Ko su Jehovini svjedoci?

Više nije nikakva rijetkost da negdje na ulici, u nekoj ustanovi dođeš u doticaj s jednim od njih. Neizostavno ćeš biti počašćen lijepim osmijehom ali ,obavezno, i kakvom prigodnom brošurom Kulom stražarom etc. U ovo turobno, već poodmaklo, postratno vrijeme, kada se namnožilo zla odveć na sve strane, nude nam i brošure. Sve je to uredno nama servirano.

Ovi mladi misionari se odavno ne zadovoljavaju na tijelu već se naprosto lijepe za mozak. Danas kada se nadvila opća amnezija nad Ummetom, kada terorišu terorizmom na sve strane i kada gotovo na svakoga upiru kažiprst, riječ Jehovinih svjedoka je našla svoju šansu, kao put ka «istinskom i konačnom izbavljenju», kao moćan sedativ i način sadašnjosti. Danas, uprkos protekloj ratnoj opomeni koja je trebala biti opomena u pravom smislu te riječi. Čini mi se da je jedino bošnjački narod dopustio da nad njime vrše eksperimente; jedanaest puta to dosad činili, a, kako stvari stoje, uvijek se pokažemo HIV- pozitivnim na test zaborava. Pokušava se degradirati islamski moral, a, ako ništa, svesti ga na zanemarljivu količinu za '' konzumiranje'', a naš način življenja se pokušava prikazati regresivnim po opći ''trend'', koji se kreira u u dalekim modnim i filmskim kućama '' Hollywooda'', '' Versacea'' cionističke kuće '' Hugo Boss'' i ostalih njima sličnih medijatora zla koji direktnim ili indirektnim potezima pokušavaju naškoditi muslimanima.

Izdvajamo Bosnu kao plodan humus za djelovanje nebrojenih vladinih i nevladinih organizacija sekti i njihovih misionara. Jehovini svjedoci su jedni od najaktivnijih misionarskih radnika. Svaki se član smatra svećenikom i niko se ne prima u članstvo dok ne počne obilaziti kuće šireći svoju religiju. Obični članovi trebaju utrošiti oko 10 sati na mjesec obilazeći kuće i podijeliti barem 12 časopisa. 'Pioniri' utroše barem 100 sati mjesečno, posjećujući kuće i stanove, a uzdržavaju se od honorarnog posla. 'Specijalni pioniri' provode puno radno vrijeme u širenju svoje religije, a uzdržavju se od doprinosa. Sve je ovo nama Bošnjacima podastrto a mi to sve bez filtera prisvajamo.

Posebno su ovom smislu podvrgnute mlade generacije (učenici osnovnih i srednjih škola, studenti) koji imaju malo znanja, neinteresovanja ili informacija o ovakvim slučajevima manipulacije. Naročita se pažnja poklanja mladim uzrastima za koje se kreira posebna brošura u vidu mini biblija, sa veoma jakim i impresivnim slikovnim nadomještajima. Nerijetki su također specijalno organizirani izleti i ekskurzije pod pokroviteljstvom ovih, na oči, veselih i ljubaznih ljudi sa jakom finansijskom logistikom najčešće jevrejekog porijekla. Sve ovo izgleda našim mladim ljudima veoma prijemčivo u današnje vrijeme, kada se ponovo teško stiče zarada a sve je više onih koji bivaju zatečeni imidžom koji ovi misionari promoviraju. Stiče se utisak da je kod njih sve sređeno, ‘izglancano’ kakav im utisak prave cipele, najnovije marke odijela svjetski renomiranih kuća poput gore već spomenutih. U tom smislu je zanimljiv izvještaj Rijaseta Islamske zajednice i Muftijstva IZ u Tuzli o aktivnosti Jehovinih svjedoka u Bosni u ratnom, a najviše u poratnom periodu, posebice u Tuzlanskom kantonu. Naročito je stavljena pod lupu sve veća tendencija pokrštavanja muslimana u poznatim centrima sakupljanja.

“Muftijstvo IZ u Tuzli nekoliko je puta građanstvu ukazivalo na misionarske tendencije izvjesnih kršćanskih humanitarnih institucija, dijeljenje proizvoda svinjskog sadržaja muslimanskoj djeci (u ratnom periodu), rasturanje razne prigodne kršćanske literature i ostale oblike njihove aktivnosti. Također, već nekoliko godina u našoj sredini naš narod prozelitski opsjedaju Jehovini svjedoci, nastojeći ga po svaku cijenu istrgnuti iz islama i svoje duhovnosti, te ga tako dezideologizirati i udaljiti od pripadnosti vlastitim korijenima i segmentima identiteta, - stoji u saopstenju za javnost tuzlanskog Muftijstva.’’

