Piše: Muhamed Nasirudin El-Uvejd
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Po islamskom učenju stid se ubraja u najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika pribiližavaju Allahu. Stid donosi samo dobro i neodvojivi je dio imana, tako da kada nestane stida nestane i imana i obrnuto. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih Allahovih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili u društvu tek nakon što je u ljudskim srcima nestalo stida. Stid je osobina iskrenih vjernika, izgrađenih ličnosti i poputnina bogobojaznih, pa kada njega nestane to je jasan znak da su ljudi ostavili Allahovu uputu, a prihvatili zabludu i utrli sebi put do poniženja i sigurne propasti.
Ako se ne stidiš, radi šta god hoćeš
Stid je moral koji čovjeka podstiče na ostavljanje grijeha i ne da mu da prelazi granicu dozvoljenog i da skrnavi tuđa prava. Stid (ar. el-hajau) izvedenica je od riječi život (ar. el-hajat) i on je srazmjeran životu (živosti) srca, a istinskog života srca nema bez spoznaje i pokornosti Allahu, dž.š. Postoje dvije vrste stida: prirodni i stečeni stid. Prirodni stid je osobina s kojom se čovjek rađa, poput stida muškarca i žene od javnog pokazivanja i otkrivanja stidnih mjesta, i poput stida koji su pokazali Adem i Hava kada su im se otkrila stidna mjesta nakon što su kušali zabranjeno voće, pa ih je prirodni, urođeni stid, natjerao da se pokrivaju džennetskim lišćem. O tom događaju, Kur’an veli: I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova, pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati. (Taha, 121.). Stečeni stid je posljedica imana i iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju grijeha. Taj stid se rađa u srcu kao posljedica shvatanja obilja Allahovih blagodati i naše nedostatne zahvalnosti na tim blagodatima, pa se zbog toga vjernici stide Allaha, koji im ne uskraćuje blagodati i ne prekida Svoju milost ni onda kada oni griješe prema Njemu. Prenosi se da je pobožnjak Esved ibn Jezid na samrti gorko plakao, i nakon što su ga prijatelji upitali zašto plače, odgovorio je: “Oh, kako da ne plačem i ne tugujem. Kada bi mi Allah oprostio sve grijehe na Sudnjem danu, ja bih Ga se opet stidio zbog djela mojih ruku.” Govoreći o značenjima i stepenima vjerovanja koji se mogu iščitati iz kur’anskog ajeta u suri El-Fatiha: Ijjake na’budu - Samo Tebe obožavamo, imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ‘’Jedan od stepeniijjake na’budu – Samo Tebe obožavamo, je i stid. Na to upućuju i riječi Uzvišenog Allaha: Zar on ne zna da Allah sve vidi? (El-Alek, 14.). On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju. (El-Mu’min, 19.). Govorili vi tiho ili glasno govorili – pa, On zna svačije misli! (El-Mulk, 13.). Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16.). Osim citiranih ajeta, i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ćemo spomenuti, također potvrđuju da je stid dio imana i da spada u ibadet kojim se vjernici približavaju Allahu. Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored čovjeka koji je svom prijatelju govorio o stidu, pa mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavi ga, stid je dio imana.” (Buharija i Muslim) U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, najbolji ogranak imana je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najslabiji je sklonuti smetnju s puta, i stid je dio imana.’’ (Muslim). A Ebu Mes’ud el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što je ostalo zapamćeno od govora ranijih Allahovih poslanika, jesu riječi: ‘Ako se ne budeš stidio onda radi šta god hoćeš.’” (Buharija). Ibnul-Kajjim el-Dževzi kaže da ovaj hadis ima dva značenja: prvo, da će onaj ko ne bude imao stida svakako raditi šta god hoće i šta mu duša poželi, i drugo, to je zapravo upozorenje vjerniku i vjernici da kada želi uraditi neko djelo, neka prvo vide da li bi se stidili javno uraditi to djelo. Ako bi se stidili javno uraditi ono što su naumili, onda će svakako odustati od toga, a ako se kao vjernici ne bi zastidili kada bi ih neko vidio dok čine to djelo, onda ga mogu uraditi.” Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stidite se Allaha istinskim stidom!” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, mi se, hvala Allahu, stidimo.’’ Odgovorio je: “Ne mislim na to, istinski stid od Allaha je da čuvaš svoju glavu i ono što je u njoj, i da paziš na svoj stomak i njegove prohtjeve i da ti je uvjek smrt na umu, jer onaj ko žudi za Ahiretom on ostavlja dunjalučke ukrase. Ko tako radi on se istinski stidi Allaha.’’ (Tirmizi).
Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid
Kada stid ne bi imao druge vrijednosti osim činjenice da je to jedno od Allahovih svojstava, bio bi dovoljan razlog da se vjernici trude da kod sebe izgrade tu osobinu. Allah, dž.š., pokriva mahane i stidi se ljudi, a oholo ljudsko stvorenje se ne stidi Allaha, osim onih kojima se Allah smilovao. Njegova milost se neprestano spušta na nas, a naši grijesi se neprestano dižu Njemu, On nama ukazuje Svoju ljubav dajući nam neizmjerne blagodati, iako je neovisan o svim svijetovima, a mi našim grijesima izazivamo Njegovu srdžbu, iako smo ovisni o Allahu i njegovoj milosti u svakom...
Primjedbe
Objavi komentar