Hutbe iz tri sveta mesdžida / Mekka: Su'ud ibn Ibrahim eš-Šurejm


Hutbe iz tri sveta mesdžida / Mekka: Su'ud ibn Ibrahim eš-Šurejm

Hvala Allahu kojem će se u konačnici vratiti sva Njegova stvorenja i kojem pripada početak i kraj. Zahvaljujemo Mu na neizmjernom dobročinstvu, jasnoći dokaza i mnogostrukom dobru i blagodatima. Svjedočim da je samo Allah Bog, koji druga nema, Stvoritelj nebesa bez stubova i potpora, nebesa koja je On pozvao a ona su se, bezpogovorno i bez oklijevanja, odazvala. Allah, dželle šenuhu, je između čovjeka i vode uspostavio različite oblike suodnosa. Jedan od najvažnijih oblika ovog suodnosa je svakako taj da je Allah, dželle šenuhu, od kapi tekućine stvorio ljude, i sve što je živo, kako bi ih iskušao i ispitao da li će biti zahvalni ili nezahvalni. On im vodu, kao blagodat, s neba spušta, da bi dokazao Svoju dobrostivost prema njima, i u tom smislu je objavio: ''Kažite vi Meni: vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo da je slanom učinismo – pa zašto niste zahvalni?'' (Prijevod značenja, El-Vaki'a, 68. – 70.). Voda je, s jednog drugog aspekta, iskušenje, belaj i kazana za grješnike i one koji su suprostave Njegovom Šerijatu i uputi, kao što se dogodilo sa Nuhovim i narodom Sabe, koji su kažnjeni vodom (potopom). Allah, dželle šenuhu, je u povodu kazne koja je snašla Nuhov narod, objavio: ''I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo'' (El-Kamer, 11., 12.), a u povodu kazne koja je snašla narod Sabe: ''Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!'' (Sebe', 16., 17.). Od tih oblika je da Allah, dželle šenuhu, spušta vodu sa nebesa, ali je zemlja, zbog svojih specifičnih karakteristika (loše kvalitete, neplodnosti, tvrdoće), ne prima i ne daje, uz pomoću nje, bilje. O tome govori sljedeći hadis: ''Allahova zakonitost nije u tome da prestanu padati kiše, nego u tome da kiša padne na zemlju ali ona ne rodi.'' (Ahmed). Ovome treba dodati i činjenicu da je pomanjkanje kiše, i njena kao i neplodnost zemlje na koju pada, jedan od predznaka Sudnjeg dana. Prenosi imam Ahmed od Enesa, radijallahu 'anhu, da je rekao: ''U našim razgovorima spominjali smo da neće nastupiti Sudnji dan dok nebo ne uskrati kišu, a zemlja bilje, i dok se o pedeset žena ne bude starao jedan muški skrbnik.''  Svako dobro i berićet je u kiši koja oživljava mrtvu zemlju i čini da iz nje proklijaju biljke, kao što kaže Uzvišeni: '' I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.'' (prijevod El-Furkan, 48., 49.).

Egida 1
''Allahova zakonitost nije u tome da prestanu padati kiše, nego u tome da kiša padne na zemlju ali ona ne rodi.'' (Ahmed).
Nadnaslov: Medina: Dr. Ali el-Huzejfi

Naslov: Uzroci padanja kiše
O Allahovi robovi, znajte vrlo dobro da ste svi vi u velikoj potrebi za vašim Gospodarem i da ste o njemu ovisni. Bez Njega ne možete ni koliko je treptaj oka niti manje od toga. On vas je iz ništavila stvorio, opskrbu vam dodijelio, Svojim obilnim blagodatima vas obasuo i raznolike koristi i ugodne stvari vam dodijelio: ''A ako vi Allahove blagodati budete brojali, sve ih nećete pobrojati.'' (Ibrahim, 34).  On vam je podario ono što volite i za čim žudite, a sačuvao vas je od onoga što vas upropaštava i od onoga što mrzite. Zbog svega toga, neupitno pravo našeg Gospodara jeste da mu budemo pokorni a ne nepokorni, da mu budemo zahvalni a ne nezahvalni i da ga se često sjećamo a ne da ga zaboravljamo. Allahove blagodati kojima nas je obasuo čuvamo pokornošću, a Njegove kazne izazivamo neposlušnošću i griješenjem. Da li postoji neko ko je izražavanjem pokornosti prema Allahu postao nesretan, i da li postoji neko ko je činjenjem grijeha i hrama postao sretan? Nikako! Uzvišeni Allah je zahvalnima obećao povećanje blagodati a nepokornima je obećao samo kaznu: ''I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti." (Ibrahim, 7) Jedna od veličanstvenih blagodati kojima nas je obasuo naš Milostivi Gospodar jeste voda. Ona je jedna od glavnih komponenti potrebnih za život na zemlji bez koje ne može egzistirati niti jedno stvorenje, a padanje kiše je ključno za postojanje vode na zemlji. Padanje kiše ima svoje razloge o kojima govore Kuran i sunnet. Između ostalog, u te razloge spada i slijedeće: 1. Mnoštvo onih koji su bogobojazni i Allahu pokorni, jer bogobojaznost vodi ka svakoj vrsti dobra. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: ''A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.''(El-E'raf, 96), 2. Ustrajno upućivanje dove Uzvišenom Allahu: ''A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.'' (El-Bekare, 186), 3. Usrdno i iskreno činjenje istigfara, odnosno traženje oprosta od Allaha. Uzvišeni Allah je u kontekstu kazivanja o Nuhu a.s. rekao: ''I on (Nuh) je govorio: : 'Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12) Pored ovih, u uzroke padanja kiše spada i iskreno pokajanje...

Primjedbe