alkohol, ukrali i učinili zinaluk, pored toga Poslanik ni jednom od njih nije presudio kufrom, niti je prekinuo prijateljevanje između tih osoba i muslimana, već je bičevao prvog, odsjekao ruku drugom a bičevao trećeg. Uz to Poslanik je molio za njihov oprost i govorio: "Nemojte šejtanu pomagati protiv vašeg brata." ("Medžmu'atul fetava" 7/409, izdavačka kuća Ibn-Hazm)
Zatim, isto tako, primjer dvosmislenih formi u kojima se negira iman jeste hadis: "Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."Muttefekun alejhi.
- Zatim hadis: "Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli." Bilježi ga Muslim.
- Zatim hadis: "Nije vjernik onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija." Bilježi ga Hakim 4/165 od Enesa merfuan.
- Zatim hadis: "Tako mi Allaha neće vjerovati..., onaj od čijeg zlo. nije siguran njegov komšija." Bilježi ga Buharija i Muslim.
- Zatim hadis: "Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegova roditelja, djeteta i svih ljudi." Bilježi ga Buharija.
I još puno drugih hadisa...
Gore spomenute forme su dvosmislena značenja i nije dozvoljeno tvrditi da se pomenuta negacija odnosi na negaciju osnove imana, i na osnovu toga protekfiriti svakog ko potpada pod ovu prijetnju.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se prema ljudima koji su radili mnogo veće grijehe od ovih, ophodio kao sa muslimanima. Nije ih tekfirio niti nad njima sprovodio kaznu riddeta. Stoga, neophodno je ove takstove shvatiti shodno drugim tekstovima koji ih pojašnjavaju. A osnova ehli-sunneta u ovome su riječi Uzvišenog:
"Allah neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće druge grijehe mimo toga onome kome on bude htio." (En-Nisa ,48).
5. „Nije od nas“U dvosmislene forme spada isto tako forma "nije od nas."
Primjer tome su sledeći hadisi:
- "Nije od nas onaj ko nije samilostan prema mladim i ne poštuje starijeg." Bilježi ga Buharija u "Edebul Mufred" 358.
- "Nije od nas onaj ko nas vara niti onaj ko na nas podigne oružje." Bilježi ga Muslim.
- "Ko se pouči streljaštvu, zatim ga ostavi, nije od nas." Bilježi ga Muslim od Ukbe ibn Amira, merfuan.
Da se ovdje ne radi o velikom kufru koji izvosi iz vjere, pojašnjava drugi rivajet istog hadisa u kojem stoji: "takav čini grijeh."
Ovi i njima slični hadisi sadrže formu koja je dvosmislena, zato nije dozvoljeno donijeti sud tekfira samo na osnovu pomenute forme. Ali, kako kaže Šejhul-islam, ova forma potpada pod prijetnju i ukazuje na manjkavost vadžib imana. Kaže rahimehullah:"Negiranje imana od strane Uzvišenog, određenoj osobi, ne biva osim zbog manjkavosti stvari koja je osoba bila obavezna učiniti po pitanju imana. Takva osoba biva izložena prijetnji a nije od onih koji zaslužuju općenito obećanje, (za ulazak u Džennet, op.). Isti je slučaj sa hadisom "nije od nas onaj ko nas vara niti onaj ko na nas podigne oružje." Sve to potpada pod ovo poglavlje i ne dolazi osim po pitanju onoga ko ostavi ono što je Allah obavezao ili učini ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili. Takva osoba je ostavila iman koji mu je obavezan, (tj. imanul vadžib), i zbog toga mu se negira ime imana i nije od mu'mimina koji zaslužuju obećanje i koji su sačuvani prijetnje. " "Medžmu'atul fetava" 7/30,31.
6. „Neće osjetiti miris Dženneta...“
U dvosmislene forme spada isto tako forma prijetnje "Allah mu je zabranio Džennet ", ili"neće ući u Džennet", ili "neće osjetiti miris Dženneta."Primjer tome su sledeći hadisi:
- "U Džennet neće ući onaj ko kida rodbinske veze." Bilježi ga Buharija i Muslim.
