Muslimani koji uistinu razumiju učenje svoje vjere su prijatni, simpatični i prijateljski raspoloženi. Takvi se miješaju i druže sa ljudima. Oni bi trebali razumjeti da biti u kontaktu sa ljudima i zaslužiti njihovo povjerenje su neke od najvažnijih obaveza istinskih muslimana.
To je učinkovito sredstvo prenošenja poruke istine drugima izlažući ih zapravo svojim moralnim vrijednostima, jer ljudi slušaju one koji im se sviđaju, kojima mogu vjerovati, i one koje prihvataju.
Postoje mnogi hadisi koji hvale osobu koju ljudi vole zbog njegovih dobrih manira (zbog njegova lijepog ponašanja i ophođenja sljudima). Takva osoba je jedna od onih koje je volio i Poslanik Muhammed, a.s. On ili ona će biti najbliži Poslaniku, a.s., na Sudnjem danu. Poslanik, a.s., je rekao:
"Zar ne želite da vam kažem ko među vama mi je najomiljeniji i najbliži meni na Sudnjem danu?" Poslanik, a.s., je ponovio pitanje dva ili tri puta, a prisutni odgovoriše: "Da, o Allahov Poslaniče." On reče, "Oni od vas koji su najboljeg ponašanja i morala. (oni koji su najbolje ćudi i karaktera)" (Ahmed)
U nekim predajama se dodaje, "Oni koji obaraju poglede prema zemlji i koji su skromni, oni koji se slažu s drugima, i skojima se drugi ugodno osjećaju." (bilježi Albani)
'Abdullah ibn' Amr pripovijeda da Allahov Poslanik, a.s., nikada nije govorio na uvredljiv način i da on nikada nije govorio zlo. Također se pripovijeda da je imao običaj reći: "Najdraži među vama mi je onaj koji je najbolje ćudi i najboljeg ponašanja." (Buhari)
Jedna osobina vjernika je da se slažu s drugima (da se lahko uklope sljudima) i da se drugi osjećaju ugodno s njima. Oni vole ljude, a i ljudi vole njih. Kako drukčije će oni biti u stanju prenijeti poruku islama ili postići bilo šta značajno?
Poslanik, a.s., je rekao: “ Vjernik se slaže sljudima i ljudi se osjećaju ugodno u njegovu društvu. Nema dobra u čovjeku koji se ne slaže sljudima i skojim se ljudi ne osjećaju ugodno (i slobodno).” (prenosi Ahmed i El-Bezzar)
Sam Poslanik, a.s., je postavio najbolji primjer lijepog ophođenja sljudima. Bio je uvijek vedar i nagodan a nikada oštar. Kad bi došao na neki skup, sjedao bi ondje gdje ima slobodno mjesto i tako je govorio drugima da rade. Sve ljude je tretirao jednako tako da niko na tom skupu ne bi mogao primjetiti da se Poslanik, a.s., prema nekome ponaša drugačije ili da nekome daje prednost.
Ko god bi mu došao tražeći nešto ili bi mu dao ono što traži ili bi mu, u najmanju ruku, odgovorio na lijep način. Svoj lijep stav je širio na sve i u ponašanju im je bio kao otac. Oni koji su se okupljali oko njega su imali osjećaj prave jednakosti, jedino su se razlikovali po svom takvaluku-bogobojaznosti. Učili su kako biti skroman, kako imati poštovanje prema starijima, kako biti milostiv i osjećajan prema mlađima, kako biti razuman prema onima koji su u potrebi i kako biti velikodušan prema strancima.
Postoje i mnoge druge Poslanikove osobine zbog kojih je zaslužio Allahovu pohvalu u Kur’anu. Allah, dž.š., je rekao: “Uistinu si ti (o Muhammede) najboljeg ahlaka (morala).”
(El-Kalem,4.)
Ove Poslanikove osobine uključuju slijedeće postupke:
Poslanik, a.s., nikada nije tražio greške u ljudima niti ih je isticao
Nikada se nije prepirao s ljudima
Nikada nije nikoga prezirao
Nikada nije nikoga sramotio niti ismijavao
Nikada nije previše pričao
Nikada se nije uplitao u stvari i poslove koji ga se ne tiču.
Poslanik, a.s., nikada nije govorio ništa osim radi Allaha (i radi Allahove vjere), kada bi govorio ljudi bi ga pažljivo slušali. Govorili bi samo onda kada bi on ušutio. U njegovu prisustvu se nikada nisu raspravljali. Nasmijali bi se onome ćemu se i Poslanik, a.s., nasmijao. Čudilo ih je ono ćemu bi se i Poslanik, a.s., začudio.
Poslanik, a.s., je bio strpljiv sa strancima koji su znali biti grubi u svojim zahtjevima ili pitanjima (nekad su ashabi znali zatražiti od stranaca da budu ljubazniji u svom govoru). Poslanik, a.s., nikada nije prekidao niti ometao drugoga dok govori, sačekao bi dok ta osoba da znak da je završila svoj govor.
Poslanik, a.s., je bio veoma vješt u omekšavanju ljudskih srca i pokazivanju da zapravo lijepim riječima i iskrenim dobrim djelima osvajamo ljudsku ljubav i divljenje.
Aiša, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s., bio veoma oprezan sa lošim i zlim ljudima. I pored toga sa takvim ljudima je razgovarao na lijep način i prema njima se ponašao lijepo, ne zato što ih se bojao, nego je davao primjer svojim sljedbenicima kako se treba ponašati sa nasilnim i opasnim ljudima. Prema takvim ljudima se treba ophoditi na ljubazan i oprezan način kako ne bi budili zlo u njima. Jednom prilikom Poslanik, a.s., je rekao Aiši, r.a., :” Najgori ljudi, Aiša, su oni prema kojima su ljudi ljubazni i koje izbjegavaju iz bojazni od njihove klevete (ogovaranja). (Buhari i Muslim)
Istinski muslimani bi trebali u stopu slijediti svoga Poslanika, a.s., oponašati njegov način ophođenja sljudima. Ako su ti ljudi dobri pomoći će im da prihvate poruku islama a ako su loši makar će ovu poruku vidjeti u neutralnom smislu a mi ćemo se sačuvati njihova zla i štete.
Pravi muslimani su jaki u svom vjerovanju i u privrženosti lijepom ponašanju ali nikad ne prihvataju kompromise kad je u pitanju njihova vjera...
Primjedbe
Objavi komentar