"O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi..."
قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَىٰ كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ وَلَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِنْ دُونِ اللَّهِ ۚ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُولُوا اشْهَدُوا بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
"Reci: "0 sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali-lmran, 64)
Kurtubi kaže: "U pogledu ajeta postoje tri mes'ele:
Prva: Po Hasanu, Ibn Zejdu i Suddiju govor se odnosi na stanovnike Nedžrana. Po Katadi, Ibn Džurejdžu i drugima govor se odnosi na židove Medine. Njima se obraća na taj način zbog toga jer su uzeli svoje svećenike za bogove, kroz pokornost njima. Također se prenosi da se to odnosi i na židove i na kršćane zajedno. U pismu koje je Poslanik sallallahu alejhi ve selem, poslao Heraklu stoji: "Bismillahirrahmanirrahim. Od Muhammeda, Allahova poslanika, velikom vladaru bizantinaca. Neka je selam na onoga ko slijedi uputu. A zatim: Ja te pozivam u islam. Primi islam bit ćeš spašen. Allah će ti dati dvostruku nagradu. Ako odbiješ nosit ćeš grijeh "Erisina". O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi..." Ovaj lafz (citat) hadisa pripada Muslimu.
Druga se odnosi na riječi Uzvišenog "da jedni druge pored Allaha bogovima ne držimo". To jest, da ne slijedimo onoga koji nešto dozvoljava ili zabranjuje osim ako je to Allah učinio halalom ili haramom. Ovo je poput riječi Uzvišenog: "Uzeli su monahe i svećenike svoje za gospodare mimo Allaha." To znači da su ih stavili na nivo njihova Gospodara tako što prihvataju ono što oni ohalale ili oharame a što Allah u osnovi nije ohalalio ili oharamio...
Treća: Njegove riječi "pa ako oni ne pristanu" to jest, ako se okrenu od onoga u što ih pozivate, onda im recite: "onda posvjedočite da smo mi muslimani". To jest, mi se deklarišemo kao pripadnici islama, povinujemo se njegovim propisima, priznajemo sve ono što nam je Allah podario od blagodati i nikoga pored Njega ne smatramo gospodarem, ni Isa'a (Isusa), ni Uzejra (Ezru), niti meleke (anđele) jer su oni stvorenja koja su kao i mi stvoreni.
Ne prihvatamo ništa od svećenika što su oharamili, ako to nije Allah učinio haramom, u protivnom time bi smo ih učinili gospodarima. Ikrime kaže: "Riječ jettehiz-uzeti ovde označava činjenje sedžde, a već je prethodilo da je činjenje sedžde bilo prisutno do vremena Poslanika - Zatim je Poslanik sallallahu alejhi ve selem zabranio Mu'azu, pošto je htio da učini sedždu, kao što je pojašnjenje toga prethodilo u El-Bekari." Završen citat.
Ibn Kesir kaže da je ovo obraćanje uopćeno te da obuhvata kitabije ali i sve druge koji idu njihovim pravcem. Njegove riječi "0 sljedbenici knjige dođite da se okupimo oko jedne riječi", ta riječ upućuje na korisnu rečenicu, kako ovdje spominje, a zatim je opisao tu riječ "i nama i vama zajedničke" to jest, koja predstavlja pravdu i ravnopravnost u kojoj smo i mi i vi jednaki, da bi u nastavku pojasnio "da ne obožavamo nikoga osim Allaha.". Da ne obožavamo: idole, kipove, krst, tagute, vatru niti bilo što drugo već da obožavamo jedino Allaha, Koji nema sudruga, a to je bio poziv svih poslanika. Otuda je rekao: "Mi smo svakom narodu slali poslanika: "Allaha obožavajte a klonite se taguta."Da bi u nastavku ajeta rekao "i da jedni druge pored Allaha bogovima ne držimo." Ibn Džurejdž kaže: "Da se jedni drugima ne pokoravamo u onome što je grijeh prema Allahu. Ikrime kaže: "To jest, da jedni drugima ne činimo sedždu." Zatim nastavlja pa kaže: "Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" Ako se okrenu od ove pravde i od ovog poziva vi ustrajte na islamu i Allahovom Šerijatu koji vam je propisao. Zatim je naveo hadis o Heraklu." Završen citat.
