Manje poznata učenja Poslanika i ashaba (Suretu El-Bekareh)


Manje poznata učenja Poslanika i ashaba (Suretu El-Bekareh)




- عن ابن عباس قال: قرأت على أبي بن كعب {واتقوا يوما لا تجزي نفس عن نفس شيئا} وقال أبي: أقرأني رسول الله صلى الله عليه وسلم لا تجزي بالتاء ولا تقبل منها شفاعة بالتاء ولا {يؤخذ منها عدل} بالياء.

(8 Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Učio sam pred Ubejjom ibn Ka’bom “Wetteku jewmen la tedžzi nefsun ‘an nefsin šej’en”, a Ubejj reče: “Podučio me Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, “la tedžzi” sa Ta, “we la tukbelu minha šefa’atun” sa Ta, i “ju’hazu minha ‘adlun” sa Ja. (Hakim)

Od imama kiraeta ovako su učili Ibn Kesir, Ebu Amr i Ja’kub.

عَنْ شَقِيقِ بْنِ سَلَمَةَ، عَنْ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ مَسْعُودٍ، أَنّ النَّبِيَّ كَانَ " يَقْرَأُ كُلَّ شَيْءٍ فِي الْقُرْآنِ: وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ بِالتَّاءِ، وَمَا رَبُّكَ بِغَافِلٍ عَمَّا يَعْمَلُونَ بِالْيَاءِ "
(9 Prenosi Šekik ibn Seleme od Abdurrahmana ibn Mes’uda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, sve što je u Kur’anu “we mallahu bigafilin ‘amma ta’melun” učio sa “Ta”, a “we ma rabbuke bigafilin ‘amma ja’melun” sa “Ja”.

حَدَّثَنِي عَلِيُّ بْنُ حَمْزَةَ، عَنِ الأَعْمَشِ، عَنْ عَطِيَّةَ الْعَوْفِيِّ، عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ أَوِ ابْنِ عُمَرَ، قَالَ: ذَكَرَ رَسُولُ اللَّهِ صَاحِبَ الصُّورِ فَقَالَ: " جِبْرِيلُ عَنْ يَمِينِهِ وَمِيكَائِيلُ عَنْ يَسَارِهِ " مَهْمُوزٌ 
(10 Pričao mi je Alijj ibn Hamza (Kisai), a on prenosi od E’ameša, a on od ‘Atijjeta El-‘Awfija, a on od Ebu Se’ida El-Hudrija ili Ibn Umera da je rekao: Spominjao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, vlasnika roga, te reče: “Džibril je s njegove desne, a Mika’il s njegove lijeve strane” sa Hemzetom (na riječi Mika’il). 


حَدَّثَنِي عَلِيُّ بْنُ حَمْزَةَ، وَحَمْزَةُ بْنُ الْقَاسِمِ، عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ خَازِمٍ، عَنِ الأَعْمَشِ، عَنْ سَعْدٍ الطَّائِيِّ، عَنْ عَطِيَّةَ الْعَوْفِيِّ، عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ، فِي حَدِيثِ صَاحِبِ الصُّورَ، فَقَالَ: " جَبْرَائِيلُ عَنْ يَمِينِهِ وَمِيكَائِيلُ عَنْ يَسَارِهِ مَهْمُوزَانِ "
(11 Pričali su mi Alijj ibn Hamza i Hamza ibn El-Kasim, a oni prenose od Muhammeda ibn Hazima, a on od E'ameša, a on od Sa'da Et-Ta'ija, a on od Atijjeta el-Awfija, a on od Ebu Se'ida El-Hudrija o hadisu „Vlasnika roga“, da je rekao: „Džebra'il je s njegove desne a Mika'il s njegove lijeve strane“ s Hemzetom na obje riječi“.

حَدَّثَنَا أَبُو يَعْقُوبَ، حَدَّثَنِي مُحَمَّدُ بْنُ صَالِحٍ، حَدَّثَنِي شِبْلُ بْنُ عَبَّادٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ كَثِيرٍ، قَالَ: رَأَيْتُ رَسُولَ اللَّهِ فِي الْمَنَامِ وَهُوَ " يَقْرَأُ: وَجَِبْرِيلَ وَمِيكَالَ فَلا أَقْرَأُهُمَا إِلا هَكَذَا يَقُولُ: بِغَيْرِ هَمْزٍ 
(12 Prenosi Šibl ibn ‘Abbad od Abdullaha ibn Kesira (imama kiraeta) da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika u snu kako uči: “we Džebrile we Mikale” pa ih i ne učim osim ovako, tj. bez Hemzeta.

U drugom predanju od Ibn Kesira stoji “we Džebrile we Mika’ile” sa Hemzetom u riječi “Mika’il” i “Ja” poslije Hemzeta. Ibn Sembuz prenosi od Kumbula (ravija od Ibn Kesira) “Mikale” bez Hemzeta, dok svi ostali od njega prenose sa hemzetom i sa “Ja” nakon Hemzeta, odnosno dužinom.

