Svjedočenje šehadeta mora biti bazirano na znanju, uvjerenju i istinitosti
Svjedočenje šehadeta mora biti bazirano na znanju, uvjerenju i istinitosti
AbdurRahman ibn Hasan
Od 'Ubadea b. Samita, r.a., prenosi se daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:
"Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima koja ima."[1]
Ova dvojica posjeduju potpunu sigurnost i uputu na dunjaluku i ahiretu. Onaj ko dā sve dobija sve, a ko dā dio dobiva dio, jer potpunost imana čuva svoga vlasnika od grijeha i kazni za njih i on se neće susresti sa svojim Gospodarom sa grijehom zbog kojeg bi bio kažnjen, kako je rekao Uzvišeni:
مَّا يَفْعَلُ اللّهُ بِعَذَابِكُمْ إِن شَكَرْتُمْ وَآمَنتُمْ
"Što da dā Allah kaznu vašu, ako zahvaljujete i vjerujete?"[2]
Ovo što sam spomenuo o značenju ovog ajeta to je ustvrdio šejhul-islam Ibn-Tejmije, da mu se Allah smiluje, i Ibnul-Kajjim, da mu se Allah smiluje, u duhu toga. Na to upućuje Kur'an, to je stav ehli-sunneta vel-džema'ata, za razliku od sljedbenika novotarija: haridžija, mu'tezila i njima sličnih. Njegove su riječi: "Ko posvjedoči..." Nema sumnje da svjedočanstvo ne biva svjedočanstvom, osim ako je bazirano na znanju, uvjerenju i istinitosti, a ako je sa neznanjem i sumnjom, ono se ne uzima u obzir niti od njega ima koristi. Svjedok u takvoj situaciji biva lašcem zbog nepoznavanja onoga što svjedoči. Ova izuzetno značajna riječ u sebi sadrži negaciju i potvrdu. Ona je negirala božanstvenost od svega mimo Allaha riječima njegovim: "...nema boga", a potvrdila je božanstvenost Allahu Jedinome kad kažeš "osim Allaha". Uzvišeni je rekao:
شَهِدَ اللّهُ أَنَّهُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ هُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ قَآئِمَاً بِالْقِسْطِ لاَ إِلَهَ إِلاَّ هُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ
''Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni , i da On postupa pravedno. - Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"[3]
Koliko je njih zalutalo zbog nepoznavanja njegovog značenja, od onih koji su zalutali, a oni su većina. Oni su prevrnuli suštinu značenja i potvrdili negiranu božanstvenost onome za koga je negirana od stvorenja: umrlih u kaburima, zborišta (svetišta), taguta, drveća, kamenja, džina i drugog. Oni su to uzeli kao vjeru pa su uporedili, ukrasili i tevhid uzeli kao novotariju te nijekali i korili one koji su ih njemu pozivali. Od njega oni nisu spoznali čak ni koliko oni koji su živjeli u diahilijetu kurejševickih kafira i njima sličnih. Oni su, uistinu, spoznali njegovo značenje i zanijekali iskrenost na koju je ukazivalo kako je Uzvišeni rekao:
إِنَّهُمْ كَانُوا إِذَا قِيلَ لَهُمْ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ يَسْتَكْبِرُونَ وَيَقُولُونَ أَئِنَّا لَتَارِكُوا آلِهَتِنَا لِشَاعِرٍ مَّجْنُونٍ
"Uistinu, oni su se - kad im je rečeno: 'Nema boga osim Allaha -uzoholili i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika."[4]
Mušrici iz zadnjih generacija ovog ummeta osporavali su isto što su osporavali oni onome ko ih je pozivao napuštanju obožavanja svega što su obožavali mimo Allaha: mezarluka, svetilišta, taguta i tome slično. Ti su upoznali ovo značenje i osporili ga, a ovi nisu spoznali ovo značenje i osporili su ga. Zbog toga možeš vidjeti kako neko od njih govori: "Nema boga osim Allaha", a u isto vrijeme on molitvu, pored Allaha, upućuje nekom drugom. Ibnul-Kajjim, da mu se Allah smiluje, rekao je: "Bog je Onaj Koga obožavaju srca ljubavlju, uvažavanjem, kajanjem, počašću, veličanjem, poniznošću, pokornošću, strahom, nadom i oslanjanjem."
