Hutbe iz tri sveta mesdžida: Mekka: Salih b. Abdullah b. Hamid
"Ko omalovaži učenjake, izgubi ahiret; ko omalovaži vladara, izgubi dunjaluk; a ko omalovaži braću, izgubi ljudskost." Ovako je davno rekao Abdullah b. El-Mubarek, a danas njegovu mudru izreku možemo nadopuniti riječima: Najmirniji dio mora jesu njegove dubine, buku stvaraju prazne posude, a neprijatelj će te pobijediti ako te isprovocira. Zagovarači buntovničkih i provokatorskih ideja, vrlo često nošeni ličnim neuspjesima i nedostacima, odani su nasljednici Iblisove politike o kojoj Allah Uzvišeni kaže: "I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje – ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojima!' A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!" (El-Isra', 64-65.). Subhanallah! Šta reći za čovjeka od koga su mirni neprijatelji, a među muslimanima sije nered, uznemirava ih, zabrinjava i u lice im zatvara vrata svakog dobra. Još čudnije je kada to što radi pripisuje izvornom islamu, a sebe i svoje "ja" (ili "ja i još dva") smatra dosljednim muslimanom. U riječima, razgovorima i postupcima takvih ljudi lahko čitamo njihovo neznanje u pogledu najosnovnijih pitanja vjere, bolesno razmišljanje, mentalnu rastresenost, duševne poremećaje, nepostojanje iskustva i kratke vidike. Ne umiju da razlikuju istinu od zablude i korist od štete. Kod mnogih mjerilo za tekfir, optužbe za novotarstvo i dozvoljavanje nečije krvi jesu riječi koje se govore na internetskim stranicama i koje razmjenjuje sa svojim društvom. {reg}Ovu vrstu ljudi karakteriziraju slijepo slijeđenje, apsolutna pokornost, brzopleto prihvatanje bez potrebnog provjeravanja i nesposobnost pravilnog rasuđivanja. Zahvaljujući svojoj povodljivosti vrlo kvalitetno uklapaju se u zacrtani plan pozivača u tekfir i društvene nemire, te u planove regionalnih i svjetskih obavještajnih organizacija. Smisao svega jeste slabljenje muslimanskih redova iznutra i prodor u dubine njihove teritorije, zatim stvaranje nemira i smutnji, te razbijanje jedne ideje, svejedno znali oni za tu svoju uslugu ili ne. Teroristički akti, kojima smo svjedoci, nisu usmjereni samo na, kako tvrde, resurse neprijatelja, već i islamski ummet uveliko trpi štetu zbog onoga što rade neodgovorni pojedinci. Zato ne smijemo samo osuđivati, već moramo poduzeti ozbiljne korake u rješavanju ovog problema. Posrijedi nisu fetve i različito razumijevanje tekstova, već zavjera neprijateljskih zemalja. Dužni smo osvijestiti tu omladinu. Dužni smo joj dokazati da budućnost možemo graditi jedino s ispravnom akidom, izvornim znanjem i jedinstvom, a nikako neredom i rušenjem. Procjena, pogotovo od strane onih koji su neiskusni, može zavarati, kao što kaže Uzvišeni: "Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim... Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade" (Fatir, 8.). Čak ni zemlja dvaju svetih Harema nije pošteđena ovakvih stvari. Zašto oni ne uporede blagodati u kojima mi uživamo sa iskušenjima i problemima kroz koje prolaze naša islamska braća u drugim državama. Program koji sprovodi naša država u rješavanju globalne muslimanske krize za svaku je pohvalu, jer ga odlikuju pravednost, mudrost i samilost. Naša obaveza je podržati ono što je dobro i raditi na ostvarivanju zajedničkog nam cilja.
