Pustinja je uvijek rađala junake Ummeta Muhammeda
uzorne prvake,
Halida i Hamzu Talhu i još mnoge.
Tamu zla i širka baciše pod noge.
Po nakovnju od pijeska bije čekić vreli-
Na njemu se skova još jedan junak smjeli,
Zadojen imanom na vrelu Božje r'ječi Odazva se ummetu od bola što ječi,
Rodnu grudu napusti, sa sedamn'est ljeta Protiv zulma borit' se,
zadaća mu sveta Dječačić iz pustinje,
što po dinama se peo Daleko od kuće,
muškarac posta zreo
U ruke svoje uzeo,
bajrak je džihada
U ummetu ranjenom
probudi se nada
Tijelo kao granit,
gar u dugoj kosi
A u srcu herojskom,
žar džihada nosi Ambicije veće,
od okeana i mora Ummet oslobodit',
okova terora Sudba ga Allahova,
odvela daleko U brda Kavkaza,
ko bi samo reko'?
Prekaljen u Groznom
i hiljade bitki Dušmanima mora,
i mač pravde britki
Znao vrlo dobro,
da sila silu slama
Čizmom sebe upisa,
u povijest islama
Sedamn'est dugih godina,
u barutnom dimu
Kroz vrućine ljetne,
i kroz ljutu zimu,
Hitao je smjelo,
k' nagradi najvećoj
Krunisan šehadetom
u trideset i trećoj
Daleko od grude,
kabur mu se skriva
Uspomena na njega svježa je i živa
U bespuću dalekom,
Kavkaskog masiva
Časno tijelo leži,
ko' da mirno sniva
Postelja mu zemlja,
prekrivač od neba
Bez znamena ikakvog,
a zar mu i treba?
Iako bez znaka,
u tami tih vrleti
Mezar njegov blista,
čini se da svijetli
Sjećanje na njega iz oka tjera suze
A jazik hvali Rabba,
Sebi što ga uze
Gledajuć' u njega
i one njemu slične
Uviđamo slabost i manjkavosti lične
Stidljivo i sjetno,
duše kore sebe
U raskoši što žive,
i umiru ko' deve
Krvari nam ummet,
i prepun je rana
Al' grive konjske nose,
hajr do Sudnjeg dana Hiljade Khattaba,
majke će da rode
Svjetlom će džihada,
trnut' tamu zlobe
Ponestade riječi,
za opisat tog junaka
Možel' se u moru,
prebrojat' kaplja svaka?
Gospodaru smiluj se, heroju ummeta I podari mu ljepote, vječnog Dženneta Lavu islama i ponosu ummeta, Samiru Salihu Abdullahu es-Suvejlimu, poznatijem kao Khaattab. Rahimehullah...
Primjedbe
Objavi komentar