Imam Taberi kaže: "To jest, reci o Muhammede kitabijama, a oni su sljedbenici Tevrata i i Indžila, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke, riječi pravde između nas i vas. Ta riječ istine i pravde je da priznamo Allahovu jednoću te da ne obožavamo druge pored Njega, da se odreknemo svakog božanstva mimo Njega i da Mu nikoga ne smatramo ravnim. Njegove riječi "i da jedni druge bogovima pored Allaha ne držimo" to jest, da se jedni drugima ne pokoravamo u onome što je grijeh prema Allahu i da jedni druge ne veličamo činjenjem sedžde onako kao što se sedžda čini Gospodaru. "Pa ako oni ne pristanu", ako se okrenu od onoga u što ste ih pozvali, a to je okupljanje oko zajedničke riječi u koju sam ti naredio da ih pozoveš, i ako se ne odazovu onda vi, o vjernici, recite onima koji se okreću od tog: "Posvjedočite da smo mi muslimani...
A što se tiče Njegovih riječi: "I da jedni druge ne držimo bogovima pored Allaha" to se ogleda u pokornosti glavešinama u stvarima koje im naređuju a koje predstavljaju grijeh prema Allahu te u izvršavanju onog što im zabranjuju a što je u osnovi pokornost Allahu. U tom kontekstu On kaže: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da samo jednom Bogu robuju." Zatim je sa svojim senedom naveo riječi Ibn Džurejdža: "Riječi da jedni druge ne uzimamo bogovima pored Allaha" znače da se jedni drugima ne pokoravamo u onome što je grijeh prema Allahu. To predstavlja rububijjet, to jest, da se neko stavi na stepen gospodara ako se pokorava svojim vođama i glavešinama u robovanju drugome mimo Allaha, pa makar im i ne klanjali namaz... A što se tiče Njegovih riječi: "ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" Ako se okrenu od poziva na zajedničku riječ i ako uznevjeruju onda im, o vjernici, recite: "Posvjedočite da smo mi na onome što ste odbili od ispoljavanja tevhida i iskrenog činjenja ibadeta Njemu, pored kojeg nema drugog boga, te da smo muslimani. To jest, ponizno i predano potvrđujemo Njegovu jednoću, kako svojim jezicima tako i svojim srcima." Završen citat.
Ševkani kaže: "Riječi "da jedni druge ne držimo bogovima pored Allaha" su ukor onima koji Mesihu i Uzejru pripisuju rububijjet što je istovremeno išaret da su oni ljudi poput ostalih ljudi. Ajet, također, upućuje da oni koji slijepo slijede druge, u pogledu vjere, i smatraju halalom što im oni ohalale i haramom što im oni oharame, time uzimaju slijeđenog za boga. U tom kontekstu su i riječi Uzvišenog: "Oni pored Allaha bogovima smatraju monahe svoje i svećenike svoje"... zatim je naveo hadis o Heraklu. Završen citat.
Ovaj časni ajet precizira i objašnjava u kojem omjeru i na koji način se treba ispoljavati tevhid kako bi ljudi zaštitili krv i imetak te da se vanjštinom povinuju propisima islama, a Allahu će odgovarati za ono što im je u srcima. Taj tevhid se ogleda u činjenju ibadeta jedinom Allahu i napuštanju ibadeta drugim božanstvima, tagutima i raznim gospodarima te da svi budemo robovi samo Jedinog i Moćnog Allaha, da nikoga od ljudi ne stavljamo na stepen boga i gospodara u pogledu pokornosti i slijeđenja istog. To što mufessiri kod tumačenja ovog ajeta navode hadis Herakla je najveći dokaz da je upravo ovo islam na osnovu kojeg su propisani propisi na dunjaluku te da sva ova značenja obuhvata maksima (šehadet) koja štiti krv i imetak. Tako Šerijat nekada od ljudi traži ono što se navodi u pomenutom ajetu: "0 sljedbenici knjige dođite da se okupimo Oko jedne riječi...", dok na drugom mjestu Šerijat pripovjeda: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi... U oba ova slučaja traženo se ne razlikuje a hadis i ajet se poklapaju po značenju. Iz ovoga se može zaključiti da je islam na osnovu kojeg se vežu propisi u pogledu nekog čovjeka, gledajući vanjštinom, ustvari ispoljavanje tevhida a odbacivanje širka-govorno i praktično. Opće je poznato da pridržavanje tevhida i odricanje od širka podrazumjeva prethodnu spoznaju o ružnoći širka i ljepoti tevhida.
Ovdje postavljam pitanje cijenjenim čitaocima: Kada bi kršćanin ili židov rekao Poslaniku, "Prihvatiću i potvrditi sve s čim si došao u pogledu obožavanja Jedinog Allaha i napustit ću ibadet stvorenjima osim Isa'u i Uzejru." Ili da kaže: "Prihvatam islam i vjerujem", a da ga zatim zatekne kako se klanja nekome mimo Allaha te da ga je stavio na stepen boga koji mu ohalaljuju i oharamljuju stvari i trasiraju način življenja koji se razlikuje od onoga što su Allah i Njegov Poslanik propisali, kakvo je stanje ovakvog? Pustit ćemo imama Begavija da nam odgovori na ovo pitanje.
