Morska voda je čista i halal je ono sto ugine u njoj..
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je neki čovjek1 došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, često putujemo morem, i sa sobom ponesemo malo vode. Ako bi tu vodu koristili za abdest, ne bi imali šta piti kada ožednimo. Da li nam je, u tom slučaju, dozvoljeno da se abdestimo morskom vodom?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Morska voda je čista (ar. tahur), i halal je (dozvoljeno je jesti) ono što ugine u njoj.”2
Ocjena hadisa
Sahih. Hadis su vjerodostojnim ocijenili Buharija, Hakim, Ibn Hibban, Ibn el-Munzir, Tahavija, El-Begavi, Hattabi, Ibn Huzejme i mnogi drugi.3
Opća pravna pitanja
Osim što predstavlja odgovor na konkretnu životnu dilemu, ovaj hadis nudi nekoliko važnih općih smjernica, koje bi muftija (učenjak, pravnik) morao imati u vidu prilikom pojašnjavanja i tumačenja vjerskih propisa. Naime, radi se o sljedećim smjernicama: 1. Razumijevanje šireg konteksta u kojem se dati problem, u vezi s kojim postoji nedoumica, desio, kao i okolnosti koje su dovele do njega, te stanje i potrebu direktnog učesnika u tom problemu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom odgovoru, nije se ograničio samo na propis uzimanja abdesta morskom vodom, nego je, uzimajući u obzir navedenu činjenicu, dao opći sud o morskoj vodi, tj. o njenoj čistoći, što ima znatno šire implikacije od jednostavnog odgovora “da, dozvoljeno je”. Njegove riječi: “Morska voda je čista (ar. tahur), i halal je (dozvoljeno je jesti) ono što ugine u njoj”, pored dozvole uzimanja abdesta morskom vodom, sugeriraju, također, dozvolu gusula, dozvolu konzumiranja onoga što ugine u moru, čistoću površine na koju dospije morska voda (tijela, odjeće, zemlje i slično). 2. Dozvoljeno je u odgovoru, uz traženi propis, navesti i druge njemu slične propise, ukoliko muftija procijeni da za to postoji potreba i da stanje onoga koji traži fetvu to iziskuje. U spomenutom slučaju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je procijenio da koliko god je ovim ljudima potrebno da znaju propis uzimanja abdesta morskom vodom, isto tako, ako ne i više, im je potrebno da znaju propis konzumiranja mesa uginulih morskih životinja. Ovo je upravo metodologija kojoj nas uči Kur’an, što možemo vidjeti na sljedećem kur’anskom primjeru. Kada su ashabi, radijallahu anhum, upitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome šta je dozvoljeno udijeliti kao sadaku, Allah, dželle šanuhu, je, kao odgovor na ovo njihovo pitanje, objavio: Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.”4 Pitanje se, dakle, ticalo vrste imetka koju je dozvoljeno udijeliti kao sadaku, a odgovor je, mimo toga, proširen i na kategorije kojima je dozvoljeno (preporučeno) dati sadaku, jer je poznavanje drugog jednako važno kao i poznavanje prvog, ustvari, ove dvije vrste poznavanja propisa zajedno čine jednu smislenu...
Primjedbe
Objavi komentar