Egida 1
Ovu vrstu ljudi karakteriziraju slijepo slijeđenje, apsolutna pokornost, brzopleto prihvatanje bez potrebnog provjeravanja i nesposobnost pravilnog rasuđivanja
Medina: Salah b. Muhammed el-Budejr
Lijep spomen
Vječnost na ovome svijetu nikome nije darovana, ali zato velika i plemenita djela, humani tragovi i dobra tradicija čine da lijep spomen ostane dovijeka živjeti među ljudima. Koliko samo učenjaka i velikana, koji su davno kušali čašu smrti, još uvijek žive među nama svojim djelima, znanjem i mudrošću. Oni su svjetlo koje sja i uzor za kojim se povodi. Lijep spomen i pohvala velika je Allahova blagodat koju daruje ljudima koji su svoj život proveli u dobru i bogobojaznosti i u čijem su lijepom moralu i korisnom djelu uživali ljudi. Allah Uzvišeni kaže: "I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. I sjeti se Ismaila i El'jesea i Zul-Kifla, svi su oni bili dobri. Ovo je lijep spomen!" (Sad, 45-49), tj. čast i lijepe uspomene po kojima se spominju. Ebu Bekr Ajjaš, Allah mu smilovao, kaže: "Učenjaci ehli-sunneta umiru, a spomen na njih ostaje da živi, a novotari umiru i s njima umire njihov spomen. To je zato što su prvi oživjeli Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, pa tako imaju udio u Allahovim riječima: "... i spomen na tebe visoko uzdigli!" (El-Inširah, 4), dok drugi mrze ono s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa imaju udio u Allahovim riječima:"Onaj ko tebe mrzi, sigurno će on bez pomena ostati." (El-Kevser, 3.). Ljudi cijene i hvale pravednog vladara, neustrašivog u borbi za istinu, kao što veličaju i poštuju bogobojaznog i poniznog alima koji ljude podučava dobru. Ljudi poštuju plemenitog koji ih pomaže svojim imetkom, kao i onog koji je čist i neporočan. Međutim, ostali umiru, ali se niko ne žalosti i ne tuguje zbog njih. Allah kaže: "Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali" (Ed-Duhan, 29), tj. niko ih ne hvali niti po dobru spominje. Mnogo je djela s kojima čovjek postiže lijep spomen, kao što su naprimjer: podučavanje vjeri i Kur'anu, širenje ispravnog vjerovanja, pisanje i izdavanje korisne literature, izgradnja džamija, puteva, sebil-voda i drugih hajrata, pomaganje siromašnih i ugroženih, obilazak bolesnika i njihovo obveseljavanje, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, rad na izmirenju muslimana i njihovom ujedinjavanju i mnogo drugog. Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik će na onome svijetu imati koristi od znanja kojem je podučavao i koje je širio, dobro odgojenog djeteta koje je iza sebe ostavio, Kur'ana koji je ostavio da se uči, džamije koju je sagradio, vode koju je usmjerio u navodnjavanje, i sadake koju je za svoga zdravlja i života udijelio." (Bilježi Ibn Madže) Blagost, pažnja i dobročinstvo koji se nađu kod jednog od bračnih drugova urodit će pažnjom i ljubavlju čak i nakon smrti. Aiša, radijallahu anha, kazala je: "Ni na jednu od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga nisam bila toliko ljubomorna kao na Hatidžu, a nisam je ni vidjela. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je mnogo spominjao. Ponekad bi zaklao ovcu i podijelio je Hatidžinim prijateljicama. Nekada bih mu rekla: 'Kao da na svijetu nema drugih žena osim Hatidže, a on bi mi odgovarao: 'Ona je bila takva i takva. Rodila mi je djecu.'" (Bilježi Buharija) Vjernik ne čini dobro iz želje da ga neko pohvali ili da se po dobru spominje, već iskreno i sa dobrom namjerom, ali Allah primi njegovo djelo i učini da ga ljudi po tome spominju kao vid nagrade još na ovom svijetu.
Egida 2
Vjernik ne čini dobro iz želje da ga neko pohvali ili da se po dobru spominje, već iskreno i sa dobrom namjerom, ali Allah primi njegovo djelo i učini da ga ljudi po tome spominju kao vid nagrade još na ovom svijetu.