حَدَّثَنَا أَحْمَدُ بْنُ إِسْحَاقَ الْحَضْرَمِيُّ، عَنْ يَحْيَى بْنِ سَعِيدٍ الْقَطَّانِ، حَدَّثَنِي جَعْفَرُ بْنُ مُحَمَّدٍ، حَدَّثَنِي أَبِي قَالَ: سَمِعْتُ جَابِرَ بْنَ عَبْدِ اللَّهِ، يَقُولُ: إِنَّ النَّبِيَّ كَانَ " يَقْرَأُ: وَاتَّخِذُوا "
(13 Prenosi Se’id ibn El-Kattana od Dža’fera ibn Muhammeda, a on od svoga oca da je rekao: “Čuo sam Džabira ibn Abdullaha da kaže: “Uistinu je Vjerovjesnik učio: “Wettehizu”, tj. “wettehizu min mekami Ibrahime musallen”.

Od deset poznatih imama kiraeta samo Nafi’ i Ibn Amir uče “wettehazu” sa Fethom na “Ha”, dok ostali uče kao što je došlo u ovom hadisu”.

عَنْ أَبِي جَعْفَرٍ مُحَمَّدِ بْنِ عَلِيٍّ، عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ الأَنْصَارِيِّ، أَنّ النَّبِيَّ " قَرَأَ: وَاتَّخِذُوا عَلَى الأَمْرِ "
(14 Prenosi Ebu Dža’fer Muhammed ibn Alijj od Džabira ibn Abdullaha El-Ensarija da je Vjerovjesnik učio: “Wettehizu” u imperativu.

عَنْ مُوسَى بْنِ عُبَيْدَةَ الرَّبَذِيِّ، عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ كَعْبٍ الْقُرَظِيِّ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ: " لَيْتَ شِعْرِي مَا فَعَلَ أَبَوَايَ؟ "، فَأَنْزَلَ اللَّهُ : وَلا تُسْأَلُ عَنْ أَصْحَابِ الْجَحِيمِ نَصَبَ التَّاءَ، قَالَ: فَمَا ذَكَرَهُمَا حَتَّى مَاتَ 
(15 Prenosi Musa ibn Ubejde Er-Rebezi od Muhammeda ibn Ka’ba El-Kurezija da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: “Kad bih samo znao šta su činili moji roditelji?”, pa je Allah objavio: “We la tus’elu ‘an ashabil džehim” (a ti nećeš biti pitan o stanovnicima džehima) sa Fethom na Ta, pa ih nije spomenuo dok nije umro”. Od imama kiraeta Nafi’ i Ja’kub uče “we la tes’el” (i ti ne pitaj), dok ostali uče kako je došlo u ovom hadisu.

حَدَّثَنَا الْكِسَائِيُّ، ثنا حَرْبُ بْنُ مِهْرَانَ، عَنْ أَبِي رَاشِدٍ، مَوْلَى عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ أَبْزَى، قَالَ: كَانَ رَسُولُ اللَّهِ " يَقْرَأُ بِهَؤُلاءِ الأَحْرُفِ: ادْخُلُوا فِي السِّلْمِ، وَإِنْ جَنَحُوا لِلسَّلْمِ، وَ وَتَدْعُوا إِلَى السَّلْمِ بِنَصْبِ السِّينِ وَبِخَفْضِهِ "
(16 Pričao nam je Kisai, a njemu Harb ibn Mihran, a on prenosi od Ebu Rašida štićenika Abdurrahmana ibn Ebza da je rekao: “Allahov Poslanik bi ovako učio ove harfove “udhulu fissilmi, we in dženehu lisselmi, we ted’u ilesselmi” sa Fethom na Sinu i sa Kesrom.

Nafi’, Ebu Dža’fer, Ibn Kesir i Kisai uče sa Fethom u prvom primjeru, dok ostali sa Kesrom. Hafs uči sa Fethom u druga dva primjera.

عَنْ أَبِي يُونُسَ، مَوْلَى عَائِشَةَ، قَالَ: أَمَرْتَنِي عَائِشَةُ أَنْ أَكْتُبَ لَهَا مُصْحَفًا، قَالَتْ: " فَإِذَا بَلَغْتَ هَذِهِ الآيَةَ حَافِظُوا عَلَى الصَّلَوَاتِ وَالصَّلاةِ الْوُسْطَى فَآذِنِّي، فَلَمَّا بَلَغْتُهَا آذَنْتُهَا، فَأَمْلَتْ عَلَيَّ: حَافِظُوا عَلَى الصَّلَوَاتِ وَالصَّلاةِ الْعَصْرِِ وَقُومُوا لِلَّهِ قَانِتِينَ، قَالَ: ثُمَّ قَالَتْ عَائِشَةُ: سَمِعْتُهَا مِنْ رَسُولِ اللَّهِ "
(17 Od Ebu Junusa, štićenika A’iše se prenosi da je rekao: “Naredila mi je A’iša da joj napišem mushaf i rekla: “Kada dođeš do ovog ajeta “Hafizu alessalewati wessalatil wusta” zovni me”. Kada sam došao do njega zovnuo sam je pa mi je izdiktirala: “Hafizu alessalewati wessalatil asri we kumu lillahi kanitin”, reče: “Zatim je rekla A’iša: “Čula sam ga od Allahovog Poslanika”.

