Priče iz Kur’ana – Vlasnici rovova (Ibn Kesir)

Uzvišeni Allah kaže: ’’Tako mi neba sazviježđima oki­ćenog i Dana već određenog, i prisutnih, i onoga što će biti prisutno, — prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili! A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, — a Allah je svemu Svjedok. One koji vjer­nike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali — čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju.” (El-Burudž, 10.)

Muhammed ibn Ishak tvrdi da su oni živjeli nakon dolaska lsaa, a. s., ali drugi učenjaci se s njim ne slažu, tvrdeći da su živjeli prije njega. Kako bilo, mnogi uče­njaci su spomenuli da se ovakav događaj ponovio više puta.

Postoji Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hadis koji nam kazuje o onima koji su spomenuti u Čas­nom Kur’anu. Imam Ahmed kaže: “Rekao mi je Hammađ ibn Seleme, od Sabita, od Abdurrahmana, od Ebu-Lejle, koji kaže: ’Suhejb, r. a., prenosi da je Allahov Pos­lanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tako rekao: ’Nekada davno, prije vas, živio je jedan vladar koji je imao svoga čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, rekao je vladaru: ’Ja sam ostario i smrt mi se približila, pa mi daj jednoga dječaka da ga poučim čarolijama.’ Tako mu je vladar dao jednog dječaka. Na putu, između vladara i čarob­njaka, živio je jedan monah. Dječak je, jednom prili­kom, prolazeći pored monaha, navratio kod njega, pa mu se svidjelo kako govori. Kad bi došao Čarobnjaku, udarao bi ga i pitao gdje se zadržao. Kad bi se vratio svojima kod kuće, i oni bi ga udarali i pitali gdje se za­držao. Dječak se na to požalio monahu, pa mu je ovaj rekao: ‘Kad te bude htio udariti čarobnjak, reci da si se zadržao kod kuće, a kad te budu htjeli udariti kod kuće reci da si se zadržao kod čarobnjaka!’

Jednoga dana dje­čak je naišao na jednu ogromnu i strašnu životinju koja se ispriječila pred svijet tako da ne mogu prolaziti, pa je pomislio: ‘Danas ću vidjeti da li je Allahu draži monah ili čarobnjak.’ Uzeo je kamen i rekao: ’Bože, ako ti je draži monah od čarobnjaka, usmrti ovu životinju i neka ljudi prolaze!’ Zatim je bacio kamen, pogodio životinju i ubio je, pa je svijet počeo prolaziti. Kasnije je o svemu ovome ispričao monahu, pa mu je monah rekao: ’E moj sine, ti si bolji od mene i bit ćeš stavljen u iskušenje. Ako budeš stavljen na iskušenje, nemoj nikome govoriti za mene!’

Dječak je liječio slijepce, gubavce i druge bo­lesnike. Iscjeljivao je od svake bolesti. Vladar je imao jednog bliskog prijatelja, sugovornika, koji je oslijepio. Čuvši za dječaka, on mu je došao s bogatim darovima i rekao: ’Izliječi me, tvoje je sve što ovdje vidiš!’ Dječak je rekao: ’Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah. Ako u Njega vjeruješ, ja ću Allaha zamoliti da te izliječi.’ Ovaj je povjerovao, pa je dječak zamolio Allaha i izliječio ga.

