Mržnja prema ashabima je dokaz nevjerstva
"...izazivajući divljenje sijača da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike..."(El-Feth, 29), Kurtubi kaže: "Peto. Prenosi Ebu Urve Zubejri od sina Zubejrova: 'Bili smo kod Malika b. Enesa pa su spomenuli čovjeka koji omaložava ashabe Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Malik proučio ovaj ajet: "Muhammed je Allahov Poslanik, Oni koji su sa njim... do riječi: "...izazivajući divljenje sijača da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike..." pa je Malik rekao: "Kome se od ljudi u srcu pojavi mržnja prema nekom od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na njega se odnosi ovaj ajet."' Predanje bilježi Hatib Ebu Bekr.
Malik se dobro izrazio u svom govoru i ispravno protumačio. Onaj ko omalovaži jednog od njih, ili ga napadne u pogledu onog što prenosi, taj se usprotivio Allahu, Gospodaru svjetova i poništio Šerijat muslimana. Uzvišeni Allah kaže: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima..." i rekao je: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli." Kao i drugi ajeti koji sadrže pohvale na njih i svjedočanstvo o njihovoj iskrenosti i spasu. U tom kontekstu On kaže: "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu..." I kaže:"Siromasima muhadžirima." Do riječi: "Oni su iskreni." Da bi zatim rekao: "I onima koji su Medinu za življenje izabrali, i domom prave vjere još prije njih je učinili."Do riječi: "Oni će sigurno uspjeti." Ovo je Allah, dželle še'nuhu, spomenuo shodno Svom znanju o njihovom stanju i njihovom završetku. Zatim je spomenuo hadise o pohvali svih ashaba, radijellahu anhum. Hadisi u kontekstu ovog značenja su mnogobrojni.
Ibn Kesir u komentaru riječi Uzvišenog; "...i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača...", kaže: "Tako su i ashabi. Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njega pomogli, otuda su oni uz njega kao izdanak biljke uz njen korjen. Da bi kako On kaže: "... da bi On s vjernicima najedio nevjernike." Iz ovoga ajeta imam Malik u jednoj predaji od njega izvlači dokaz o nevjerstvi rafidija (šija) koji mrze ashabe, radijellahu anhum. Tako kaže: "Jer ih oni mrze a ko mrzi ashabe taj je kafir shodno ovom ajetu." Sa njim se u tom pogledu slaže grupa učenjaka. A hadisi u pogledu vrijednosti ashaba i zabrani ružnog postupanja spram njih su mnogobrojni. A dovoljno ti je to što ih je Allah pohvalio i što je njima zadovoljan." Završen citat.
Begavi u komentaru riječi Uzvišenog: "... da bi On s vjernicima najedio nevjernike.", kaže: "Učinio ih je mnogobrojnim i ojačao ih je da bi predstavljali jad i čemer za nevjernike. Malik b. Enes kaže: "Ko osvane a u njegovom srcu bude mržnje spram ashaba pogodio ga je ovaj ajet." Završen citat.
Imam Taberi u komentaru njegovih riječi: "izazivajući divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike.", kaže: "Ova biljka izaziva divljenje sijača jer je ojačala i ispravila se na svojoj stabljici te izgleda upotpunjeno i lijepo. "Da bi On s vjernicima najedio nevjernike." Takav je primjer Muhameda i njegovih ashaba s njihovom brojnošću, jer se njihov broj umnožio i uvećao tako da su postali čvrsti i kao cjelina potpuni, kao što je primjer ove biljke koju je Uzvišeni opisao da bi On s njima najedio nevjernike.
