Definicija novotarije, vrste i propisi

Definicija novotarije, vrste i propisi

El-bid'atu-novotarija u jezičkom smislu


Ovaj izraz potječe od riječi 'el-bed'u' što znači inovacija nečeg što slično nije postojalo prije. U tom kontekstu su riječi Uzvišenog: بَدِيعُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ «On je stvoritelj nebesa (bedi'us-semavati) i Zemlje.» (Bekara, 117) Tj., On ih je izumio bez prethodnog sličnog primjerka. Zatim Uzvišeni kaže: قُلْ مَا كُنْتُ بِدْعًا مِنَ الرُّسُلِ «Reci: "Ja nisam prvi poslanik.» (Ahkaf, 9) tj., ja nisam prvi koji je došao robovima sa poslanicom od njihova Gospodara, naprotiv prije mene su prethodili mnogi poslanici. Kada se kaže da je neko došao sa bidatom-novotarijom to znači došao je sa novim načinom ili stvari za koju ne postoji sličan prethodnik.

Inovacije se mogu podjeliti u dvije skupine. Inovacije u pogledu adeta-običaja kao što su savremeni izumi. Ovo je dozvoljeno jer je osnova kod adeta dozvoljenost.I drugo, inovacije ili novotarije u vjeri. Ovo je zabranjeno jer je osnova kod ibadeta tevkif-zastoj (zato se za ibadete kaže da su tevkifijje tj., da su strogo definisani Kuranom i sunnetom.)

A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: «Ko uvede nešto novo u ovu našu vjeru što nije od nje to se odbacuje.» Bilježi ga Buharija i Muslim. A u drugom rivajetu stoji: «Ko uradi djelo na kojem nije ova naša vjera to se odbacuje.» Bilježi ga Muslim. 


Vrste novotarija

Novotarije u vjeri se mogu podjeliti u dvije vrste.

Prva vrsta su jezičko akaidske novotarije (novotarije u vjerovanju). Primjer toga su izreke džehmija, mu'tezila, rafidija i ostalih zalutalih sekti kao i njihova vjerovanja i ubjeđenja.

Druga vrsta su novotarije u ibadetima kao što je obožavanje Allaha, Azze ve Dželle, putem ibadeta koje On nije propisao. Ova vrsta novotarija se može podijeliti u više vrsta:

1. Novotarija u osnovi samog ibadeta. To znači da izmisli kompletan ibadet koji nema osnove u šerijatu, kao npr., da izmisli namaz koji nije propisan ili post koji nije propisan u vjeri islamu ili da izmisli neke praznike koji nisu propisani kao što je praznik obilježavanja Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana-mevlud i drugi.

2. Novotarije koje se odlikuju dodatkom na već propisani ibadet kao što je npr., dodavanje petog rekata u namazu.

3. Novotarije u pogledu opisa ibadeta tako da se čini neki ibadet na način kako nije opisan u sunnetu (praktikovanje sunneta na ne sunnetski način). Primjer toga je praktikovanje propisanih zikrova povišenim glasom skupno, ili kao što je otežavanje samom sebi ibadetom do granice koja pričinjava čovjeku poteškoću i opterećenje, što opis tog ibadeta izvodi iz kruga sunneta.

4. Da odredi posebno vrijeme za neki ibadet koji je u osnovi propisan ali mu šerijat nije odredio posebno vrijeme. Primjer toga je odlikovanje dana polovice ša'bana postom a da tu noć odlikuje noćnim namazom. Post i noćni namaz su u osnovi propisani ali da bi se neki dan posebno odlikovao postom za to mora postojati šerijatski dokaz.

Propis za sve vrste novotarija u vjeri

Svaka novotarija u vjeri je zabranjena i predstavlja zabludu zbog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: «Čuvajte se uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar bid'at-novotarija, a svaka novotarija je zabluda.» Bilježi ga Tirmizi. Zatim njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: «Ko uvede nešto novo u ovu našu vjeru to se odbacuje.» Hadis je muttefekun alejhi. A u drugom rivajetu stoji: «Ko uradi djelo na kojem nije ova naša vjera to se odbacuje.» Bilježi ga Muslim. Ova dva hadisa ukazuju da je svaka uvedena stvar u vjeri bid'at - novotarija, a svaka novotarija je zabluda koja se odbacuje.

