Neka vela svoja spuste na grudi svoje...

Ona se pridržava šerijatskog hidžaba kada izlazi iz kuće, a to je specifična islamska odjeća koju određuju nepobitni tekstovi iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Ona neće izlaziti iz kuće niti se pojavljivati namirisana ili otkrivenih ukrasa pred ljudima koji joj nisu mahremi, jer ona zna da je to haram na osnovu kur'anskog teksta:

‘A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne  žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.’105

Žena muslimanka nije od onih koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, koje okreću lice svoje od Allahovih, dželle šanuhu, zapovijedi, a kojim su preplavljena savremena društva koja su udaljena od Allahove, dželle šanuhu, upute i pokornosti prema Njemu. Naprotiv, žena muslimanka podrhtava od straha zbog stravične slike koju je oslikao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, o tim razgolićenim, zavedenim, zalutalim i nemoralnim ženama:

‚Dvije vrste ljudi bit će stanovnici Džehennema i ja ih na ovozemaljskom životu, nisam vidio: silnici u čijim su rukama bičevi debljine kravljih repova kojima tuku svijet i žene koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, koje okreću lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave njihove su im kao grbe deva. Takve žene neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris. A miris njegov širi se na sve strane veoma daleko.’106

Mudra žena muslimanka, koja se napaja s vrela čistog islama, koja je odrasla u njegovom prostranom i osebujnom okruženju, ne pridržava se šerijatskog hidžaba samo zbog tradicije i običaja koji su na nju prenijele njena majka i nena, te ih je naslijedila od njih. Ovome teče neki besposličari kada opisuju hidžab, ne nalazeći za to potporu u nauci niti bilo koji racionalni dokaz ili uputu iz svijetle Knjige. Naprotiv, ona ga se pridržava jer je njeno srce ispunjeno imanom - vjerovanjem da je to Allahova, dželle šanuhu, naredba. Njena duša je ispunjena uvjerenjem da je vjera (islam), vjera koju je Allah, dželle šanuhu, objavio radi izgradnje žene muslimanke, čija ličnost će biti specifična, i kako bi je udaljio od opasnosti nemorala, ništavne degeneracije i ponora zablude. Otud ona i prihvata islam zadovoljne duše, smirena srca i čvrstog uvjerenja, kao što su ga prihvatile muhadžirke i ensarijke onoga dana u kojem je Allah, dželle šanuhu, objavio Svoj propis i Svoju naredbu.

El - Buharija bilježi od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla: .Allah se smilovao prvim ženama muhadžirkama. Kada je objavljeno: ‚Neka vela svoja spuste na grudi svoje...., pocijepale su svoje haljine i njima prekrile svoja lica.’107

U drugom predanju, koje isto tako bilježi El - Buharija, stoji: ‚Uzele su svoje ogrtače, pocijepale ih s krajeva kojim su pokrile lica svoja.’

U predanju od Safijje bint Šejbe stoji da je rekla: ‘Bile smo kod Aiše, radijAllahu anhu Spomenule smo žene Kurejšijke i njihovu krepost, na što je Aiša o njima rekla: .Doista, žene Kurejšijke imaju posebno mjesto, a ja, tako mi Allaha, nisam vidjela boljih žena od žena ensarijki, niti sam kod bilo koga vidjela čvršće vjerovanje u istinitost Allahove Knjige niti čvršći iman u ono što je objavljeno!. Objavljena je sura En - Nur:

‘Neka vela svoja spuste na grudi svoje...’, pa su se njihovi ljudi uputili prema njima, učeći im ono što im je Allah, dželle šanuhu, objavio. Tako je čovjek učio svojoj ženi, kćeri, sestri i svim ženama koje su mu u rodu. Ni jedna od njih nije ostala, a da nije uzela svoju haljinu, koja je bila oslikana crtežima sedala, pa se njome ogrnula, iskreno prihvatajući i vjerujući u ono što je objavio Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi. Tako su one bile umotane iza Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, (klanjajući za njim sabah-namaz), kao da na svojim glavama imaju crne gavrane (tj. njihove glave su bile izrazito crne)..108