عن البراء بن عازب قال: نزلت هذه الآية: "حافظوا على الصلوات وصلاة العصر" فقرأناها ما شاء الله، ثم نسخها الله فنزلت: "حافظوا على الصلوات والصلاة الوسطى" فقال رجل: هي إذا صلاة العصر؟ قال البراء: قد أخبرتك كيف نزلت وكيف نسخها الله تعالى، والله أعلم. 
(18 Bilježi Muslim u svom Sahihu predanje od Bera'a ibn Aziba da je rekao: „Objavljen je ovaj ajet „hafizu alessalewati wessalatil asri“ (Čuvajte namaze i ikindiju namaz), pa smo ga učili tako koliko je Allah htio, zatim ga je Allah derogirao, pa je objavljeno „Hafizu alessalewati wessalatil wusta“ (Čuvajte namaza i srednji namaz). Zatim je rekao neki čovjek: „On je dakle ikindija namaz“? Reče Bera': Obavjestio sam te kako je bio objavljen i kako ga je Allah derogirao, a Allah najbolje zna“. (Muslim)

Također je preneseno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: „Srednji namaz je ikindija namaz“.

- عن عثمان أنه قرأ: {إلا من اغترف غرفة} بضم الغين.
(19 Prenosi se od Usmana da je učio: “illa men-igterefe gurfeten” sa Dammom na Gajnu. (Se’id ibn Mensur)

Od imama kiraeta ovako su učili Ebu Dža’fer, Nafi’, Ibn Kesir i Ebu Amr, dok su ostali učili “garfeten” sa Fethom na Gajnu.

زيد بن ثابت رضى الله تعالى عنه أن رسول الله صلى الله عليه وسلم قرأ كيف ننشزها بالزاي
(20 Prenosi se od Zejda ibn Sabita da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, učio: „kejfe nunšizuha“ sa Zaom. (Hakim)

عن أبي العالية أن أبي بن كعب كان يقرأ: {وانظر إلى العظام كيف ننشرها}.(مسدد) وهو صحيح.
(21 Prenosi se od Ebu Alije da je Ubejj ibn Ka’b učio: “wenzur ilel-‘izami kejfe nunširuha”.
Od imama kiraeta tako su učili Ebu Dža’fer, Nafi’, Ibn Kesir, Ebu Amr i Ja’kub, dok su ostali učili “nunšizuha”.

عن عبد الله بن عباس رضى الله تعالى عنهما أنه كان يقرأها بربوة بكسر الراء قال والربوة النشز من الأرض
(22 Prenosi se od Ibn Abbasa da je on učio: „bi ribwetin“ i rekao je: „Er-ribwetu“ je uzvisina na zemlji“. (Hakim)

Od imama kiraeta nije preneseno da su ovako učili. Neki su učili „rubwetin“ a neki „rebwetin“.

عن عكرمة قال: كان عمر بن الخطاب يقرأها: {ولا يضارر كاتب ولا شهيد}.
( عب ص وعبد بن حميد وابن جرير وابن المنذر وابن أبي داود في جزء من حديثه )

(23 Prenosi se od Ikrime da je rekao: “Umer bi učio “we la judarar katibun we la šehid.(Abdurrezzak, Se’id ibn Mensur, Ibn Džerir, Ibn el-Munzir i Ibn Ebi Dawud)

عن الـحسين, قال: سمعت أبـا معاذ, قال: أخبرنا عبـيد, قال: سمعت الضحاك, قال: كان ابن مسعود يقرأ: «ولا يُضارَرْ».
(24 Prenosi se od Husejna da je rekao: “Čuo sam Ebu Mu’aza da kaže: “Obavjestio nas je Ubejd rekavši: “Čuo sam Dahhaka da kaže: “Ibn Mes’ud bi učio: “we la judarar”. (Ibn Džerir)

عن ابن جريج, قال: أخبرنـي عبد الله بن كثـير عن مـجاهد, أنه كان يقرأ: «ولا يضارر كاتب ولا شهيد».
(25 Prenosi se od Ibn Džurejdza da je rekao: “Obavjestio me je Abdullah ibn Kesir (imam kiraeta) da je Mudžahid učio: “we la judarar katibun we la šehid”.

Također se od njih prenosi da su učili sa Fethom na prvom Ra a i sa Kesrom. Od poznatih imama kiraeta nije preneseno da su ovako učili.

قال نافع أقرأني خارجة بن زيد بن ثابت وقال أقرأني زيد بن ثابت وقال أقرأني رسول الله صلى الله عليه وسلم فرهن مقبوضة بغير ألف
(26 Rekao je Nafi': „Podučio me je Haridže ibn Zejd ibn Sabit, a on je rekao: „Podučio me je Zejd ibn Sabit i rekao: „Podučio me je Allahov Poslanik „Fe ruhunun makbudah“. (Hakim)

Od imama kiraeta ovako su učili Ebu Amr i Ibn Kesir, dok su ostali učili „Ferihanun makbudah“.

Primjedbe