Iblisova obmana šija
Među ekstremistima su bili neki koji su tvrdili da je 'Alija bog, dok su drugi tvrdili da je on bolji nego vjerovjesnici. Neki od ekstremistā su smatrali vjerskom dužnošću da proklinju Ebū Bekra i 'Umera, dok su drugi Ebū Bekra i 'Umera proglasili kāfirima.
Bilo je toliko drugih smiješnih i apsurdnih sekti koje su nastale od onih koji su otišli u ekstreme (zbog svoje ljubavi prema 'Aliji) da bi mnogo vremena trebalo biti utrošeno u pokušaju da se spomenu sve one. Prema tome, ja ću se samo osvrnuti na neke od njih.
'AbdulWāhid ibn 'Alī ibn Burhān el-Esedī je prenio da je Ishāq ibn Muhammed en-Neha'ī el-Ahmer imao običaj govoriti da je 'Alija - Uzvišeni Allāh, neka je Allāh daleko i uzvišen od toga.
Takođe je on rekao da u Medā'inu postoji grupa ekstremista (gulāh), poznatih kao ishāqijje, koji su sebe vezivali za njega (Ishāqa ibn Muhammed en-Neha'ija el-Ahmera). (''El-Milel wen-Nihel'', 188. i 189. str)
El-Khatīb je prenio da je Ebū Muhammed el-Hasan ibn Jahjā en-Nawbakhtī u svojoj knjizi, napisanoj u pobijanju njihovih ekstremnih pogleda, nakon što je spomenuo njihove različite tvrdnje, napisao:
''Među onima koji su u naše vrijeme postali potpuno umno poremećeni u ekstremizmu su Ishāq ibn Muhammed, poznat kao el-Ahmer. On je tvrdio da je 'Alija - Allāh, subhānehū we te'ālā, i da se on pojavljuje sve vrijeme. Jedno vrijeme se Allāh pojavljivao kao el-Hasan, a u drugo vrijeme kao el-Husejn i to je bio On koji je u formi Džibrīla poslao Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem.''
Grupa ši'ijā je vjerovala da su Ebū Bekr i 'Umer kā firi, a neki su tvrdili da su se oni odmetnuli od vjere nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Drugi su insistirali na odricanju od svih halīfā izuzev 'Alija i od svakoga ko je 'Aliji osporio pravo na imāmet (kao i na proklinjanju Ebū Bekra i 'Umera). Kada je Zejd (ibn 'Alī ibn Husejn ibn 'Alī ibn Ebī Tālib) odbio ovo (odricanje od prijašnjih halīfā i proklinjanje Ebū Bekra i 'Umera), oni su ga odbili (izdali) i postali poznati kao rāfida (odbijači, izdajnici).
Među njima su i oni koji su prenijeli imāmet na Mūsā ibn Dža'fera, onda na njegovog sina 'Alija, potom na Muhammeda ibn 'Alija ibn Muhammeda, zatim na 'Alija, onda na el-Hasana ibn Muhammeda el-Askerija i, konačno, na njegovog sina Muhammeda, dvanaestog imāma; iščekivanog imāma za koga oni tvrde da nije umro i koji će se u zadnjim danima vratiti da Zemlju ispuni pravdom.
Ebū Mensūr el-'Idžlī je tvrdio da će se Muhammed ibn 'Alī el-Bāqir vratiti i da je on bio njegov halīfa. On je tvrdio da je Allāh uzdigao njega (tj. 'Idžlija) na nebesa i da je obrisao Svoju Šaku na njegovoj glavi. On je takođe tvrdio za sebe da je on kisaf ili kisf (komad koji će pasti sa neba).
Slično ovome, druga grupa među rāfidijama ši'ijama zvana dženāhijje, koji su bili sljedbenici 'Abdullāha ibn Mu'āwije ibn 'Abdullāha ibn Dža'fera Dhil-Dženāhajna tvrdili su da je božija duša putovala kroz tijela poslanikā i ewlijā', dok nije stigla do 'Abdullāha Dhul-Dženāhajna koji nije umro i čiji se povratak iščekuje.
Među njima je također i grupa zvana gurābijje, koji su tvrdili da je 'Alija uzeo udio u poslanstvu, a druga grupa, zvana mufawwida, su ispovijedali vjerovanje da je Allāh, nakon što je stvorio Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, njemu povjerio stvaranje svijeta. Grupa među njima, zvani dhemmāmijjeh (''kritičari''), su kritikovali Džibrīla zbog toga što su vjerovali da je njemu naređeno da se spusti 'Aliji, ali se on spustio Muhammedu, sallallāhu 'alejhi we sellem. (El-Bagdādī, ''El-Ferq Bejn el-Firaq'', 250. i 251. str.)
