Ejjub alejhis selam

Ejjub, a.s., je vjerovjesnk od potomaka Ibrahima, a.s., koga je Allah, dž.š., poslao jednom narodu u područje Šama. Iz potomstva Jusufova, a.s., sina Jakuba  Ejjub je oženio djevojku po imenu Rahma, koja je zajedno sa svojim suprugom činila ibadet Allahu, dž.š., zahvaljivala mu se i žudila za Njegovom milošću.

Vrlo brzo su stekli ovozemaljsko bogatstvo. Imao je imetak u livadama i oranicama. Imao je svoje selo između Damaska i Eznata, selo s hladnim izvorima, zelenim plantažama i plodnim vrtovima. Njegova stada su bila nebrojena, po njegovim torovima su se kretale lahkonoge deve, a po livadama pasli konji i mazge. I više od tog bogatstva Allah, dž.š., ga je obdario jednim većim bogatstvom - mnogo sinova i kćeri. 

Sve to bogatstvo nije zavelo Ejjuba, a.s. Bio je omiljen kod naroda. Pozivao je u vjeru jednog Jedinog Allaha, dž.š., i ibadetio i robovao samo Njemu. Djelovao je na uspostavljanje lijepih međuljudskih odnosa, podsticao ljude da čine dobra djela, dijelio je zekat i sadekatul-fitr, pomagao sirotinju, a posebno žene koje su ostale bez muževa i djecu koja su ostala siročad.

            Međutim, Allah, dž.š., ga je stavio na kušnju i iznenada je ostao bez djece i imetka, a onda se teško razbolio. Po njegovom tijelu su se stvorili bolni, gnojni prištevi koji su širili neugodan miris. Zbog takvog zadaha prijatelji su ga rijetko obilazili. Zadah je postajao nesnošlljiv i na kraju je njegova žena morala napraviti kolibu od pruća, daleko od naselja, u koju je smjestila Ejjuba, a.s., i tu mu hizmetila.

                  Svi su ga napustili. Za njega je znao samo mali broj prijatelja, a uz njega je ostala samo njegova vjerna žena. Tu se upleo i prokleti Iblis koji se zakleo Allahu, dž.š., da će zavoditi ljude, ali nije uspio zavesti Ejjuba, a.s. On se okrenuo samo svome Gospodaru i molio ga je da mu ostavi zdrav jezik, kako bi mogao veličati i hvaliti svog Gospodara i tražio je zaštitu od prokletog šejtana.

"I sjeti se roba našeg Ejjuba, koji je Gospodaru svom zavapio: Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva" (Sad: 41.) 

Ostao je čvrstog imana i takvaluka, pa je prokleti Iblis pokušao da ga zavede posredstvom njegove žene, kao što je uradio prvom čovjeku i poslaniku Ademu, a.s. Naime, kad se Rahma, žureći, vraćala u kolibu s pijace gdje je morala prodati i svoju drugu pletenicu, koju je odsjekla sa svoje glave, da bi zarađenim novcem kupila mužu i sebi hranu, na putu ju je presreo prokleti Iblis u liku starog čovjeka i rekao joj da se Ejjub, a.s., prestane utjecati Allahu, dž.š., jer mu on ne pomaže, nego da učini sedždu šejtanu i da zakolje kurban Iblisu. Tada će mu on pomoći da izađe iz tog teškog stanja.

Kad je Rahma takve vijesti donijela Ejjubu, a.s., on je zagrmio: "Jesi li ti izgubila pouzdanje u Allahovu, dž.š., milost, pa se okrenula šejtanu? Rekao sam ti da mi bježiš s očiju! Kunem ti se Allahom, dž.š., ako mi on jednog dana da zdravlje, stotinu puta ću te ošinuti!"

Nakon dugog perioda kušnje, Allah, dž.š., se smilovao svom robu Ejjubu, a.s.. Uslišao je dovu Onaj koji je od milostivih najmilostiviji i naredio mu da odmah ustane i trči po Zemlji.
To je učinio i Allah, dž.š., je dao da provri izvor i naredio Ejjubu, a.s., da se opere. Tako je spalo s njega ono što mu je smetalo. A zatim mu je naredio da udari po Zemlji na drugom mjestu, pa je potekao novi izvor i naredio mu je da se napije s tog izvora pa mu je nestalo sve što je imao  od bolesti u stomaku. 
Tako se upotpunilo njegovo zdravlje iznutra i izvana. Ejjub, a.s., se zakleo da će udariti 100 štapova ženi nakon što je učinila grijeh, pa pošto mu je Allah, dž.š., dao lijek da ozdravi i nakon pokazane iskrenosti njegove žene prema njemu, naredio mu je da s njom lijepo postupa i da na njenu dobrotu uzvrati tako što će uzeti snop u kome je uvezano 100 slamki i udariti je jednom. Na taj način ispunio je svoju zakletvu i svoj zavjet.

U Kur´anu je na mnogo mjesta spomenut Ejjub, a.s.: "Spomeni Ejjuba. On je molio Boga svoga: Veliki moj Bože! Zapao sam u nevolju! Ti si od milostivih najmilostiviji! Mi smo primili molitvu njegovu. Odstranili smo mu nevolju u koju je zapao. I dali smo mu porod i prijatelje u dvostrukoj mjeri, kao milost od nas i pouku pobožnim i bogobojaznim." (El-Enbija:84) 

I sjeti se roba našeg Ejjuba, kada je Gospodaru svom zavapio: «Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom.» «Udari nogom od Zemlju, evo hladne vode za kupanje i piće.» Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darivali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji pameti imaju» «I uzmi rukom svojom snop (slamčica) i njime udari (ženu svoju), samo zakletvu ne prekrši. Mi smo znali da je on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao“ Mi smo znali daje on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao.»  (Sad: 41- 44)

Uzvišeni spominje Ejjuba, a.s., i iskušenja koja su ga zadesila u imetku, tijelu i djeci. Imao je dosta jahaćih životinja, usjeva, djece i ugodnih i lijepih kuća. U svemu nabrojanom iskušavan je i sve je izgubio. Tijelo mu je bilo oboljelo od lepre, izuzev srca i jezika kojima je veličao uzvišenog Allaha.

Božiji poslanik Muhammed, a.s., kazao je: "Božiji poslanik Ejjub je bio oličenje sabura i on se navodi kao primjer strpljenja". 

Jezid bin Mejsere rekao je: "Kad je Allah, dž.š., stavio Ejjuba, a.s., na kušnju gubljenjem porodice, imovine i zdravlja, ne ostavivši ništa što bi spomena dostojno bilo, Ejjub, a.s., je rekao: Gospodaru svih Gospodara, Tebe koji si mi dobro učinio – hvalimo. Dao si mi bogatstvo, porod, tako da je moje srce potpuno bilo obuhvaćeno time. Sve si to od mene uzeo i srce mi očistio. Kad bi moj neprijatelj Iblis znao šta si učinio, pozavidio bi mi." 

Ejjub, a.s., je poslan ljudima kao primjer zahvalnosti i pokornosti Allahu, dž.š., odanosti Njemu, nepokolebljivosti, strpljivosti u bolesti i sposobnosti praštanja. Neka nas Allah, dž.š., obaspe svojom milošću i saburom kakvim je obasuo svog poslanika Ejjuba, a.s. 

Priredilo/la: Ummu Adijj Awf