Ibn Tejmijje u "Sarimu" na petsto četvrtoj strani kaže: "Grupa fekiha iz Kufe, ali i drugi, su kategoričkog stava da treba ubiti onog ko psuje ashabe, te da su rafidije kafiri. Muhammed b. Jusuf Ferjani je upitan o onome ko psuje Ebu Bekra pa je odgovorio da je takav kafir. Da li se takvom klanja dženaza, ponovo je upitan? Pa je dogovorio 'Ne'. Pa je upitan: "Kako da postupimo sa njim kada izgovara la ilahe illallah? Reče: "Ne dotičite ga rukama, gurajte ga drvetom (nakon ubistva) dok ga ne strovalite u njegovu rupu." Ahmed b. Junus kaže: "Ako bi židov na jednoj strani i rafidija na drugoj zaklali ovcu ja bih jeo od ovce koju je zaklao židov a ne bih jeo ovcu koju je zaklao rafidija, jer je on otpadnik od islama. Isto tako kaže Ebu Bekr b. Hani da se ne jede meso životinja koje zakolju rafidije i kaderije, kao što se ne jede meso životinje koju zakolje murted (otpadnik) unatoč tome što se jede meso životinja koje zakolju kitabije. Jer, ovi prvi se tretiraju kao murtedi-otpadnici, dok se kitabije ostavljaju u svojoj vjeri, ali se od njih uzima džizija. Isto to kaže i Abdullah b. Idris jedan od imama Kufe. On kaže: "Rafidija nema pravo na Šufu (to je pravo na prvokupnju), to pravo pripada samo muslimanima."
Kadi kaže: "Ko potvori Aišu, radijellahu anha, za nemoral, nakon štu ju je Allah, dželle še'nuhu, proglasio nevinom, taj je bez sumnje uznevjerovao.
U dva Sahiha od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Znak imana je ljubav prema ensarijama, a znak nifaka je mržnja ensarija."A u drugom rivajetu kaže o ensarijama: "Ne voli ih niko osim mu'min i ne mrzi ih niko osim munafik."
Bilježi Muslim od Ebu Hurejre da je Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ne mrzi ensarije čovjek koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan." I bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ensarije ne mrzi čovjek koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan." Zato onaj ko ih psuje taj je još više prema njima pojačao svoju mržnju što obavezno čovjeka karakteriše kao munafika koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Da bi na str. 518-519 rekao: "A ko još pored svojih psovki tvrdi da je Alija, neuzu billahi, bog, ili da je trebao biti poslanik ali da je Džibril pogrješio (kod dostavljanja objave). Nema sumnje da je ovakav kafir (nevjernik). Čak šta više, nema sumnje u pogledu kufra onog ko takve ne smatra kafirima. Također, i oni koji smatraju da Kur'an nije potpun, te da su neki ajeti iz njega skriveni, ili misli da Kur'an ima unutarnje značenje, koji skidaju obavezu činjenja propisanih djela i slično tome. Ovakvi se nazivaju keramitima, batinijama, tenasuhijama. Nema razilaženja u pogledu kufra pomenutih sekti. A što se tiče onih ko ih vrijeđa tako da ne napada na njihovu pravednost i vjerodostojnost i njihovu vjeru, kao da npr. za nekog od ashaba kaže da je škrt, kukavica, da ima malo znanja, da nije zahid, i slično tome. Ovakav zaslužuje preodgoj putem ta'zira, takvog nemožemo osuditi kao kafira. Po ovoj osnovi se može shvatiti govor onih učenjaka koji ovakve ne tekfire. A što se tiče onih koji ih proklinju i o njima govore ružno, oko toga postoji razilaženje zbog kolebanja da li se radi o proklinjanju iz ljutnje i jada ili se radi o proklinjanju iz ubjeđenja i akideta.
A što se tiče onih koji prelaze tu granicu te za njih kažu da su se odmetnuli nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim malog broja njih, koji je nešto veći od deset, ili da kaže da su većina njih grješnici, nema sumnje u kufr ovakvih, jer takav niječe ono što je došlo u Kuranu na više mjesta u pogledu Allahova zadovoljstva sa njima i njihove pohvale. I ne samo to, onaj ko sumnja u kufr ovakvih i on lično je kafir. Jer, ovaj njihov govor podrazumjeva da su prenosioci Kurana i sunneta kafiri i grješnici te da su ajet: "Vi ste najbolji narod koji se ikad pojavio.", kao i druge ajete prenijeli kafiri i grešnici. Zatim, to bi značilo da je ovaj ummet najgori od svih ummeta, te da su prethodnici od ovog ummeta njegovi najgori članovi. Kufr ovakvih je nužno poznata stvar u vjeri islamu zato ćeš naći većinu onih koji govore ovakve stvari da su heretici murtedi." Završen citat.( Es-Sarimul-meslul, str 504-519.)
Primjedbe
Objavi komentar