"O Vjerovjesniče,
reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine
svoje niza se. Tako će se najlakše
prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je. /59/ Ako se
licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži - ne okane,
Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi
tvoji u njoj ostati, /60/ prokleti neka su! Gdje god se nađu, neka budu
uhvaćeni i ubijeni /61/ prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su
bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći!" /62/
Uzvišeni Allah naređuje
Svome Poslaniku, s.a.v.s., da naredi vjernicama, posebno svojim ženama, i
kćerkama, zbog posebne časti koju uživaju, da na se spuste svoje zastore kako
bi se razlikovale od obilježja džahilijetskih žena i robinja.
"Džilbab" je prekrivač. To
vele Ibn-Mes'ud, Ubejde i Katade i drugi. On je sličan današnjem
"izaru". El-Dževheri veli da je džilbad ogrtač. Ali Ibn Ebi-Talha
prenosi od Ibn-
-Abbasa: "Allah naređuje vjernicama da, kada iz svojih kuća izlaze zbog
neke potrebe, pokriju lica preko glave se svojim džilbabom i da ostave
nepokriveno samo jedno oko." Muhammed ibn Sirin kaže: "Pitao sam
Ubejdea es-Selmanija o riječima Uzvišenog Allaha: "neka spuste haljine svoje niza se", pa je pokrio lice i
glavu, a ostavio otkriveno samo lijevo oko. Ikrime veli: "Pokrit će otvor
na prsima džilbabom koji će spustiti preko njega." Ibn Ebi-Hatim prenosi
da je Umm-Seleme rekla nakon što je objavljen ovaj ajet da su ensarijske izašle
kao da su im na glavama gavranovi, a na sebi su imale crne prekrivače. Ez-Zuhri
je pitan o djevojčici pa je rekao: "Ona je dužna da obuče himar, a ne
džilbab." Riječi Uzvišenog:
"Tako
će najlakše prepoznate biti pa neće napastvovane biti." Mudžahid veli:
"Umotat će se u u džilbab, pa će se znati da su slobodne žene, te ih
pokvarenjaci neće uznemiravati ili sumnjičiti.
Riječ Uzvišenog: "A Allah prašta i Milostiv je",
to jest ono što je bilo u danima džahilijjeta, kada nisu za to znale. Potom
Allah prijeti munaficima, a to su oni koji očituju vjerovanje, a u sebi
skrivaju nevjerovanje.
"Oni
čija su srca bolesna" su
bludnici,
"a oni koji po Medini šire laži", tj. oni koji govore: "Došli su
neprijatelji i došli su ratovi", što je laž i potvora. Ukoliko ne prestanu
sa tim i ne vrate se Istini
"Mi ćemo
ti vlast nad njima prepustiti", tj. Mi ćemo ti nad njima vlast dati,
"i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj
ostati", tj. u
Medini. "prokleti neka su",
protjerani i udaljeni,
"gdje god se
nađu", tj. gdje god budu "neka budu uhvaćeni", jer su
poniženi i malobrojni,
"i
ubijeni." Potom Uzvišeni veli:
"prema
Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali!", tj.
ovo je Njegov zakon važeći za munafike u slučaju kada oni prevrše granicu u
svojoj dvoličnosti i nevjerovanju. U tom slučaju pristralice vjerovanja bivaju
upućeni na njih i oni ih poražavaju.
"A
ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći", tj. Allahov zakon da
munafici bivaju poraženi je nepromjenjiv.
Primjedbe
Objavi komentar