Naročito je zanimljiva činjenica da su sa pokrštavanjim povezana mnoga lica iz kršćanskog javnog i vjerskog života, a među njima nezaobilaznu potporu u misiji imaju od Jehovinih svjedoka na području Tuzle i okoline. U tom smislu se iznosi sljedeće:

“Na području Tuzle su, također, vršena perfidnim sredstvima pokrštavanja Bošnjaka - pojedinaca i porodica. "Mi imamo informacije i znamo za slučajeve pokrštavanja u živiničkoj opštini - konkretno u crkvi Dubrave", konstatirano je u Muftijstvu tuzlanskom. To se dešavalo i pod pokroviteljstvom kršcanskih humanitarnih organizacija, prije svega ADRE. Davane su krštenice radi odlaska iz Bosne od katoličkih svećenika u Dubravama kod Živinica i u Franjevačkom samostanu u Tuzli od fra Petra Matanovica. Svoje krstaške aktivnosti su vrlo intezivno ispoljavali i Jehovini svjedoci. Župnik u Donjim Dubravama Stjepan Vrhovsek je otvoreno iznio podatak:

"Mi raspolažemo podacima da u franjevačkom samostanu preko sto kandidata, mahom muslimana, pohađa kurs iz vjeronauka koji traje nekih tri mjeseca. Kod nas je taj proces znatno brži, što znači da djevojke i mladići koji dođu meni nakon kraćeg upoznavanja i razgovora dobijaju krštenice za dva do tri dana."

Koliko je to postala ozbiljna pojava potvrđuje i izjava Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića: "Mi posebno skrećemo pažnju da neke humanitarne organizacije koje dolaze u Bosnu i Hercegovinu u svome programu imaju i pokrštavanje Bošnjaka muslimana, kojima se nudi samo ono sto naučava kršćanstvo. Mi ističemo da to čine neke humanitarne organizacije u Tuzli."

Pozivanje na put svoje vjere, u suštini je normalna pojava. No svaki misionar treba imati na umu da njegov zov ima i svoj duboki smisao; u načinu da pojedincima ili zajednici želi bolju i sretniju budućnost.Poznata je činjenica da je misija poslanika Muhammeda, s.a.v.s., bila usmjerena ka čiščenju negativnih svojstava ondašnjeg arapskog društva, istodobno vodeći računa o podneblju i mentalitetu toga naroda. Njegova msija je misija bratstva temeljenog na vjeri koja i sama zrači mir, neporočnost, robovanje Jedinom Stvoritelju, Allahu dž.š., a koje isključuje svako drugo (robovanje), u smislu slijepe pokornosti novcu, vlasti, dolarima, eurima i sl. Na pojavu i misionarenje jedne neokršćanske sekte na našim prostorima vjerovatno se u ''Misaku''ne bismo ni osvrtali da ne živimo u vremenu kada je posebno ugrožena naša mlada populacija. Ona je na putu gdje se susreću putevi Istoka i Zapada. Danas je ugrožen naš nacionalni i vjerski identitet; kada se cijela kršćanska Evropa, preko svojih političkih, raznih crkvenih organizacija i misionara podigla da očisti ovaj dio Balkana od muslimana, da na većinu nas prilijepi etiketu ''potencijalnog teroriste''. Krajnje je vrijeme da se prestanemo šaliti s vlastitom sudbinom. Jehovini svjedoci, nisu mogli naći bolje ni vrijeme ni prostor za svoj misionarski lov. Kakvu to budućnost Bošnjaka zamišljaju misionari?- kojima je jedini cilj da razjedine naš narod, kada ne priznaju islam (jer nije zasnovan na Bibliji), kada našu omladinu (posebno gimnazijalce i laike) pokušavaju rasteretiti svojih obaveza prema vjeri, porodici i učiniti ih delikventima. Njihovi ciljevi, dakle, suprotni su našima, i svaki Bošnjak koji se za njima povede otpadnik je i neprijatelj sopstvenog naroda. Nadam se da ćemo imati riječi da kažemo NE!- i da nećemo '' nasjesti samo na imidž i kitnjaste riječi...