Neki od ši'ijā su također tvrdili da je Ebū Bekr nepravedno Fātimi porekao njeno nasljedstvo. A prenijeto je od es-Saffāha da je jednom držao govor, nakon čega je ustao jedan čovjek od potomaka 'Alije, radijallāhu anhu, i rekao: ''O emīrul-mu'minī n, pomozi me protiv onih koji su mi nepravdu učinili.''
Kada ga je (es-Saffāh) upitao: ''A ko ti je nepravdu učinio?'', on je odgovorio: ''Ja sam jedan od potomaka 'Alije, radijallāhu 'anhu, a onaj koji mi je učinio nepravdu je Ebū Bekr kada je on uzeo oazu (imanje) Fedek od Fātime.'' Es-Saffāh ga je pitao: ''Da li je Ebū Bekr nastavio da čini ovu nepravdu?'', a on je odgovorio: ''Jeste''.
Es-Saffāh ga je upitao: ''Ko je preuzeo vlast nakon Ebū Bekra?'', a ovaj je odgovorio: '' 'U mer'', pa ga je on (es-Saffāh) pitao: ''Da li je 'Umer nastavio sa ovom nepravdom vama?'', a ovaj je rekao: ''Da.''
Es-Saffāh ga je onda upitao: ''Ko je preuzeo vlast nakon 'Umera?'', a ovaj je odgovorio: '' 'U thmān'', pa ga je on (es-Saffāh) pitao: ''Da li je 'Uthmān nastavio sa ovom nepravdom vama?'', a ovaj je rekao: ''Da.''
Tada ga je on (es-Saffāh) upitao: ''A ko je preuzeo vlast nakon 'Uthmāna?'', pa je ovaj počeo da gleda okolo, ovdje i ondje, ne bi li našao mjesto gdje bi se mogao sakriti.
'Alija je preuzeo vlast nakon 'Uthmāna i on nije ispravio ovu navodnu nepravdu. Dakle, ili je 'Alija nastavio nepravdu nanijetu sebi i svojoj porodici ili je Ebū Bekr bio u pravu nedajudi Fātimi imanje Fedek, zasnovano na riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da je ono što poslanici iza sebe ostave sadaqa, a ne nasljedstvo.
Ibn 'Aqīl je rekao: ''Dhāhir (očigledno) je da su osnivači pokreta rāfidijā namjeravali napad na aslud-dīn (osnovu vjere) i nubuwweh (poslanstva). Jer je ono što je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, donio nešto od prošlosti što mi nismo iskusili niti svjedočili i mi možemo biti sigurni u ono što nam je prenešeno samo ako vjerujemo da je to prenešeno preko pravednih i učenih od prve generacije muslimana (tj. ashābā). Tj. da mi razumijemo samo onako kako razumiju oni u čije smo praktikovanje vjere i inteligenciju uvjereni. Pa ako bi neko rekao da je prva stvar koju su ashābi uradili nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, bila to da učine dhulm (nepravdu) njegovoj porodici, uskraćujući ih hilāfeta i njihovog nasljedstva, ovo bi to bilo jedino kao rezultat nevjerstva ashābā u Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, jer ispravno vjerovanje, naročito o poslanicima, nužno zahtijeva zaštitu njihovih zakonā nakon njihove smrti; posebno onih koji se tiču njihovih porodica i njihovih potomaka.''
Otuda, ako prihvatimo rāfidijsku tvrdnju da su ashābi nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ove stvari učinili dozvoljenim - naše ubjeđenje u šerī'at bi bilo izgubljeno. Jer, između nas i Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, ne postoji ništa osim onoga što su nam prenijeli ashābi i osim našeg vjerovanja njima. Pa ako bi nas zbir svega onoga što se njima desilo nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, zbunio u pogledu onoga što su oni prenijeli i uništio naše povjerenje u slijeđenje njihovih razumskih odluka na koje smo se oslonili, također bi bilo i da oni nisu prenijeli određene obavezne aspekte vjere, već da su prenijeli samo ono što je bilo u njiihovom materijalnom interesu. Ispalo bi da su oni napustili šerī'at nakon smrti Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i da je samo nekoliko članova njegove porodice nastavilo da slijedi vjeru.
