O liječenju bolesti moralnih poroka (1 dio) - Ibn Hazm

O liječenju bolesti moralnih poroka (1 dio) - Ibn Hazm

Ko je iskušavan samoljubljem, neka razmisli o svojim porocima. Ako je opsjednut svojim vrlinama, neka istraži ima li poroka. Pa ako ne otkrije pri sebi ni jedan nedostatak, tako da pomisli da je on bez mane, neka zna da je njegova nesreća beskrajna i da je on najnepotpuniji čovjek, sa najvećim manama i najslabijom razboritošću. Prvo od toga je da je čovjek slabog razuma neznalica.A ne postoji gora mana od ove dvije, jer razuman je onaj koji uočava vlastite slabosti, pa ih nastoji pobijediti i obuzdati. A glup je onaj od koga vlastite mane ostanu skrivene, bilo zbog nedovoljnog znanja, nedovoljne razboritosti i maloumnosti, bilo iz uvjerenja njegova da su mu mane u stvari vrline, a to je najveća ovosvjetska mana. Ima dosta onih koji se ponose prostitucijom, krađom i nasiljem i opčinjeni su svojim vršenjem ovih poroka i smjelošću u izvršavanju ovih sramotnih činova. Treba znati da posigurno, ne postoji čovjek bez mane, osim vjerovjesnika, sallallahu alejhim ve selleme. Pa onaj kome njegove mane ostanu skrivene, taj je nisko pao. U maloumnosti, slabosti, niskosti, poniženju, nerazboritosti, nerazumnosti i neznanju on je postao takav da iza njega u niskostima nema više nikoga i on je u tome na najnižem stupnju. Zato neka se usredsredi na svoju dušu, istražujući vlastite mane i potpuno zaokupi time, umjesto da se time ponosi i istražuje tuđe mane, koje mu ne donose štetu ni na ovom ni na onom svijetu.


Ja ne vidim da je vrlina slušati o tuđima manama osim ako se iz toga želi uzeti pouka, pa da onaj koji to čuje izbjegava te mane i nastoji ih otkloniti od sebe, uz Allahovu džellešanuhu pomoć i snagu. Iznositi tuđe mane je velika mana i zapravo nedopustivo. Dužnost je to izbjegavati osim u svrhu pouke onome koji bi se mogao uprljati tim manama, drugujući sa pokvarenima, ili pak u svrhu prijekora onome koji je njima zadivljen, i to, opet, samo izravno njemu u lice, a nikako iza leđa. Potrebno je reći mu: Vrati se svojoj duši! Ako budeš svjestan svojih mana, iscijelio si vlastitu opčaranost njima. Nemoj se uspoređivati sa onim koji ima više mana od tebe pa da se neozbiljno odnosiš prema porocima i oponašaš one koji zlo čine. Jer i oponašanje u dobru je ružno,, a kamoli oponašanje u zlu. Umjesto toga, uspoređuj se sa onim koji je bolji od tebe, pa će tako nestati tvoje samoumišljenosti i ozdravićeš od te opake bolesti koja je rađala kod tebe omalovažavanje drugih ljudi, među kojima, nesumnjivo, ima i onih koji su bolji od tebe. Jer ako ti njih budeš potcjenjivao bespravno, oni će tebe s pravom prezirati. Allah džellešanunu kaže: „Zlo se može istom mjerom uzvratiti..." Osim toga, to kod tebe rađa preziranje, u stvari, samog sebe, uz Allahovu džellešanunu srdžbu i poništenje svih vrlina koje imaš.

Ako te zadivljuje tvoj razum, razmisli o razrješenju lošeg mišljenja koje ti pamet zamućuje i o zavaravanju pustim željama, pa ćeš tada saznati zašto je tvoj razum okrnjen.

Ako si opčaran svojim mislima, razmisli o svojim pogreškama, dobro ih nauči i nikada ne zaboravljaj, kao i o svakom onom stavu koji si smatrao ispravnim pa se on zatim pokazao suprotnim od tvoje procjene, i drugi je bio u pravu, a nisi ti. Ako tako budeš postupio, najmanje što može biti jest da tvoje pogrešno mišljenje bude izjednačeno sa ispravnim i tako ne bude ni za tebe ni protiv tebe. Ipak, najčešće je da je tvoje pogrešno mišljenje preovladavajuće u odnosu na ispravno. To je stanje svih ljudi, izuzimajući vjerovjesnike, sallallahu alejhim ve selleme.