Allah se smilovao ženama muhadžirkama i ensarijkama. Šta ima jače od njihovog imana!!! Šta ima iskrenije od njihovog islama! Šta ima ljepće od njihove predanosti istini, prilikom objave islama! Svaka vjernica koja vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, doista teći tome da se ugleda u ove ugledne i kreposne žene. Ona će, tako, samu sebe natjerati da se pridržava specifične islamske odjeće, ne obraćajući pažnju na golotinju, otkrivenost i razgolićenost koje je okružuju. Ja ću navesti primjer jedne pokrivene djevojke muslimanke koja studira na univerzitetu. Njen primjer nije nimalo slabiji od primjera žena muhadžirki i ensarijki, radijAllahu anhunne. Prilikom posjete Univerzitetu u Damasku, novinski izvještač ju je upitao o njenom hidžabu i kako ga podnosi na žestokoj ljetnoj vrućini, na što je odgovorila (kur'anskim ajetom): ‚...Recite: .Džehenemska vatra je još vruća!....’109

Pomoću ovakvih svjesnih i čistih djevojaka muslimanki, održavaju se  muslimanske kuće i odgajaju generacije na kreposti i dobroti, a društva obiluju radnim ljudima, čvrstim junacima i one su danas, hvala Allahu, mnogobrojne.

Šerijatski hidžab za ženu nije bio novotarija u Šerijatu. Naprotiv, on je postojao još prije islama u svim Allahovim zakonima. O tome svjedoče ostaci tih zakona koje nalazimo u iskrivljenim knjigama, a koje vidimo u čednoj odjeći časnih sestara koje žive i u islamskim zemljama, a i u ostalim zapadnim zemljama. Ostatke ovog propisa nalazimo i kod pokrivanja glava kod žena kršćanki prilikom njihova ulaska u crkvu. Današnje bestidno odbacivanje pokrivanja žene, kao i odbacivanje njene čednosti, doista, predstavlja nasrtaj na sveukupne nebeske zakone počev od Ibrahimovog, Musaovog i Isaovog, alejhisselam, milleta (naroda), pa sve do nebeske čistote s kojom je došao islam. To je odbacivanje Allahove jedine vjere, koju je Allah, dželle šanuhu., slao kroz vremena, a koju su donosili poslanici kroz generacije, kako bi se izgradila ljudska ličnost na istini, kreposti i dobroti i kako bi čovječanstvo koje je na pravom putu, putu nebeske upute, postalo jedan ummet, pokoran Gospodaru, Koji je jedino dostojan da se obožava:

‚Ljudi su jednu zajednicu sačinjavali, a onda su se jedan drugome suprotstavili. A da nije riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presu|eno o onome oko čega se razilaze.’110

‚O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite! Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!’111

‘A i u onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo, i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo. Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!’112

Mnoga savremena ljudska društva insistiraju na otkrivanju žene i njenom razgolišavanju. Njihova su nastojanja samo dokaz devijacije, iskvarenosti i udaljavanja od Allahove, dželle šanuhu upute. To nije slučaj samo s islamskim zemljama, nego općenito i u svim zemljama svijeta.

Ako zapadnjaci ne obraćaju pažnju na ovu devijaciju i nastavljaju u kreiranju sredstava za razgolišavanje, zabludu i dekadencu, ne tražeći za to zapreku u svojim iskrivljenim knjigama, onda muslimani koji se danonoćno mole učenjem savršene i sačuvane Knjige njihovog Gospodara nikako ne mogu biti zadovoljni ovom devijacijom, bez obzira koliko ih prikrivalo neznanje, slabost ili nemoć u njihovoj pravoj vjeri. Jer, njegovi (islamski) sveobuhvatni tekstovi iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, neprestano dopiru do njihovih ušiju, upozoravaju one koji zastranjuju od naredbe Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, obečavajući im na ovome svijetu kušnju a na onome svijetu bolnu patnju:

