O vrijednosti iščitavanja knjiga i pohvalnosti brige o bilježnicama


O vrijednosti iščitavanja knjiga i pohvalnosti brige o bilježnicama



Upitan je Ebu Abdillah Muhammed b. Ismail el-Buhari: "Šta je to el-belazir?" Odgovorio je: "Neprestano iščitavanje knjiga."

Ahmed b. Ebi Imran je rekao: "Bio sam kod Ebu Ejjuba Ahmeda b. Muhammeda b. Šudža'a koji se jedno vrijeme osamio u svojoj kući, pa je poslao jednog od svojih sluga do Ebu Abdullaha el-E'arabija, autora djela El-Garib', da ga pita o njegovu dolasku njemu. Sluga se vratio i rekao: 'Pitao sam ga o dolasku, pa mi je odgovorio: - U posjeti su mi Arabljani. Kada izmirim njihove potrebe, doći ću.' Dječak je rekao: 'A nisam vidio nikoga kod njega, osim što sam vidio ispred njega knjige, čas pogleda u ovu, čas u onu.' Zatim, nije dugo potrajalo a on je došao. Ebu Ejjub mu je rekao: 'O Ebu Abdillah! Neka je slavljen Allah Veličanstveni! Udaljio si se od nas i zabranio nam druženje sa sobom. Sluga mi je rekao da nije kod tebe vidio nikoga, a ti si rekao: - Kod mene su ljudi Arabljani, pa kada izmirim njihove potrebe, doći ću.' Ibnul-E'arabi je rekao:

'Mi imamo sabesjednike čijeg se govora ne zasićujemo..."'

Rečeno je Ibnul-Abbasu Ahmedu b. Jahjau Sa'lebu: "Mnogo si se izolovao od ljudi. Kada bi barem malo, jedan dio vremena, napustio kuću i susreo se s ljudima, oni bi se okoristili tobom, a i Allah bi tebe okoristio njima." Malo je zašutio, a zatim izrecitovao:

"Ako bismo se družili s kraljevima nemarni bi bili prema nama i oholosti svojom bi omalovažili pravo sabesjednika..."


Muhammed b. Bišr rekao je u stihu:

"...Nisu umrli ljudi koji nam ostave iza sebe odgoj,znanje i vjeru, nisu odsutni niti su otišli."

El-Džahiz je spomenuo ove stihove na drugi način s dodatkom nekoliko stihova.

Od onoga što se pamti od davnina jesu i riječi:

"Lijep li je sagovornik i drug knjiga,osamiš se s njom, a ako je budu posjedovali i drugineće otkriti tajnu niti se uzoholiti,a od nje će postići se korist i ispravno'.'

Ahmed b. Muhammed b. Ahmed, Allah mu se smilovao, mi je spjevao:

"Najljepše što može tražiti mladić nakon bogobojaznostijeste znanje čije ga traženje uljepšava.

Svakom tragaocu pripada slast u kojoj uživa, a najslađa slast učenjaka jesu njegove knjige'.

Tražio je od mene da mu dopunim ove stihove pa sam to i učinio u njegovom prisustvu:

"Knjiga odagnava brige svoga čitača i onome koji je čita pojašnjava mu svoju vrijednost.

Prelijep li je to drug kada se osamiš s njim,
ne strahuješ od neprijatnosti niti zabune kada si s njim'.

Jedan od učenjaka Basre je rekao:

"Znanje je najbolji drug
osamljujem se s njim u svojoj samoći.

Kada imam brige, ono mi ih odagnava,
a kada se osamim, u njemu uživam'.

Muhammed b. Harun ed-Dimiški mi je spjevao od sebe, a i od drugoga

"...Šamar učenjaka u obraz mi je draži od pijenja pitka pića'.

Ebu Amr b. el-Ala je rekao: "Nikada nisam ušao kod nekog čovjeka, niti sam prošao pored njegovih vrata pa ga vidio kako gleda u bilježnicu, a drugi pored njega besposlen sjedi, a da nisam za prvog smatrao da je pametniji i razumniji od drugog."

Abdullah b. Abdul-Aziz b. Omer b. Abdul-Aziz nije sjedio s ljudima, već je odlazio do mezarja i nije se, gotovo nikada, mogao vidjeti osim sa bilježnicom u ruci, pa je jednom upitan o tome, nakon čega je odgovorio: "Nikada nisam vidio boljeg savjetnika od mezara, niti prijatnijeg druga od bilježnice i sigurnijeg od samoće."

Prenosi se od El-Hasana el-Lu'lu'ija - ako je vjerodostojno - da je rekao: "Nada mnom je prošlo četrdeset godina u kojima nisam stao niti zaspao a da knjiga nije bila na mojim prsima."

Spjevano je Abdul-Meliku b. Idrisu el-Veziru el-Džeriru u dugoj kasidi:

"Znaj da je znanje najvisočiji stepen, najbolja zarada i najljepša hvala..'.'

Islamski učenjaci i književnici sakupili su mnoge tekstove i stihove po ovom pitanju, a ja sam smatram da je sažetak svega toga bolji od duljenja. Uspjeh biva samo sa Allahom! On mi je dovoljan i divan li je zaštitnik!

Ibn Abdul-Berr

Primjedbe