 Zatim je ovaj otišao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo društvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: ’Hej ti, ko ti je vratio vid?’ On je odgovorio: ’Moj Gospodar!’ Na to je vladar rekao: ’Ja?’ Ovaj je odgovorio: ‘Ne, nego Allah, moj i tvoj Gospodar.’ Vladar je zatim upitao: ’Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?’ ’Imam, moj i tvoj gos­podar je Allah, rekao je. Zatim ga je počeo mučiti dok mu nije kazao za dječaka, a onda je naredio da mu se dječak dovede. Kad su ga doveli, upitao je: ’Sine, kako svojim čarolijama liječiš slijepce i gubavce i sve ove bo­lesnike?’ ’Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Gospodar’, odgovorio je. ’Ja?’, upitao je vladar. ‘Ne’, odgovorio je. ’Zar ti imaš drugog gospodara mimo mene?’, upitao je. On je odgovorio: ’Moj i tvoj Gospodar je Allah.’ Onda je i njega počeo mučiti dok mu nije kazao za monaha. Po­tom je doveden i monah, pa mu je rekao: ’Poreci svoju vjeru!’ Kada je ovaj odbio to učiniti, uzeo je pilu i raz­rezao mu glavu na dva dijela, koji su pali na zemlju. Za­tim je slijepcu rekao da porekne svoju vjeru, pa, kada je i ovaj to odbio, uzeo je pilu i njemu razrezao glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju. Onda je dječaku rekao da porekne svoju vjeru, pa, kada je i on odbio to učiniti, poslao ga je sa grupom svojih ljudi na tu i tu planinu i rekao: ’Kad se popnete na vrh, ako porekne vjeru, poštedite ga, a, ako odbije da to učini, onda ga gurnite.’

Kad su ga odveli i s njim se popeli na vrh planine on je zamolio: ’Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!’ Brdo se zatreslo i svi su se survali. Dječak je, raspitujući se, došao do vladara, koji ga je, kad je ušao, upitao: ’Šta je sa tvojim društvom?’ On je odgovorio: ’Allah Uzvi­šeni me od njih spasio.’ Onda je s njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: ’Kad se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!’ Kad su se otisnuli na more, dječak je zamolio: ‘Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!’, pa su se svi uto­pili. Dječak se opet vratio i, kada je ušao vladaru, upitao ga je vladar: ’Šta je sa tvojim društvom?’ On je odgovo­rio: ‘Allah Uzvišeni me od njih spasio.’ Zatim je rekao vladaru: ’Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš šta ti bu­dem naredio. Ako uradiš šta ti naredim, ubit ćeš me, a, ako ne, nećeš me moći ubiti!’ ’A šta to trebam uraditi?’, upitao je. On je rekao: ’Skupi sav narod na jednom pla­tou (mjestu), zatim me razapni na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: ’U ime Allaha, Gos­podara ovog dječaka!’ Ako to uradiš, ubit ćeš me.’ Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, stavio je u luk, zategao i re­kao: ’U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka’, a zatim je odapeo. Strijela je dječaka pogodila pravo u sljepooč­nicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela sta­vio ruku i umro. Tada je svijet povikao: ‘Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!’ Vladaru su tada rekli: ’Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se bojao, sav je svijet povjerovao!’ Onda je naredio da se iskopaju jame i u njima nalože vatre i rekao: ‘Ko se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ko odbije da to učini, gurnite ga u vatru!’ Svijet se gurao i utrkivao. Jedna žena sa djetetom, koje je dojila, opirala se da padne u vatru, pa joj je dijete reklo: ’Majko strpi se! Ti si na Istini.’ ” (Prenose imam Ahmed, Muslim i En-Nesa’i hadis od Hammada ibn Seleme).

Učenjaci smatraju da se događaj kod rova ponavljao u prošlosti više puta. Ibn Ebi-Hatim kaže: “Rekao mi je moj otac od Ebu-Jemana, od Safvan ibn Abdurrahman ibn Džubejra, koji kaže: ‘Događaj kod rova se dogodio u Jemenu, za života Tubbe’a. I dogodio se u Konstanti- nopolju za života Konstantina, koji je naložio lomače na koje je bacao one koje su primili vjeru Isaa, a. s. (islamski monoteizam). Također se dogodio u Iraku, u Babilaoniji, za života Nabukodonosora, koji je postavio idole i nare­dio ljudima da se klanjaju pred njima. Danijel, Izrija i Mešail su odbili, pa je stoga zapalio ogromnu lomaču i bacio ih u nju. Kako bilo, Uzvišeni Allah ih je spasio od vatre i učinio da deveterica grješnika padnu u vatru koju su sami naložili.’”

U vezi sa AIlahovim riječima: .. prokleti neka su oni koji su rovove iskopali”, Es-Sadi kaže: ’’Bile su tri jame: jedna u Samu (Siriji), druga u Iraku, a treća je bila u Je­menu.” (Prenosi Ibn Ebi-Hatim)