Tumačeći dvadeseti ajet sure Ali-Imran koji glasi: "Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. - A Allah dobro vidi robove Svoje.", on kaže: "Njegove riječi "ako se budu s tobom prepirali" to jest ako se s tobom budu prepirali o Muhamede u stvarima vjere. To je zbog toga što kršćani i Židovi kažu: "Mi nismo onakvi kako nas vi nazivate o Muhammede, kršćanstvo i židovstvo predstavljaju porijeklo, a što se tiče vjere islama mi smo na njemu." Uzvišeni kaže: "Reci ja se samo Allahu pokoravam." To jest, svojim srcem, jezikom i svim organima pokoravam se jedino Allahu. Zatim Uzvišeni dalje kaže: "I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na pravom put." Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, proučio ovaj ajet kitabije su rekli: "Prihvatamo islam." Onda on reče židovima: "Da li svjedočite da je Uzejr Njegov rob i poslanik?" Bože sačuvaj da Uzejr bude rob, rekoše oni. Zatim reče kršćanima: "Da li svjedočite da je Isa Allahova riječ, Njegov rob i poslanik?" Bože sačuvaj da Isa bude Božiji rob, odgovoriše. Onda Allah kaže: "A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš." To jest, da dostaviš poslanicu a nije na tebi uputa." Završen citat.
Allahovom dobrotom završit ćemo govor o ovom ajetu i rezimirati. Formalno napuštanje širka i prihvatanje tevhida ne diže sablju iznad mušričkih glava sve dok iskreno ne potvrde tevhid i povinuju se propisima koje on za sobom povlači. Zadovoljićemo se sa spomenom ovog ajeta a inače u Kur'anu ima još dosta ajeta koji su objavljeni u ovom kontekstu, kao što su riječi Uzvišenog:
"Mi smo svakom narodu slali poslanika: "Allaha obožavajte a klonite se taguta." (En-Nahl, 36)
"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!" (El-Enbija, 25)
Zatim Njegove riječi na jeziku svakog poslanika svome narodu:"Allaha obožavajte, vi nemate drugog boga osim Njega."
Zatim Njegove riječi:"Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!" (En-Neml, 31)
Zatim Njegove riječi u suri Jusuf:"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da obožavate samo Njega. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna."
Kao i mnogi drugi ajeti koji govore o suštini islama, koje su dostavljali poslanici svojim narodima, a koji se svode na ispoljavanje Allahove jednoće kroz obožavanje te odbacivanje ibadeta drugima mimo Njega. Priznanje i potvrda ovoga čovjeka uvodi u krug islama a Allah dobro zna šta je u našim srcima. Takav se svrstava u one koji su povjerovali u poslanike. Po toj vanjštini sudimo o nečijem islamu i na osnovu toga donosimo islamske presude nekome. Ovo je vanjski islam koji može da se razlikuje od imana čovjeka koji će svog nosioca spasiti vječnog boravka u vatri.
Molimo Allaha da nas sve iz Svoje milosti i dobrote sačuva džehennemske vatre. Ovo je iman na koji se odnose riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe illallah i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zaštitili svoje živote i imetke osim kada je u pitanju pravo (šehadeta la ilahe illallah) a kod Allaha će polagati račun." Hadis bilježi Muslim.
Zaključak:
Iz ovog teksta možemo vidjeti na koji način se trebaju pozivati sljedbenici knjige, jevreji i kršćani.Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, nije formirao nikakva međureligijska vijeća niti je pozivao u zbližavanje religija kao što to danas čine zabludjeli, misleći da čine veliku uslugu Islamu i cijelom čovječanstvu, već je postupio po naredbi Njegovog Gospodara i pozvao ih u Islam a Uzvišeni Allah nam kaže:
"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor " (Al-Ahzab,21)
I kaže:
"Neki sljedbenici Knjige govore: "Pokažite da i vi vjerujete u ono što se objavljuje vjernicima, i to na početku dana, a pri kraju dana to porecite ne bi li i oni svoju vjeru napustili." (Alu Imran,72)
"One koji su od vjere svoje otpali, pošto im je bio jasan Pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao.To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: "Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati" – a Allah dobro zna njihove tajne."(Muhammed,26)
Allahu je prava vjera jedino – islam.(Alu Imran,19)
i jer onome:"ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati." (Alu Imran,85)
Svakako da treba napraviti razliku između poklanjanja ljubavi i naklonosti prema sljedbenicima knjige i lijepog postupanja jer je Uzvišeni Allah rekao:
"Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični." (El-Mumtehine,8)
Takođe,iz ovog teksta vidimo da je ispoljavanje Allahove Jednoće u propisima uslov potvrde Islama.
Primjedbe
Objavi komentar