Vezir Ebul-Muzaffer, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, rekao je u El-Ifsahu: "Njegove riječi: '...svjedočenje da nema boga osim Allaha', iziskuju da svjedok zna da nema boga osim Allaha, kako je Uzvišeni rekao:
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ
' Znaj da nema boga osim Allaha (La illahe illAllah).'[5]
Rekao je: "Allahovo je ime u nominativu nakon (čestice) 'illa' zbog toga što je dužnost da Njemu pripada božanstvenost i nju niko ne zaslužuje mimo Njega Uzvišenog." Rekao je: "Suštinska je korist toga učenje da ova riječ sadrži u sebi nijekanje taguta i vjerovanje u Allaha. Ti, uistinu, pošto si zanijekao božanstvenost i potvrdio (njenu) obaveznost Allahu, postao si od onih koji su zanijekali tagute i povjerovao u Allaha.''
Ibn-Redžeb, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, rekao je: "Bog je Taj Kojemu se pokorava i ne čini Mu se nepokornost iz strahopoštovanja, veličanja, ljubavi, straha, nade, oslanjanja na Njega, traženja od Njega i molitve Njemu. To sve ne odgovara (da se uputi) bilo kome osim Allahu Uzvišenom. Ko Mu pridruži stvorenje u nekoj od ovih stvari koje su od specifičnosti božanstvenosti to narušava njegovu iskrenost u obožavanju kada kaže: "Nema boga osim Allaha",i ono obožava stvorenje srazmjerno koliko se kod njega nalazi. El-Bika'i je rekao: “Nema boga osim Allaha", t.j. zanijekan je velikim demantijem da bude onaj ko se istinski obožava, bilo ko mimo Najvećeg Vladara." Rekao je: "Ovo znanje jeste jedna od najvećih opomena koja spašava od strahota Kijametskog dana. To, uistinu, biva znanjem ukoliko je korisno, a biva korisnim ukoliko bude popraćeno poslušnošću i aktivnošću u skladu sa onim što ono iziskuje, u suprotnom, to je čisto neznanje (džehl). (Rekao sam): "Ovi iz kasnijih generacija nisu spoznali značenje (riječi) el-ilah (bog) i bit značenja obrnuli u značenje tevhidur-rububijje, a to je moć stvaranja. Tako su potvrdili ono što je "nema boga osim Allaha" negiralo od pridruživanja (širka), a zanijekali ono što je ono potvrdilo o iskrenosti upućivanja obožavanja jedino Allahu, sve zbog svog neznanja (džehla). Uzvišeni je rekao:
فَاعْبُدِ اللَّهَ مُخْلِصًا لَّهُ الدِّينَ
" zato Allaha samo obožavaj, (ibadet Mu čini) iskreno Mu ispovijedajući vjeru! "[6]
Muhjiddin Newewi rekao je: "Znaj da je poglavlje o naređivanju dobra i odvraćanju od zla zanemareno kroz duga vremena. U ovim vremenima ostali su samo mali tragovi. To je veliko poglavlje. Na njemu počiva vlast i njeni vladari. A kada se umnože ružna djela, kazna obuhvati i dobre i loše." Njegove riječi: "...u ovim vremenima", znače peto i šesto stoljeće. Ako je (tada) bilo tako, šta da se misli o desetom stoljeću i kasnije?!?
--------------------------------------------------------------------------------
[1] Buharija i Muslim
[2] Sura En-Nisa, ajet 147.
[3] Sura Ali-Imran, ajet 18.
[4] Sura Es-Saffat, ajet 35,36.
[5] Sura Muhammed, ajet 19.
[6] Sura Ez-Zumer, ajet 2.
Primjedbe
Objavi komentar