Nekoliko informacija o ovoj organizaciji neće u tom smislu biti na odmet!?

Porijeklo dogme

Jehovini svjedoci predstavljaju jednu od stotina različitih sekti i vjerovanja koje su zapljusnule svijet zapadnog kršćanstva tokom posljednih nekoliko vjekova.Osnivač ''Jehovinih svjedoka'' bio je Amerikanac Charles Taze Russell ( 1852-1916 ), čvrst, autoritativan i nepokolebljiv propovjednik, čiji misionarski uspon otpočinje već sredinom 70-ih. Russell je tvrdio kako je pouzdani stručnjak za grčki jezik, te su, po njmu svi dosadašnji prijevodi Biblije nepouzdani. Dokazano je međutim na sudu u Kanadi da on uopće nije znao čitati grčki, premda se na sudu zakleo da znade. Još jedna zgoda dovodi u pitanje njegovo poštenje. Russellovo se 'Čudesno sjeme žita' prodavalo po dva dolara za kilogram a tvrdio je da ono donosi pet puta bolji urod od obična žita. Pokušao je tužiti novine i tražiti odštetu od 100 000 dolara, jer su ga nazvali lašcem. Izgubio je parnicu kad su vladini stručnjaci ustanovili da u tom zrnu nema nikakve čudesne moći.

Godine 1947. Vrhovni sud u Kanadi proglasio je Jehovine svjedoke "nereligijskim tijelom". Godine 1979. počela je izlaziti njegova ''Kula osmatračnica'' ( ''Kula stražara'' ), da bi dvije godine kasnije bilo osnovano ''Oblasno društvo sionske kule osmatračnice'', kao zametak buduće organizacije ''Jehovinih svjedoka''. Doktrirano-religijske korijene ovog društva treba tražiti u izrazito radikalnim i apokaliptičkim vjerovanjima adventista i kristadelfijana, čije su učenje obilježili eshatološki utopizam i antimilitarističke tendencije.Prvi su, u svojo teologiji nade, poseban akcenat stavljali na eshatologiju ''Ivanovog otkrovenja'', na smak svijeta i strašni sud, za koje su tvrdili da su blizu, potom na hiljadugodišnje Kristovo carstvo mira, dizanje i konačno uništenje zlih ( zajedno sa sotonom ), praćeno obnovom itransformacijom zemlje u rajsko stanište gdje će pravednici vječno obitavati.Kristadelfijani ( ''Braća Kristova'' ), po mnogim svojim obilježjima, bili su bliski adventistima – i oni su propovijedali milenarizam, tj. Hiljadugodišnju vladavinu Krista u miru, potpuno uništenje zlih i bezbožnih, no bili su i svojstveni po njihovom odbacivanju dogme o Trojstvu, neposjedovanju zaređenog sveštenstva, te protivljenju vojnoj službi i oružju.Svi ovi momenti, zajedno s još nekim, kasnije su bili integrirani u teološku osnovu, naučavanje i organizaciju Jehovinih svjedoka, kojima je, nakon Russella, mnogo opiplj iviju formu iustroj pružio Joseph F.Rutherford ( 1869-1942 ), advokat i Russellov nasljednik, za čijeg je predvodništva na skupštini 1931. društvo i dobilo naziv - Jehovini svjedoci.

Tih godina došlo je do značajne centralizacije pokreta, hijerarhijskog ustroja organizacije, da bi potom uslijedile teške ratne godine, iz kojih su Jehovini svjedoci izišli desetkovani.No sam rat, koga su oni tumačili kao još jedan predznak skore propasti starog svijeta, djelovanju organizacije samo je ubrizgao dodatni smisao i podsticaj, kojim je došlo do njenog jačanja, misionarskog napredovanja i pratećeg porasta broja njenih članova i propovjednika.

Shematski gledano, učenje i dogma Jehovinih svjedoka predstavljaju svojevrsnu sintezu između židovskog monoteizma i ranokršćanskih heretičkih pokreta.U njihovom slučaju sinkreza se očitovala u pomirenju židovskog Jahvea ( Jehove ) i kršćanskog Isusa, te jevrejske tradicije Starog s helenističkom ambijentalnošću Novoga zavjeta .Međutim, porijeklo mnogih shvatanja ove sekte treba tražiti u njenom doslovnom, bukvalnom tumačenju Biblije.