Sa ovim bi vjerovanje propalo, duše bi postale previše slabe da prihvate ijednu prenešenu informaciju od ranijih generacija i postalo bi im teško da prihvate čak i sām Qur'ān.
A pretjerivanje i ekstremizam u ''ljubavi'' prema 'Aliji je odveo rāfidije do toga da izmisle brojne hadīthe u pogledu 'Alijinih velikih vrlina, od kojih bi većina za njega bila bolna da ih čuje. Veliki broj ovih hadīthā sam spomenuo u knjizi ''El-Mewdu’at“.
Među njima je, na primjer, i hadīth u kom se prenosi da je Sunce zašlo prije nego što je 'Alija klanjao ikindiju-namāz, pa je ponovo izašlo da bi on mogao da obavi namāz na vrijeme. Ovaj hadīth se smatra lažnim zbog njegovog lanca prenosilaca, koji su svi nepouzdani. On se također smatra lažnim i zbog njegovog sadržaja, jer je vrijeme za 'asr (ikindiju) prošlo, pa bi otuda povratak Sunca bio smatran novim izlaskom, a ne povratkom ikindijskog vremena.
Slično tome, oni su izmislili i predaju da je Fātima uzela gusul, a onda umrla ostavljajući oporuku da njeno tijelo ne treba da se okupa nakon njene smrti. Ova predaja je laž u pogledu njenog lanca prenosilaca, a ona predstavlja i neznanje u pogledu njenog značenja. Gusul (kupanje) mrtvog tijela je zbog stanja nečistoće prouzrokovane smrću, pa kako može biti obavljen prije smrti?
Rāfidije također imaju brojne izmišljene fiqh (pravne) propise koji nemaju osnove u vjeri, a koji se suprotstavljaju idžmā'u (konsenzusu) ranijih generacija muslimana. Njih možemo naći i među mes'elama (fiqhskim pitanjima) koje je zabilježio Ibn 'Aqī l, koja je on citirao iz ''Kitāb el-Murtedā'', koji kažu da sudžūd (sedžda u namāzu) nije dozvoljen ni na čemu drugom mimo površine zemlje ili nečega od zemlje. Stoga sedžda nije dozvoljena na prostirkama od vune, kože ili dlake.
Oni su također zabranili džumu-namāz, zasnovano na uslovu da imām mora biti ma'sūm (nepogrješiv).
Iblīs ih nije odveo samo do toga da uvedu ove neosnovane propise, već ih je obmanuo i odveo do ubjeđenja da je psovanje (vrijeđanje) ashābā Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, dio vjere. Međutim, u dva ''Sahīha'' naredba Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Ne vrijeđajte moje ashābe! Zaista, ako bi jedan od vas udijelio (kao sadaqu) zlata koliko je brdo Uhud - ne bi dostigao nagradu pregršti koju su oni dali, niti pola pregršti.''* proglašava ovaj ''dio vjere'' neosnovanim.*( el-Buhārī,Muslim, Ebū Dāwūd, et-Tirmidhī i Ahmed)
'AbdurRahmān ibn S ālim ibn 'Abdullāh ibn 'Uwejm je prenio da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:
''Zaista, Allāh je odabrao mene, odabrao ashābe za mene i učinio ih mojim pomagačima i tazbinom (srodnicima po braku). Pa ko god ih proklinje (vrijeđa) proklet je od Allāha, melekā i svih ljudi, a na Sudnjem danu Allāh od njega neće prihvatiti niti njegove fardove niti njegove nafile.'' (ed-Darequtnī, Ibn Hadžer, ''Taqrīb et-Tahdhīb'', 1. tom, 480. str.)
Suwejd ibn Gafalah je rekao: ''Jedne prilike sam prošao pored grupe ši'ijā koji su govorili o Ebū Bekru i 'Umeru na podrugljiv način i vrijeđali ih, pa sam ušao kod 'Alije ibn Ebī Tāliba i rekao mu:
''O emīrul-mu'minīn, prošao sam pored grupe tvojih ashābā dok su spominjali Ebū Bekra i 'Umera na uvredljiv način i govorili ono što nije pri njima. Da oni ne misle da ti potajno osjećaš (misliš) ono što oni govore - oni se ne bi usudili da to kažu.'' 'Alija je odgovorio:
''E'ūdhubillāh! Allāhu se utječem od toga da prema dvojici njih (Ebū Bekru i 'Umeru) potajno osjećam išta mimo onoga što mi je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, povjerio. Allāh prokleo svakoga ko u sebi drži išta osim dobroga i lijepog mišljenja prema njima obojici. Oni su bili poput dva brata Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, njegova dva ashāba, njegova dva pomagača, Allāh se smilovao obojici.''
