Pripremio je Harun er-Rešid jelo, ukrasio svoju dvoranu za sjedenje i pozvao Ebul-'Atahija, te mu je rekao: «Opiši nam blagodati dunjaluka u kojima se nalazimo.« Ovaj mu odgovori (u stihovima):
»Živi kako misliš da je dobro
u hladu velelepnih dvoraca.«
Reče mu Er-Rešid: »Odlično, a zatim?«, pa mu ovaj reče:
»Dolazit će ti sve što budeš želio
i naveče i ujutro.«
Reče mu Er-Rešid: »Dobro, a zatim?«, Ebul-'Atahije odgovori:
»A kad duše do grkljana dopru
i prsa počnu hroptati
tada ćeš sigurno znati
da nisi bio osim u zabludi.«
Zaplaka Er-Rešid, a jedan od prisutnih reče Ebul-'Atahiju: «Vladar pravovjernih je poslao po tebe da bi ga razveselio, a ti si ga rastužio.« Er-Rešid reče: »Pusti ga. Zaista nas je vidio kao slijepe (u neznanju), pa je mrzio da nam se to poveća radi njega.«
Da, brate moj… smrt je dovoljan vaiz… Smrt je dovoljna da rani srce.. rasplače oči… odvoji od džemata… uništi strasti… i prekine želje.
Pa, o ti, zavedeni dunjalukom! O ti, koji se okrečeš od Allaha! O ti, koji si nemaran prema pokornosti svome Gospodaru! O ti, kojeg je svaki put, kada ga je neko savjetovao, strast navela da odbiješ savjet!
O ti, kojeg su zaokupile strasti i zavarale duge nade!
Da li si razmišljao o ovim trenucima ako ustraješ u onome u čemu si? Da li znaš šta ćete zadesiti prilikom smrti? Sigurno ćeš sada pomisliti u sebi: »Reći ću: La ilahe illAllah.«
Ne, brate moj… Ako ustraješ u svojoj propasti, nemaru i izbjegavanju, sve dok ti ne dođe smrt, onda to nećeš moći reći, nego ćeš poželjeti da se vratiš: »Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me da učinim kakvo dobro u onome što sam ostavio!' – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti.«[12] , jer će to govoriti kada već bude kasno.
Brate moj, da li znaš kada ćeš umrijeti…i gdje ćeš umrijeti? Ne tako mi Allaha, ti to sigurno ne znaš.
Pa zašto, onda, odgađaš pokajanje... I odlažeš povratak? Pročitaj ovu priču, možda ćeš se urazumiti.
Pričao mi je čovjek kojeg smatram iskrenim, a Allah najbolje zna o njemu, da je neki mladić imao saobraćajnu nezgodu, pa je jedan policajac požurio do auta da bi ga spasio. Našao je mladića na samrti. Čuo je hroptanje i krkljanje koje mu je na to ukazivalo, pa mu je rekao: »Reci: La ilahe illAllah!« Mladić je podigao kažiprst i rekao: »La ilahe illAllah«, a zatim je umro… Nakon što je mladić ogasuljen i nakon što mu je klanjana dženaza, otišao je ovaj policajac do kuće u kojoj je stanovala porodica ovog mladića da bi ih obavjestio da je njihov sin izgovorio šehadet prije nego što je umro. Kada je došao do njih, rekao im je: »Radujte se! Vaš sin je izgovorio šehadet prije nego je umro.« Oni su mu rekli: «Mi tebi javljamo radosnu vijest da se on pokajao Allahu samo dvije sedmice prije ovog događaja (udesa).«
»Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; Njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je pokajanje onih koji čine hrđava djela, a koji kad se nekom od njih približi smrt, govore: 'Sad se zaista kajem!'«[13]
Da, brate moj… »Smrtne muke će zbilja doći.«[14]
Zatvorili su mi oči i otišli su svi.
Razišli se nakon očajanja i požurili da kupe ćefine
Otišao je onaj koji je bio najpreči da požuri
Do onog koji kupa mrtve da dođe i ogasuli me.
Pa mi je došao jedan od njih i skinuo mi odjeću,
Ostavivši me nagog i odvojivši me samog.
Polio je vodu po meni i ogasulio me,
Tri puta polijevajući; te pozvao ljude sa ćefinima.
Obukli su mi odjeću koja nema rukava,
A moja putna opskrba postao je hanut[15], kada su me namirisali.
Položili su me u mihrab i stali iza imama,
Pa je klanjao i zatim me ispratio.