‘...Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe..’113

Otud pozivi malodušnih da se žena otkrije, da skine svoj hidžab - dovode do brzog neuspjeha pred nepokolebljivošću vjernika i vjernica - djece islamske svijesti, rasprostranjenih širom svijeta. Tako se u mnogim islamskim krajevima koji svjedoče o pozivima na evropeizaciju žene muslimanke, skidanjem njenog hidžaba i oslobađanjem od njene čednosti, kreposti i pokrivenosti, svjesna, obrazovana i mudra žena muslimanka vraća svojoj islamskoj specifičnoj odjeći, svome čednom, šerijatskom hidžabu i svojoj  omiljenoj čednosti i pored svih zagovornika evropeizacije, zla i nemorala, počevši od sljedbenika Ataturka u Turskoj, Reze Pahlavija u Iranu, Muhammeda Emana u Afganistanu, Ahmeda Zogoa i Envera Hodže u Albaniji, Markosa Fehmija, Kasima Emina i Hude Ša’ravi u Egiptu. Jedan broj pristalica emancipacije žene i njenog osloba|anja od hidžaba i čednosti odustao je od svojih prethodnih stavova o nastojanju da se žena otkrije i da se lahkomisleno miješa s muškarcima.

Imamo dr. Neval es – Sa’davi koja je dugo vremena napadala hidžab i one koje ga nose, pozivajući na opako, nasilno i prisilno skidanje hidžaba. Danas ona kritizira stremljenja žene na zapadu i njeno skandalozno razgolišavanje, pa kaže: .Nalazim se na ulicama Londona... Vidim žene polugole, koje izlažu svoje tijelo kao da je roba. Odjeća ima svoju svrhu. Ona  čuva tijelo od svih prirodnih nepogoda i ne treba predstavljati zavodničke poruke. Kad bi žena gledala na samu sebe kao ljudsko biće, a ne kao na robu, ne bi imala potrebu da otkriva svoje tijelo..114

Od tada Neval es – Sa’davi objašnjava da podizanje zastora treba biti s umova, posebno kod obrazovanih ljudi i žena. Koliko samo pokrivenih žena, srednjeg obrazovanja posjeduje otvoren i razborit um, koji vrijedi koliko deset umova nekih obrazovanih, glupih, razgolićenih žena koje otkrivaju svoja lica i tijela, a njihovi umovi, instinkti i poimanja su pokriveni. Stoga, ona o svom sljedećem potezu kaže da je to podizanje hidžaba (zastora) kojim su prekriveni umovi obrazovanih ljudi i žena.115

Ona, također, kaže: ‘Ja poznajem profesorice, doktorice, žene inžinjere koje pate od političke, socijalne i kulturne nepismenosti.’116

Ovo je poznati pisac pripovijedaka Ihsan Abdul - Kuddus koji je preplavio književne krugove svojim pripovijetkama koje pozivaju na izlazak žene iz kuće i miješanje s muškarcima, koje pozivaju na ples s njima na proslavama, skupovima i sijelima. On u intervjuu koji je dao za kuvajtske novine ‘El – Enba’., u broju koji je izašao 18.01.1989. god., kaže: ‚Smatram da je osnova odgovornosti bilo koje žene: kuća i djeca. Ovo je po meni na prvom mjestu. Da nije bilo moje žene, ne bih mogao ostvariti porodicu, postojanost, a ni uspjeh, jer se ona bavi kućom i djecom....

U tom intervjuu on, također, kaže: .Nikad u životu nisam se želio oženiti ženom koja radi. I ja sam poznat po tome, jer sam od samog početka spoznao značaj ženine odgovornosti za domaćinstvo!!’

105 En - Nur, 31.

106 "Sahihu Muslim", 14/109, knjiga "El - Libasu vez - zinetu", poglavlje "En - Nisaul – kasijat el - arijat "

107 "Fethul - bari", 8/489, knjiga "Et - Tefsiru", poglavlje "Vel - Jadribn - e bi humurihinne

.ala d‘ujubihinne "

108 "Fethul - bari", 8/489,490, knjiga "Et - Tefsiru", poglavlje "Vel - Jadribn - e bi humurihinne’ala d‘ujubihinne"

109 Et - Tewba, 81.

110 Junus, 19.

111 El - Mu.minun, 51,52.

112 El - Enbija., 91,92.

113 En - Nur, 63.

Ličnost žene muslimanke 341

114 Kuvajtski časopis .El - Med‘ella . br.932.

115 Ibid, br. 931.

116 Ibid.

Iz knjige: Ličnost žene muslimanke