Onda je 'Alija ustao sa suzama u svojim očima, držeći se za svoju bradu dok nije ušao u mesdžid, a onda se popeo na mimber i sjeo na njega držeći se za svoju bradu i gledajući u nju - a bila je bijela - dok se ljudi nisu skupili. Nakon što je održao kratak ali sadržajan govor, on je dodao:
''Šta je ljudima koji optužuju dva uglednika Qurejšijjā, dva oca muslimanā, optužbe koje ja nikada ne bih rekao niti volio da čujem druge da kažu i zbog kojih bih ja mogao biti kažnjen? Tako mi Onoga Koji je učinio da sjeme proklija i Koji je stvorio dušu, samo bogobojazni vjernik ih voli, a samo bijedni griješnik ih mrzi. Njih dvojica su bili uz Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, naređujući sve što je dobro i zabranjujući sve što je zlo, ljutili su se na dhulumćare i kažnjavali ih zasnovano na istini i čestitosti jedino. U svojim propisima oni nisu prekoračili mišljenje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Zapravo, njihova mišljenja su se uvijek podudarala sa mišljenjem Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i vjernici su bili zadovoljni obojicom tokom čitavih njihovih hilāfetā.
Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je odredio da vjernike u njihovim namāzima za posljednjih devet dana njegovog života predvodi Ebū Bekr, i Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je umro a da ga nije opozvao (smijenio). Vjernici su ga nakon toga učinili odgovornim za njihove poslove i dali mu svoj zekāt " Oni su mu dobrovoljno dali prisegu na vjernost i ja sam prva osoba od Benū 'AbdulMuttaliba koja je potvrdila njegovo vođstvo. On je s prezirom gledao na vođstvo i želio da jedan od nas zauzme njegovo mjesto. Tako mi Allāha, on je bio najbolji od onih koji su ostali nakon Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem; najstariji, najljubazniji i uistinu najsažaljiviji i najbogobojazniji. On je bio poput meleka Mikā'ila u svojom dobročinstvu i poput poslanika Ibrāhīma u svojoj želji da oprosti i svom dostojanstvenom držanju. On je uzeo put Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i preselio na tom putu, Allāh mu se smilovao.
Nakon Ebū Bekra, vođstvo je preuzeo 'Umer i ja sam bio među onima koji su bili zadovoljni njegovim imenovanjem. On je vladao u skladu sa politikom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegovog ashāba Ebū Bekra, slijedeći njihove stope na način na koji mlada kamila slijedi svoju majku. Kunem se Allāhom, on je bio ljubazan i blag sa slabim, a zaštitnik prava madhlūma (potlačenog) i u pogledu Allāhovog dīna se nije bojao ničijeg prijekora. Allāh je putem njega pokazao primjere istine i učinio istinu dijelom njega do te mjere da smo mislili da je melek govorio njegovim jezikom. Allāh je učinio njegovo primanje islāma faktorom ojačanja za islām i smjestio u srca munāfiqā strah od njega, a u srca vjernika ljubav prema njemu. Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, ga je uporedio sa melekom Džibrīlom u njegovoj žestini prema neprijateljima islāma. Pa ko se među vama može uporediti sa njima dvojicom? Allāh im se smilovao, a nama podario sposobnost da nastavimo njihovim putem. Neka svako ko mene voli - voli njih, jer ko god ne voli njih - srdi mene i ja nemam ništa sa njim. Ako još jednom čujem uvredljiv govor o njima dvojici - ja ću one koji ih vrijeđaju žestoko kazniti. Nakon današnjeg dana, ko god (zbog toga) bude doveden pred mene - dobiće ono što sleduje klevetnika (potvarača). Zaista, najbolji od ovog ummeta nakon Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, su Ebū Bekr i 'Umer, Allāh bio zadovoljan njima. A onda, Allāh najbolje zna ko je najbolji. Rekoh ove riječi, tražeći Allāhov oprost za sebe i za vas.''
Preuzeto iz Telbīsu Iblīs -Ibn el-Džewzī
Primjedbe
Objavi komentar