Klanjali su mi namaz koji nema ruku'a
Niti sedžde, ne bi li mi se Allah smilovao.
Zamisli šta će biti poslije toga dok budeš ulazio u mezarje nošen na ramenima ljudi, nakon što si bio onaj koji nosi i onaj koji posjećuje.
O da mi je znati šta će govoriti tvoja dženaza! Da li će govoriti: Požurite sa mnom! Požurite sa mnom! Ili će govoriti: teško meni, kuda idete sa mnom!?[16]
Zatim ćeš biti spušten u kabur, tvog najdražeg prijatelja… tvog najbližeg rođaka… I ostavit će te u pukotini zemlje… Zatim će poredati čerpiće na tvoj kabur… I svjetlost će biti skrivena za tebe… Zatim će početi sipati zemlju u tvoj kabur, pa će reći jedan od njih: »Tražite oprosta za svog brata i molite za njegovo učvršćenje, jer njega sada ispituju.« Zatim će otići i ostaviti te… Da ostavit će te samog u toj neprozirnoj tami… iznad tebe je zemlja… I ispod tebe je zemlja… I s tvoje desne strane je zemlja… I sa tvoje lijeve strane je zemlja… Zatim će se vratiti duša u tvoje tijelo… Doći će ti dva crno-plava meleka[17]… Jedan se zove Munkir, a drugi Nekir, pa će te posaditi ispred sebe, prekoriti te i pitati: «Ko je tvoj Gospodar? Koja je tvoja vjera? Ko je tvoj Poslanik?« Pa šta bi volio da odgovoriš?!
Ako si prilikom svoje smrti bio vjernik, koji se iskreno pokajao, Allah će te učvrstiti u tom stanju. »Allah će vjernike postojanom rječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu.«[18] Reći ćeš: «Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam, a moj Poslanik je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem.« Zatim će doći glas sa visine: »Istinu je rekao Moj rob. Pripremite mu mjesto u Džennetu, obucite ga iz Dženneta i otvorite mu džennetska vrata.« Doprijet će do tebe lijep i ugodan džennetski miris. Proširit će se tvoj kabur koliko tvoje oči mogu vidjeti… Zatim će doći čovjek lijepog izgleda, u lijepoj odjeći i lijepog mirisa, pa će ti reći: «Raduj se svojoj sreći! Ovo je dan koji ti je obećan.« Ti ćeš ga upitati: »Ko si ti što mi donosiš ovo dobro?« On će odgovoriti: »Ja sam tvoje dobro djelo.« Zatim će se otvoriti vrata Dženneta i vrata Džehennema, i reći će ti se: »Ovo bi bilo tvoje boravište da si bio neposlušan Allahu, a Allah ti ga je zamijenio sa ovim boljim.« Kada ugledaš ono što je u Džennetu, reći ćeš: »Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan…« O kakva će to biti sreća… kakva će to biti radost… i kakav će to uspjeh biti!
Međutim, ako bude rob, utječem se Allahu od toga, koji je upropastio svoj dunjaluk… ostavljao namaz… rugao se bogobojaznima… radio loša djela i umro na tome, pa da li znaš šta će odgovoriti kada ga upitaju meleci: »Ko je tvoj Gospodar? Koja je tvoja vjera? Ko je tvoj poslanik?« Odgovorit će: »Ah, ah, ne znam. Čuo sam ljude da su nešto govorili, pa sam i ja to govorio.« Pa će doći glas sa visine: »Laže, pripremite mu mjesto u Džehennemu i otvorite mu njegova vrata.« Do njega će doprijeti njegova vrućina i smrad. Stisnut će mu se kabur tako da će kosti kroz kosti prolaziti. Doći će mu čovjek ružnog izgleda u ružnoj odjeći, smrad će iz njega udarati, te će reći: »Teško tebi sa tvojim zlom! Ovo je dan koji ti je obećan.« Ovaj će ga upitati: »Ko si ti što mi donosiš ovu strašnu vijest?« Ovaj će odgovoriti: »Ja sam tvoje loše djelo.« Zatim će mu dovesti čovjeka koji slijep, gluh i nijem. U ruci će imati takvu kandžiju od željeza da, kad bi s njom udario brdo, pretvorio bi ga u prašinu. Tada će ga udarati njom da će od njega ostati samo prašina, a zatim će ga Allah povratiti u prvobitno stanje. Onda će ga udariti i drugi put, a on će jauknuti, tako da će ga čuti sve osim ljudi i džinna. Zatim će mu se otvoriti vrata Džehennema i pripremiti ležaj od vatre, a on će reći: »Gospodaru, odgodi Sudnji dan! Gospodaru, odgodi Sudnji dan!«[19]
Čovjek ima dan u kome će završiti svoj život,
u smrt i tijesan kabur u njemu će biti uveden
Srest će Munkira i Nekira koji će pitati,
kažnjavajući onoga ko bude zamuckivao.