To ukazuje da su novotarije u ibadetima i akidi zabranjene ali se ta zabrana razlikuje shodno vrsti novotarije. Tako neke novotarije predstavljaju čisti kufr (nevjerstvo) kao što je: činjenje tavafa oko kaburova s namjerom približavanja njihovim vlasnicima, kao što je prinošenje žrtava i zavjeta kaburovima, upućivanje dove mrtvima i traženje pomoći od njih. Zatim kao što su izreke fanatika od džehmija i mu'tezila. Neke od tih novotarija predstavljaju put i sredstvo do širka kao što je građenje na kaburovima i činjenje dove i namaza kod njih. Neke od novotarija predstavljaju fisk-grijeh kao što su novotarije haridžija i murdžija, njihove izreke i ubjeđenja koje se suprostavljaju šerijatskim dokazima. Neke od njih su grijeh kao što je novotarija izoliranja od svijeta i posta stojeći na suncu ili kastriranje kako bi se riješio strasti i potrebe za intimnim odnosom.

Ovdje treba napomenuti da oni koji novotarije dijele na dobre i loše, griješe i suprostavljaju se riječima Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem: «Svaka novotarija je zabluda.» Jer je Poslanik za sve novotarije presudio da su zabluda, a dotični koji ih tako dijeli kaže da nije svaka novotarija zabluda i kaže da postoje dobre i loše novotarije.

Hafiz ibn Redžeb u komentaru 'Četrdeset hadisa' kaže: «Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "svaka novotarija je zabluda", predstavljaju sažet govor (dževami'ul-kelim), iz ovog hadisa se ne izuzima nijedna novotarija. To je veliki temelj od temelja vjere. Taj govor je sličan navedenom hadisu: "Ko uvede nešto novo u ovu našu vjeru to se odbija." Svako ko izmisli nešto novo i to pripiše vjeri a ta stvar nema osnova u islamu to se smatra zabludom a vjera je od toga čista. Bez obzira da li se radi o pitanjima vjerovanja ili o djelima i govoru, vanjskim i unutrašnjim.« Završen citat.

Ovi nemaju dokaza o postojanju lijepe novotarije osim riječi Omera, radijallahu anhu, u pogledu teravih namaza kada je rekao: "Lijepa li je ovo novotarija." Zatim oni kažu da su uvedene neke novotarije a da ih selef nije negirao i napadao kao što je npr., sakupljanje Kurana u mushaf i pisanje i sakupljanje hadisa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Odgovor na ovo glasi da su to stvari koje imaju osnove u šerijatu i da ne predstavljaju novotariju. To što je Omer rekao da je to lijepa novotarija pod tim je podrazumjevao jezičko a ne šerijatsko značenje te riječi. Ono što ima osnove u šerijatu na to se može vratiti. A ako bi rekao da je to novotarija kažemo da je to novotarija u jezičkom ali ne i u šerijatskom pogledu, jer je novotarija u šerijatskoj terminologiji ono što nema osnove u šerijatu. Sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu ima osnove u šerijatu jer je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao pisanje Kur'ana, tako da je bio zapisan ali razdvojen. Poslije su ga ashabi, radijallahu anhum, sabrali u jedan mushaf-zbirku kako bi ga sačuvali.

Isto tako teraviju je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, nekoliko noći klanjao svojim ashabima a zatim je izostao jer se bojao da im ne bude propisana kao obavezan-farz namaz. Ashabi su za vrijeme njegova života nastavili da je klanjaju razdvojeno ili pojedinačno a i poslije njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti sve dok ih Omer, radijallahu anhu, nije ujedinio oko jednog imama kao što su klanjali i za Poslanikom. Tako da ovo ne predstavlja novotariju u vjeri.

Zatim zapisivanje hadisa također ima osnove u vjeri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio nekim ashabima da zapišu dio njegovih hadisa pošto je to traženo od njega. Ebu Hurejre je zapisivao hadise za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prvobitno je postojalo opravdanje u pogledu zabrane pisanja hadisa jer je postojao strah da se hadis ne pomješa sa Kuranom. Kada je umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je ove opasnosti jer je Kuran upotpunjen i preciziran prije nego je umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Poslije toga su muslimanai sabrali hadise Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ih sačuvali od zaborava. Neka ih Allah nagradi ispred svih muslimana dobrom zbog toga što su sačuvali knjigu njihova Gospodara i sunnet njihova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od gubljenja i poigravanja onih koji su spremni na to!