Ako si opsjednut svojom dobrotom, razmisli o svojim grijesima, nepotpunostima, pogreškama i njihovim vrstama. U tome ćeš, tako mi Allaha džellešanunu, naći da ovo drugo nadvladava tvoje dobro, poništava tvoja dobra djela. Dobro se tada zamisli nad tim i umjesto da se diviš, budi svjestan svojih nedostataka. Ako si opčaran svojim znanjem, pa znaj da ti u tome nemaš nikakva udjela, već da je to Allahov džellešanunu dar kojim te je darovao tvoj Gospodar. Zato se ne odnosi prema njemu na način kojim ćeš naljutiti Allaha džellešanuhu, jer bi On tada mogao dati pa da to što si naučio zaboraviš, mogao bi te staviti u kušnju čija će posljedica biti da zaboraviš sve što si ranije bio upamtio i naučio. Abdulmelik ibn Tarif, koji je bio jedan od učenih, pronicljivih, umjerenih i dobrih znalaca vještine istraživanja, pričao mi je da je on ranije izvanredno pamtio sve. Dovoljno je bilo samo da nešto čuje, pa da to odmah zapamti. Međutim, jedanput kada je putovao u lađi pretrpio je veliki strah, čija je posljedica bila da je zaboravio većinu toga što je znao. Kao posljedica straha došlo je do poremećaja u sposobnosti pamćenja koje mu se još nije bilo povratilo. A i ja sam bio obolio i kada sam ozdravio, zaboravio sam sve što sam bio ranije naučio, osim nešto malo što je bilo bezvrijedno. Tek, poslije nekoliko godina nadoknadio sam to što sam zbog bolesti bio izgubio.

Mnogi tragaoci za znanjem i naukom trude se mnogo: čitajući, učeći i istražujući, ali ne postižu željene rezultate. Zato, neka učeni znaju, kada bi se samo trudom postizalo znanje i ničim više, bilo bi dosta onih koji su u znanju iznad njih. Duboka je istina da je znanje dar Allahov džellešanuhu. Otkuda onda nekome pravo na samodivljenje zbog toga. Umjesto toga, potrebno je više poniznosti, skromnosti i zahvalnosti uzvišenom Allahu džellešanuhu, uz dovu da još poveća Svoje blagodati, a otkloni ono što ima kao posljedicu njihovo uskraćivanje. I razmisli, također, o svim tim znanjima koja su od tebe još skrivena i o kojima ti ne znaš ništa, zatim o njegovim vrstama koje su tebi poznate. Ono znanje kojim si ti zadivljen je najviše što ti znaš, pa umjesto tvoga samodivljenja bolje ti je da uočiš svoje nedostatke i nepotpunosti. I razmisli o onima koji su znaniji od tebe, pa ćeš se uvjeriti da je dosta takvih. Tada ćeš u vlastitim očima biti mnogo ponizniji nego što si sada. A zamisli se i nad svojoj iznevjeri znanja, jer ne postupaš po onome što si naučio, tako da je znanje sada postalo argument protiv tebe. Bolje bi bilo tada za tebe da nisi učen. Znaj da je neznalica u ovom slučaju razumniji od tebe, u boljem je stanju i ima vise opravdanja nego ti. Stoga, nema uopće mjesta tvom samodivljenju. Osim toga, možda je znanje čijim se savlađivanjem ti toliko ponosiš iz područja potonjih znanosti u kojima nema baš neke velike vrline, kao što je poezija i slično. Zato, pogledaj onoga čije je znanje uzvišenije od tvoga znanja u stupnjevima ovog i onog svijeta, pa ćeš biti znatno ponizniji sam pred sobom.

