Šejh Imam Muhammed b. Adul-Vehab,rahimehullah, kaže: "Islam kao vjera neće biti valjana, kod osobe, osim sa odricanjem od ovih, tj. svih taguta koji se obožavaju mimo Allaha, i njihovog proglašavanja nevjernicima. Kao što Uzvišeni kaže (u prijevodu ajeta): "Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu." (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
(Dureru sunnije 10/53)
Dalje kaže šejh Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala: "Znaj, Allah ti se smilovao, da Allahova vjera biva:
Na srcu sa ubjeđenjem, sa ljubavlju i mržnjom. Na jeziku izgovaranjem, i izbjegavanjem izgovaranja kufra. A udovima biva obavljanjem ruknova islama, izbjegavanjem djela radi kojih se čini kufr. Pa, ako bilo šta od ovo troje nedostaje, onda je čovjek počinio kufr i otpao je od islama.
Primjer srčanih djela je, kao da misli kako je većina ljudi u pravu zbog svog ubjeđenja u pogledu živih i mrtvih, navodeći dokaz kako je većina ljudi u tome. On je kafir koji smatra Vjerovjesnika , lažovom, makar on to i ne izgovorio svojim jezikom i ne djelovao osim sa tevhidom. Isto tako ako posumnja, ne znajući sa kime je istina, on, iako nije smatrao Vjerovjesnika , lažovom, isto tako ga nije ni potvrdio. Nego kaže: 'Valjda će Allah pojasniti istinu'. Dakle, kao da je u sumnji, on kao takav je murted (otpadnik ili heretik), makar i ne izgovarao osim tevhid.
Primjer jezika je, da povjeruje u istinu i da je voli, da negira kufr i da ga mrzi, ali da govori kako bi se dodvorio stanovnicima Ihsae, stanovnicima Mekke i drugim, radi njihovog položaja, bojeći se od njihovog zla. Ako napiše govor u kojem direktno hvali njih i ono na čemu su oni, ili da spomene da se ostavio onoga na čemu je bio, misleći time da će ih prevariti, ubjeđen u svom srcu da mu to neće naštetiti, ovo je takođe od vidova njegove zanesenosti i obmanjenosti.
To je značenje Allahovih Subhane riječi (u prijevodu ajeta):
مَن ڪَفَرَ بِٱللَّهِ مِنۢ بَعۡدِ إِيمَـٰنِهِۦۤ إِلَّا مَنۡ أُڪۡرِهَ وَقَلۡبُهُ ۥ مُطۡمَٮِٕنُّۢ بِٱلۡإِيمَـٰنِ وَلَـٰكِن مَّن شَرَحَ بِٱلۡكُفۡرِ صَدۡرً۬ا فَعَلَيۡهِمۡ غَضَبٌ۬ مِّنَ ٱللَّهِ وَلَهُمۡ عَذَابٌ عَظِيمٌ۬ (١٠٦) ذَٲلِكَ بِأَنَّهُمُ ٱسۡتَحَبُّواْ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَا عَلَى ٱلۡأَخِرَةِ
"Onoga koji zaniječe Allaha nakon što je u Njega vjerovao – osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu."
(prevod značenja sure En-Nahl, 106 – 107)
Onaj ko spozna ovo uvidjet će da je opasnost ogromna i žestoka, uvidjet će veličinu potrebe za podučavanjem i opominjanjem. Ovo je značenje u njegovih riječi ubjeđenost u otpadništvo, govorom, ubjeđenošću, sumnjom ili djelom, a Allah najbolje zna." (Dureru sunnije 10/87 – 88)
Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehullahu teala, u pojašnjenju Kitabu tevhid, kaže: "Njegove riječi da 'Onaj ko posvjedoči La ilahe illallah' tj. da onaj ko je izgovori shvatajući njeno značenje, djelujući po onome što nalaže, tajno i javno, onda u pogledu šehadeta mora posjedovati znanje, ubjeđenje i djelo, shodno onome na šta ukazuje. Kao što je Uzvišeni Allah rekao:
إِلَّا مَن شَهِدَ بِالْحَقِّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
"Moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju." (prijevod značenja sure Ez-Zuhruf, 86)
Što se tiče njenog pukog izgovaranja bez znanja, ubjeđenja i djelovanja po onome što nalaže - kao što je odricanje od širka te iskrenosti u riječima i djelima, riječima srca i jezika, djelima srca i udova - nema nikave koristi, po konsenzusu." (Fethul medžid str. 39 – 41)
Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin,rahimehullah, kaže: "Potvrda tevhidur-rububijeta, a to je da je Allah Subhanehu ve Te’ala, stvoritelj svega i Njegov vladar i pokretač, je nešto što mora potvrditi musliman i kafir, ali čovjek time neće postati muslimanom sve dok ne ispuni tevhidul-uluhijet, u kojeg su pozivali poslanici i što su odbili mušrici da potvrde. Time se raspoznaje musliman od mušrika, i stanovnici dženneta od stanovnika Vatre." (Akidetu muvvehidin ve redd alla ddullal vel mubtediin. Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 11.)
Šejh Sulejman b. Abdullah, Allah da im se obojici smiluje, kaže: Onaj ko dođe sa šehadetom, a robuje nekom mimo Allaha, onda nije došao sa suštinom šehadeta, makar ga i izgovarao. Isto kao što su jevreji govorili da nema drugog boga osim Allaha a činili su širk. Puko izgovaranje šehadeta nije dovoljno u islamu, bez postupanja po njegovom značenju i ubjeđenju o čemu postoji konsenzus." (Tejsirul azizil hamid str. 154 -155.)
Šejh Abdur-Rahman b. Hasan kaže: "Učenjaci od selefa i halefa među ashabima, tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta, su se složili da čovjek neće biti musliman osim ako se ostavi velikog širka, odrekne se istog i onoga ko ga počini. Da ih mrzi, ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogućnosti i sposobnosti, uz iskrenost u svim djelima, radi Allaha, onako kako je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: 'Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ništa ne pripisuju od širka'." (Dureru sunnije 11 / 545)
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehab kaže: “A ti kome je Allah podario blagodat islama, i koji si spoznao da nema drugog boga osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš: 'Ovo je istina i ja se klonim svakog mimo Njega, ali se neću suprostaviti mušricima, niti ću o njima išta govoriti'. Nemoj misliti da ćeš na taj način postići svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora postojati mržnja protiv njih, protiv onih koji njih vole, njihovo kuđenje i iskazivanje neprijateljstva protiv njih. Kao što su tvoj otac Ibrahim, i oni koji su sa njim, rekli:
إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ
"Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (prevod značenja sure El-Mumtehine, 4)
Ili kada Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu". (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
I kaže Uzvišeni:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!" (prevod značenja sure En-Nahl, 36)
Ako bi čovjek rekao: 'Ja slijedim Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, i on je na istini, ali se neću protiviti Latu, Uza΄u, neću se protiviti Ebu-Džehlu i njemu sličnima, kakve ja imam veze sa njima'. Njegov islam neće biti valjan." (Dureru sunnije 2/ 109)
Primjedbe
Objavi komentar