- "U Džennet neće ući osoba čijeg zla nije siguran njegov komšija." Bilježi ga Muslim. Ovaj hadis pojašnjava drugi hadis kojeg bilježi Ebu-Davud od Ebu-Hurejre, u priči o čovjeku koji je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svog komšiju. Poslanik mu je naredio da sabura a nije protekfirio njegovog komšiju. Zatim mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da svoje stvari iznese na put pa je to i učinio. Kada su ga ljudi upitali o sebebu radi kojeg je iznio svoje stvari obavijestio ih je o ezijetu kojeg mu komšija čini. Ljudi su tada počeli proklinjati njegovog komšiju. U hadisu ne stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio sa takvim komšijom kao sa murtedom.
Zato, imam Nevevi, u komentaru Muslimove zbirke u poglavlju imana, kaže: "O značenju riječi "neće ući u Džennet" i njima sličnim, ima dva odgovora: Prvi: da se to odnosi na onoga ko ohalali činjenje ezijeta pored toga što zna da je to zabranjeno. Takav je kafir i u Džennet neće ući nikako. Drugi: to znači neće ući u Džennet onda kada oni uspješni, kada im se njegova vrata otvore, budu ušli u njega, već će zakasniti. Potom će ili biti kažnjen a možda će mu i biti oprošteno. Ova dva tumačenja smo spomenuli iz razloga što je mezheb sljedbenika istine da onaj ko umre na tevhidu ustrajavajući u činjenju velikih grijeha, slučaj takvog je kod Allaha tebareke ve teala; ako bude htio oprostiće mu i uvesti ga u Džennet, a ako bude htio kazniće ga pa potom uvesti u Džennet. A Allah najbolje zna.""Šerhu sahihil Muslim" 2/15-16.
Šejhul-islam, isto tako, ima odgovor na pomenuto pitanje iz ove oblasti, kojeg je spomenuo u "Fetvama" 7/413, kada je spomenuo riječi uleme, da se negacija ulaska u Džennet ne odnosi na općenitu negaciju, (tj. da nikada neće ući u Džennet), već se odnosi na ograničenu negaciju po pitanju onih koji će najprije ući u Vatru pa potom u Džennet.
7. "Džahilijet", "odričem se...", "nema zimmeta"
U dvosmislene forme spada isto tako forma "džahilijjet", ili "dzahillijetski običaj", ili"džahilijjetska smrt"
U dvosmislene forme spada isto tako forma "ja se odričem onoga ko učini to i to ", ili"takav nema zimmeta (zaštite)."- Poput hadisa: "Nema zimmeta onome ko boravi sa mušricima u njihovim naseljima."Bilježi ga Taberani u "Kebiru".
- "Ko zanoći na krovu kuće bez zaštite (ograde) pa padne i umre, takav nema zimmeta. I ko zaplovi morem kada je ono uzburkano pa umre takav nema zimmeta." Bilježi ga Ahmed 5/79.
U drugim hadisima se pojašnjava da se pod ovim formama ne misli na kufr koji izvodi iz vjere, već da se pod ovim misli na gubljenje prava na krvarinu. U prvom primjeru u slučaju kada muslimani ubiju takvog zajedno sa mušricima, a u drugom primjeru ukoliko padne sa krova ili se udavi u moru.
U pojašnjenju prvog primjera Ebu-Davud, Tirmizi i Ibn-Madže, prenose od Džerira Ibn Abdullaha da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao pohod na Has'am. Neki ljudi su potražili utočište činjenjem sedžde ali su bili ubijeni. Kada je to čuo Allahov Poslanik, naredio je da se plati pola krvarine i rekao: "Ja se odričem svakog muslimana koji boravi među mušricima." Upitali su: "Zašto o Allahov Poslaniče?" "Oni se zajedno ne mogu spojiti," odgovorio je Poslanik.
U pojašnjenju drugog primjera Taberani prenosi od Abdullaha ibn Džafera da je Allahov Poslanik rekao: "Ko nas noću napadne nije od nas, i ko zanoći na krovu bez zida pa preseli njegova krv je heder (tj. ne zaslužuje krvarinu)"
8. Kufr
Pojašnjeno u prijašnjem postu "Kufr dune kufr".
Ne pravljenje razlike između ovih formi, i smatranje da se one odnose na veliki kufr koji izvodi iz vjere, bez izlaganja takvih formi na tekstove koji ih pojašnjavaju, predstavlja krupnu stvar koju neće učiniti osim osoba koja ne mari za svoju vjeru.
Primjedbe
Objavi komentar