(كتاب التوحيد)knjiga tewhida

Kaže Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab, rahmetullahi te'ala alejhi:

"Knjiga tewhida".

   Običaj islamskih učenjaka prilikom pisanja djela jeste da nakon bismille, zahvale  Allahu, dželle šanuhu, i salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, spomenu nekoliko riječi kao uvod u dotično djelo kojim će se baviti. Obično bi u tih nekoliko riječi spomenuli razlog pisanja dotičnog djela, tema koju će djelo obrađvati i način na koji će ista biti obrađivana. Ovdje se postavlja pitanje: "Zbog čega tako nije postupio ovdje Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab, rahmetullahi te'ala alejhi? Zbog čega nije napisao uvod u svoje djelo, nego je samo rekao "Kitabu-t-tewhid" i poslije tih riječi odmah otpočeo sa spominjanjem riječi Uzvišenog Allaha?"

   Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, ali ono što se može pretpostaviti da je bio razlog izostavljanja ovog uvoda jeste to što će Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, u svojoj knjizi govoriti o tewhidu, tj. Allahovoj, dželle šanuhu, jednoći, o izdvajanju Uzvišenog Allaha, jednog i jedinog u svim vidovima ibadeta. Budući da će se, znači u ovom djelu govoriti o tewhidu, Allahovoj jednoći, taj tewhid, tu Allahovu jednoću, najbolje ju je objasnio – ko? Najbolje ju je objasnio Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi, Kur'anu. Pošto se ta stvar, tewhid, tiče i veže najviše za Uzvišenog Allaha, onda je najpreče, a takođe i od edeba prema Allahu, dželle šanuhu, jeste da se to prepusti Njemu Uzvišenom, jer On je taj koji će to najbolje i najljepše objasniti.

   Kao što imamo slučaj i sa Sahihom Buharije. Imam Ebu Abdullah Muhammed ibn Ismail ibn Ibrahim ibn Mugire ibn Berdizbeh el-Buhari, rahmetullahi te'ala alejhi, na sličan način nije spomenuo ništa što bi predstavljalo uvod u njegov Sahih, nego je otpočeo svoju zbirku, zbirku najvjerodostojnijih hadisa, upravo sa hadisom. Zašto? Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, ali vjerovatno, kao što smo rekli i za "Kitabu-t-tewhid" kažemo i ovdje, pošto se hadis najviše odnosi na riječi i djela Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, najbolje je, a i od edeba, lijepog ophođenja prema njemu, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, jeste da se uvod u samu takvu zbirku ostavi riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.

   Jezičko značenje riječi "et-tewhid" jeste "el-ifrad", odnosno izdvajanje.

  Šerijatsko značenje ove riječi jeste izdvajanje Uzvišenog Allaha u rububijjetu (gospodarstvu),uluhijjetu, tj. da je jedini On, dželle šanuhu, dostojan obožavanja, i izdvajanje Allaha, dželle šanuhu, u lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, tj. da jedino Njemu, dželle šanuhu, pripadaju takva imena i svojstva.

    Dakle, iz same šerijatske definicije vidimo da postoje tri vrste tewhida:

• Tewhidu-r-rububijje
• Tewhidu-l-uluhijje
• Tewhidu-l-esmai we-s-sifat.

Tewhidu-r-rububijje jeste izdvajanje Uzvišenog Allaha u njegovim djelima i čvrsto ubjeđenje da je On, dželle šanuhu, Gospodar i Vladar svega. Stvoritelj svake stvari. On, dželle šanuhu, raspolaže svim kako On hoće. Dokaz za ovu vrstu tewhida jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{ الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَجَعَلَ الظُّلُمَاتِ وَالنُّورَ ثُمَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ يَعْدِلُونَ }

"Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjedanačuju!" (Prijevod značenja El-En'am, 1.)

Nevjernici su priznali i povjerovali u ovu vrstu tewhida, međutim, ova vrsta tewhida nije dovoljna za ulazak u islam.

Tewhidu-l-uluhijje jeste izdvajanje Uzvišenog Allaha za jedinog istinskog boga dostojnog obožavanja svim vidovima ibadeta, javnim ili tajnim. Zbog ove vrste tewhida slani su poslanici, objavljivane knjige. Svaki poslanik je otpočeo svoj poziv upravo ovom vrstom tewhida. Dokaz za ovu vrstu tewhida jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{ إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ }

"Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!" (Prijevod značenja El-Fatiha, 5.)

{ فَاعْبُدْهُ وَتَوَكَّلْ عَلَيْهِ وَمَا رَبُّكَ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ }

"Zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite." (Prijevod značenja Hud, 123.)

{ قُلْ إِنَّ صَلاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ. لا شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَا أَوَّلُ الْمُسْلِمِينَ }

"Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.'" (Prijevod značenja El-En'am, 162-163.)

Tewhidu-l-esmai we-s-sifat jeste vjerovanje u ono čime se Uzvišeni Allah nazvao i opisao u Svojoj Knjizi, Kur'anu, i čime Ga je nazvao i opisao Njegov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od lijepih imena i uzvišenih svojstava bez ikakvog iskrivljavanja, tumačenja, poređenja i nastojanja da se spozna njihova kakvoća. Dokaz za ovu vrstu tewhida jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{ لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ وَهُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ }

"Njemu ništa nije slično. On sve čuje i sve vidi." (Prijevod značenja Eš-Šura, 11.)