Kuds: Muhammed Selim
I svadbeno veselje je od islama
Instituciji braka islam posvećuje veliku pažnju. Svaka njegova faza, od sklapanja pa do raskida, precizno je definirana kao i sam njegov smisao. Allah Uzvišeni kaže: "I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21.) Pored smiraja za dušu, brak je ogromno polje za stjecanje nagrade i Allahovog zadovoljstva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada se čovjek oženi, upotpunio je polovicu svoje vjere, a neka se Allaha boji u drugoj polovini." Opskrba koju čovjek pribavlja svojoj porodici, zadovoljenje prirodnih nagona na dozvoljen način i krepostan život, podučavanje i odgoj porodice, pa čak i dova djeteta nakon smrti samo su dio dobrih djela koje brak nudi čovjeku. S prvim ljetnim danima, kada mnogi muslimani priređuju svoje svadbeno veselje i postaju punopravni članovi ove institucije, pokazuje se koliko smo mi zapravo razumjeli ono što Allah od nas očekuje. Ako je početak zasnovan na griješenju i suprotstavljanju islamu, šta je za očekivati poslije?! Zar islam zabranjuje veselje i zar nije moguće veseliti se na islamski način?! Ovo časno i sveto mjesto i ove neprilike u kojima se nalazimo dozvoljavaju da govorimo o ovim problemima. Zato ću danas govoriti o dva veoma ozbiljna problema s kojim se suočavamo u našem društvu: o otežavanju braka i prijestupima u toku svadbenih veselja. Ako znamo da je brak ibadet i da je čovjeku naređeno da živi kreposnim životom, kako onda shvatiti ponašanje ljudi koji omladini koja se najviše žrtvuje za naše goreće pitanje otežavaju ovaj ibadet. Otac zaslijepljen običajima zapreka je između dvoje mladih ljudi i njihovog ibadeta. Kako će mladić koji od svoje desete godine drži kamen u ruci u ovoj napaćenoj zemlji zaraditi dinar za koru hljeba, a kamoli da uštedi za enormne vjenčane darove?! Gdje smo mi u poređenju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svoju kćerku Fatimu udao za Aliju, prihvativši štit kao vjenčani dar. Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da su najbolje i najberićetnije žene one koje zahtijevaju mali vjenčani dar?! Umjesto da se brinemo kako da kćerki pronađemo čestitog mladića, vjernika, sve naše brige usmjerene su na mehr, zlato, ruho, salone i veselje. Kakva je sramota u tome da se čovjek pridržava islama?! Ovom prilikom želim poručiti mladićima da ne gube nadu u Allahovu pomoć, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Trojica imaju pravo na Allahovu pomoć: onaj ko hoće da se oženi, kako bi sačuvao svoju krepost ... " Nakon ovih problema javlja se niz drugih. Roditelji dozvoljavaju da se mladić i djevojka osamljuju prije sklapanja braka, kao da su već u braku. Nakon što smo sebi priuštili da muža za svoju kćerku biramo prema dubini džepa, a ne prema jačini vjere, dešavaju nam se razvodi i prije pravog zaživljavanja braka. I da stvar bude još gora, ni tada nismo spremni poštovati Allahov zakon i razvod izvršiti kako nalažu šerijatski propisi. Kada se veselimo, mi to radimo oponašajući druge, do te mjere da kada bi oni ušli u gušterovu rupu, i mi bismo za njima. Zašto se ugledamo na njih, a ne na praksu našeg vođe i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg navodno volimo i poštujemo?!
Egida 3
Ovom prilikom želim poručiti mladićima da ne gube nadu u Allahovu pomoć, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Trojica imaju pravo na Allahovu pomoć: onaj
ko hoće da se oženi, kako bi sačuvao svoju krepost... "
Primjedbe
Objavi komentar