Ako si zadivljen svojom hrabrošću, razmisli dobro o onome koji je hrabriji od tebe. Zatim, razmisli u šta si potrošio hrabrost koju ti je darovao Allah džellešanuhu. Pa ako si je utrošio u griješenje, ti si lud, jer si svoju dušu utrošio u ono što nije njezina cijena. A ako si je, pak, utrošio u pokornost Allahu džellešanuhu, onda si tu pokornost kao dobro djelo uništio svojom samozaljubljenošću u sebe. A razmisli, također, i o nestanku hrabrosti, što će doći sa starošću. Jer ako poživiš, postaćeš jedan od onih koji su na teretu drugima i slabašan kao dijete. Ipak, ja sam se uvjerio da su hrabri najmanje zaljubljeni u sebe, u svoju hrabrost, što je, smatram ja, dokaz čistote njihovih duša, njezine visine i veličine. Ako si zadivljen u svoj ugled na ovom svijetu, razmisli o svojim protivnicima, takmacima i partnerima, jer možda su oni jadnici i slabići koji su pali nisko, pa si ti zato došao na taj stupanj. Znaj da su oni slični tebi po tome u čemu si ti sada, a možda i među njima ima onih koji se stide poistovjetiti se sa njima zbog njihove velike niskosti i prezrenosti njihovih duša, ponašanja i porijekla. Razmisli dobro o onome što je rekao Ibn es—Semmak Rešidu (halifi) kada je u njegovom prisustvu zatražio čašu vode da bi utolio žeđ. On mu je tada rekao;
— Vladaru vjernih, kada bi ti bila uskraćena ta čaša vode, koliko bi dao za nju?
— Svu svoju imovinu i vlast — odgovori halifa.
— A ikada bi ti bilo uskraćeno da ta voda izađe iz tebe, koliko bi dao da se od toga iskupiš?
— Svu svoju imovinu i vlast — ponovo će halifa.
— 0 vladaru vjernih, zar se raduješ svom imetku koji ne vrijedi ni jednog gutljaja vode i mokrenja?!
Istinu je rekao Ibn es—Semmak, Allah mu se smilovao!

Ako si, kojim slučajem, vladar svih muslimana, znaj da je vladar Sudana, koji je uz to još i crn, go i neznalica, vladar prostranije države od tvoje. Ako ti kažeš: — Ja sam ovo s pravom dobio, — kunem se životom da nisi dobio to s pravom, ako si time samozaljubljen i nepravedan, pa stidi se svoga stanja jer je nisko i nije stanje koje zaslužuje divljenje.

A ako se ponosiš svojim imetkom, to je najgori stupanj samodivljenja. Pogledaj svakog jadnika i bijednika koji je bio bogatiji od tebe! Stoga, ne veseli se stanju u kome te nadmašuje onaj koga sam gore spomenuo! I znaj da je samodivljenje zbog imetka velika glupost, jer imetak je kamenje koje ne koristi osim ako ga izvadiš iz svoga imetka i podijeliš namjenski. Osim toga, imetak odlazi i dolazi. Možda će otići od tebe i ti ćeš ga vidjeti u drugoga, možda čak i u svoga protivnika. Zato, diviti se tome je znak maloumnosti, a pouzdati se u nj je obmana i slabost.

Ako si zadivljen svojom ljepotom, onda razmisli o onom što ti ona može prouzrokovati, a što se stidimo ovdje spomenuti, a i ti ćeš se stidjeti kada ode od tebe s dolaskom starosti. U ovome što smo spomenuli je dovoljnost. Ako si zadivljen pohvalom prijatelja, razmisli o prijekoru svojih protivnika, pa će nestati te samozaljubljenosti. A ako ne budeš imao neprijatelja, onda u tebi i nema nikakva dobra. Jer, na najnižem stupnju je onaj koji nema neprijatelja. To je zapravo stupanj onoga kome Allah džellešanuhu nije darovao nikakvu blagodat na kojoj bi mu se zavidjelo. Neka nas Allah džellešanuhu od toga sačuva! Ako potcjenjuješ svoje mane, razmisli kako bi bilo da se pokažu svijetu i ljudi ih upoznaju. Sigurno, ako budeš imao imalo razboritosti postidićeš će i sagledati svoju manu.
Ako si upoznat s načinom formiranja karaktera i nastajanjem moralnih osobina iz miješanja njihovih elemenata u ljudskoj duši, uvjerićeš se da ti nemaš ama baš nikakva udjela u svojim vrlinama i da su one Allahov džellešanuhu dar koji, da ga je podario nekom drugom, bio bi isti kao ti, i da bi ti, da si prepušten sam sebi, ostao slab i nemoćan i na kraju bi propao. Zato, umjesto da budeš zadivljen svojim vrlinama, budi zahvalan Onom koji ti ih je darovao i strahuj da ne ostaneš bez njih. Jer moralno ponašanje se mijenja nastupom bolesti, siromaštva, straha, uzurpiranja i starosti.

Budi milostiv prema onom kome je uskraćeno to što je tebi darovano i ne izlazi se griješenju prema Darovatelju pa da propadne blagodati koje ti je darovao. A one će biti uzete od tebe ako budeš tvrdio da ti u tome što ti je Allah džellešanuhu poklonio iz Svoje dobrote i milosti imaš udjela ili čak da imaš pravo na to, te da si potpuno neovisan od Njegova čuvanja. Ako budeš bio takav, propašćeš prije ili poslije.