Izašao je Alija ibn Ebi Talib, radijAllahu anhu, sa nekoliko ashaba na mezarje, pa, kada se približio kaburovima, reče: »O stanovnici kabura! Obavjestite nas o vama, ili da mi vas obavjestimo o nama! Što se tiče naših vijesti, pa imetak je već podijeljen, žene su se već poudale, a stanove su već naselili drugi.« Zatim je nakratko zašutao, okrenuo se prema svojim ashabima i rekao: »Što se tiče njih da govore, sigurno bi rekli: 'I onim što vam je potrebno za put snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'«[20]
»O ti, budući stanovniče kabura! Šta je to od dunjaluka što te obmanulo? Misliš li da ćeš ostati na njemu ili da će on ostati tvoj? Gdje je tvoja prostrana kuća? Gdje je tvoja fina odjeća? Gdje su tvoji mirisi i tamjan? Gdje su tvoje sluge i tvoja porodica (rodbina)? Gdje je tvoje lijepo lice? Gdje je tvoja nježna koža? Gdje je tvoje nježno tijelo? Šta će biti s tobom tri noći nakon što budeš ukopan… kada te insekti i crvi budu oštetili… ćefini izbušeni… boje izbrisane… meso pojedeno… kosti istruhle… organi se ukazali… rastrgli udovi… i iscurile zjenice na očne jagodice?«[21]
Kad tvoj kabur ne bi bio tebi zaštita,
zaudarale bi prostrane doline i brežuljci.
Stajao je Hasan el-Basri nad jednim kaburom i dugo gledao u njega, a zatim se okrenuo prema jednom čovjeku i upitao ga: »Šta misliš šta bi on (mejjit) radio kada bi izašao iz svog kabura?« »Pokajao se i spominjao Allaha«, odgovori ovaj, pa mu reče Hasan: »Ako to on ne može, pa možeš ti.«
Brate moj, kreni putem spasa
i spremi za svoju dušu prije smrti.
Ozbiljno se pripremi za ono što će doći
i ne zavaravaj se opsjenama života,
jer ti ćeš brzo umrijeti.
Pogledaj u svoju dušu. Šta si spremio da tvoj kabur bude bašća od džennetskih bašća?
Brate moj, kakvo bi volio da bude tvoje stanje na »Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, Dan kada će oni čuti istiniti glas – to će biti Dan oživljenja.«[22]
Kakvo bi volio da bude tvoje stanje »Na dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići«[23]
Kakvo će biti tvoje stanje »Kada se nebo rascijepi, i kada zvijezde popadaju, i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju«[24]
[12] El-Mu'minun, 99.-100.
[13] En-Nisa, 17.-18.
[14] Kaf, 19.
[15] Miris kojim se mirisu mejjiti (prim. prev.)
[16] Buharija, Nesa'i, Bejheki i Ahmed bilježe hadis: »Kada se dženaza postavi (položi), i ljudi je ponesu na svojim ramnenima, ako je dobra kaže: »Požurite!' Ako je loša, ona veli svojoj obitelji: 'Teško meni, kuda idete sa mnom?
[17] Ukopani će ih iz straha vidjeti kao takve (prim. prev.)
[18] Ibrahim, 27.
[19] Ovaj hadis prenosi Berra b. 'Azib radijallahu anhu, a bilježe ga Ebu Davud, Nesa'i, imam Ahmed i Hakim. Oni kažu da je hadis sahih po uslovima Buharije i Muslima. Hadis je dug i u potpunosti se nalazi u knjizi Propisi o dženazi učenjaka i muhaddisa, Muhammeda Nasiruddina el-Albanija.
[20] El-Bekare, 197.
[21] Dio govora iz vaza halife i zahida Omera b. Abdu-l-'aziza.
[22] Kaf, 41.-42.
[23] El-Mutaffifin, 6.
[24] El-Infitar, 1.-4.
Iz knjige: "Sjećat ćete se onoga što sam vam rekao - stanke za onoga ko želi spas"
Autor: Šejh Abdul Muhsin b. AbdirRahman b. Abdil Muhsin
Primjedbe
Objavi komentar