Mene je bila zadesila opaka bolest koja mi je prouzrokovala veliku naduvenost slezene, što je bilo uzrok moga neraspoloženja, osjećanja tjeskobe, nestrpljenja i naglosti. Zato sam korio svoju dušu i osudio svoje ponašanje u takvom stanju. Čudio sam se promjeni svoga karaktera uvjerivši se istovremeno da je slezena mjesto nastajanja radosti i da, ako se u njoj nešto poremeti, to neminovno uzrokuje tugu i neraspoloženje.

Ako si pak zadivljen svojim porijeklom, pa to je najgore od svega što smo ovdje spomenuli, jer onaj koji je zadivljen porijeklom nema nikakva dobra od toga ni na ovom ni na onom svijetu. Pogledaj hoće li ta zadivljenost odbiti glad, prikriti manu ili ti pribaviti korist na onom svijetu! Pogledaj, zatim, ko je sve udružen sa tobom u tom porijeklu, kao i ko je po njemu iznad tebe, kao što su bili vjerovjesnici, sallallahu alejhi ve selleme, zatim ostali dobri ljudi, kao što su bili ashabi i učenjaci, pa dobri među stranim vladarima — carevima i kraljevima —, te jemenski i drugi islamski vladari! Razmisli dobro o njihovim zemnim ostacima i tragovima! Oni koji navode primjere koje ti navodiš u vezi s tim vidjećeš da su najčešće prezreni poput pasa i sa dosta ružnih svojstava. Zato, ne raduj se stupnju po kome su ti oni ravni ili su čak iznad tebe u tome! Osim toga, možda su preci kojima se ti tako silno ponosiš bili grešnici, pijanice, nastrani, pjevači i glupaci kojima su prilike išle na ruku pa su činili nasilja i druge ružne poslove radili, tako da njihovu sramotu i danas vrijeme pronosi. Njihov grijeh je bio velik zato će biti veliko i njihovo kajanje na Dan konačnog obračuna. Kada je tako, onda znaj da ono čime si ti zadivljen spada u sramotu, poniženje, sram i ljagu, a nikako u razlog divljenja.

Ako si zadivljen porijeklom svojih odličnjaka vrlo si daleko od te vrline sve dok i sam ne budeš bio dobar. Malo ćeš ti imati koristi od njih i na ovom i na onom svijetu ako ne budeš bio dobar kao oni. Svi su ljudi Ademova, alejhi-s-selam, djeca, a njega je Allah džellešanuhu stvorio i bio nastanio u Džennetu naredivši melekima da mu se poklone (sedždu učine). Ali slaba im je fajda od toga sve dok među njima ima onih koji čine poroke, grijehe i niječu Stvoritelja i Gospodara svoga.

Kada razumni shvati da ga sama vrlina njegovih predaka ne približava Allahu džellešanuhu niti
mu pribavlja ugled koji on nije stekao svojom dobrotom ili srećom, a ni imetkom, onda je potpuno jasno da je besmislena zadivljenost onim što ničemu ne koristi. Nije li onaj koji je time zadivljen poput onog koji se ponosi imetkom svoga susjeda, tuđim ugledom,ili konjem koji je pobijedio u trci, a na čijoj je glavi bio tuđi ular, odnosno poput onoga za koga obični svijet poslovično kaže: On je blesavko koji se ponosi pameću svoga oca.

Ako te zadivljenost u samog sebe odvede u hvalisavost onda je tvoja niskost veća jer tvoj um nije kadar pravilno ocijeniti ono čemu se diviš. To je kad se radi o hvalisavošću onim što je istina, a šta tek kazati za hvalisavost neistinom!

Sin Nuhov, otac Ibrahimov i Ebu Leheb, amidža Poslanikov bili su među najbližima ovim najodabranijim Allahovim džellešanuhu stvorenjima u čijem je slijeđenju najveća čast. Međutim, to im nije bilo ni od kakve koristi.

Među onima koji su rođeni iz nezakonita braka bilo je i takvih koji su u upravljanju ovim svijetom bili postigli sam vrhunac, kao što su Zijad (ibn Ebihi) i Ebu Muslim, kao i oni koji su u dobroti postigli krajnje što se postići može pa se ne ustručavamo spomenutih ih ovdje, a ljubav prema njima i ugledanje na njihova pohvalna svojstva približava Allahu džellešanuhu.

Ako se ponosiš snagom svoga tijela, shvati da su mazga, magarac i vo snažniji od tebe i sposobniji za nošenje tereta.

Ako se ponosiš svojom brzinom, znaj da su pas i zec u tome iznad tebe.

A čudo svih čuda je da se razumno biće ponosi nečim u čemu ga nadmašuje nerazumno biće.